A A A A A

Гријеси: [Псовке]


Колошанима 3:8
A sad odbacite i vi to sve: gnjev, ljutinu, pakost, huljenje, sramotne riječi iz usta svojijeh.

Колошанима 4:6
Riječ vaša da biva svagda u blagodati, solju začinjena, da znate kako vam svakome treba odgovarati.

Ефесцима 4:29
Nikakva rđava riječ da ne izlazi iz usta vašijeh, nego samo što je dobro za napredovanje vjere, da da blagodat onima koji slušaju.

Ефесцима 5:4
Tako i sramotne i lude riječi, ili šale, što se ne pristoji; nego još zahvaljivanje.

Излазак 20:7
Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega; jer neće pred Gospodom biti prav ko uzme ime njegovo uzalud.

Јаковљева 1:26
Ako koji od vas misli da vjeruje, i ne zauzdava jezika svojega, nego vara srce svoje, njegova je vjera uzalud.

Јаковљева 3:10
Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braćo moja, da ovo tako biva.

Јаковљева 3:5-12
[5] A tako je i jezik mali ud, i mnogo čini. Gle, mala vatra, i kolike velike šume sažeže.[6] I jezik je vatra, svijet put nepravde. Tako i jezik živi među našijem udima, poganeći sve tijelo, i paleći vrijeme života našega, i zapaljujući se od pakla.[7] Jer sav rod zvjerinja i ptica, i bubina i riba, pripitomljava se i pripitomio se rodu čovječijemu;[8] A jezika niko od ljudi ne može pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga.[9] Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po obličju Božijemu.[10] Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braćo moja, da ovo tako biva.[11] Eda li može izvor iz jedne glave točiti slatko i grko?[12] Može li, braćo moja, smokva masline rađati ili vinova loza smokve? Tako nijedan izvor ne daje slane i slatke vode.

Левитска 20:9
Ko opsuje oca svojega ili mater svoju, da se pogubi; opsovao je oca svojega ili mater svoju; krv njegova na nj.

Лука 6:28
Blagosiljajte one koji vas kunu, i molite se Bogu za one koji vas vrijeđaju.

Матеја 5:22
A ja vam kažem da će svaki koji se gnjevi na brata svojega ni za što, biti kriv sudu; a ako li ko reče bratu svojemu: raka! biće kriv skupštini; a ko reče: budalo! biće kriv paklu ognjenom.

1 Петрова 3:10
Jer koji je rad da živi i da vidi dane dobre, neka zadrži jezik svoj od zla, i usne svoje, da ne govore prijevare;

Матеја 15:11
Ne pogani čovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani čovjeka.

Приче 18:21
Smrt je i život u vlasti jeziku, i ko ga miluje, ješće plod njegov.

Псалми 109:17
Ljubio je kletvu, neka ga i stigne; nije mario za blagoslov, neka i otide od njega.

Римљанима 12:14
Blagosiljajte one koji vas gone: blagosiljajte, a ne kunite.

2 Царевима 2:23-24
[23] Potom otide odande u Vetilj; i kad iđaše putem, izidoše mala djeca iz grada i rugahu mu se govoreći mu: hodi, ćelo! hodi, ćelo![24] A Jelisije obazre se i videći ih prokle ih imenom Gospodnjim. Tada izidoše dvije medvjedice iz šume, i rastrgoše četrdeset i dvoje djece.

Матеја 15:10-11
[10] I dozvavši ljude, reče im: slušajte i razumijte.[11] Ne pogani čovjeka što ulazi u usta; nego što izlazi iz usta ono pogani čovjeka.

Јаковљева 3:8-10
[8] A jezika niko od ljudi ne može pripitomiti, jer je nemirno zlo, puno ijeda smrtonosnoga.[9] Njim blagosiljamo Boga i oca, i njim kunemo ljude, koji su stvoreni po obličju Božijemu.[10] Iz jednijeh usta izlazi blagoslov i kletva. Ne valja, ljubazna braćo moja, da ovo tako biva.

Матеја 15:18-20
[18] A što izlazi iz usta od srca izlazi, i ono pogani čovjeka.[19] Jer od srca izlaze zle misli, ubistva, preljube, kurvarstva, krađe, lažna svjedočanstva, hule na Boga.[20] I ovo je što pogani čovjeka, a neumivenijem rukama jesti ne pogani čovjeka.

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865