A A A A A

Tajemství: [Dinosauři]


Izajáš 27:1
V onen den Hospodin ztrestá svým tvrdým, velkým a pevným mečem livjátana, hada útočného, livjátana, hada svinutého; zabije draka v moři.

1 Mojžíšova 1:21
I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro;

Žalmy 104:26
Tu lađe plove, krokodil, kojega si stvorio da se igra po njemu.

Římanům 1:18
Jer se otkriva gnjev Božij s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi koji drže istinu u nepravdi.

1 Mojžíšova 1:24-31
[24] Potom reče Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako.[25] I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro.[26] Potom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji.[27] I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.[28] I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji.[29] I još reče Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu.[30] A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu što se miče na zemlji i u čem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako.[31] Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti.

Jób 40:15-24
[15] (40:10) A gle, slon, kojega sam stvorio s tobom, jede travu kao vo;[16] (40:11) Gle, snaga mu je u bedrima njegovijem, i sila mu je u pupku trbuha njegova;[17] (40:12) Diže rep svoj kao kedar, žile od jaja njegovijeh spletene su kao grane;[18] (40:13) Kosti su mu kao cijevi mjedene, zglavci kao poluge gvozdene.[19] (40:14) On je prvo između djela Božijih, tvorac njegov dao mu je mač.[20] (40:15) Gore nose mu piću, i sve zvijerje poljsko igra se ondje.[21] (40:16) U hladu liježe, u gustoj trsci i glibu.[22] (40:17) Granata drveta zaklanjaju ga sjenom svojim, i opkoljavaju ga vrbe na potocima.[23] (40:18) Gle, ustavlja rijeku da ne teče, uzda se da će ispiti Jordan gubicom svojom.[24] (40:19) Hoće li ga ko uhvatiti na oči njegove? zamku mu provući kroz nos?

Jób 41:1-10
[1] (40:20) Hoćeš li udicom izvući krokodila ili užem podvezati mu jezik?[2] (40:21) Hoćeš li mu provući situ kroz nos? ili mu šiljkom provrtjeti čeljusti?[3] (40:22) Hoće li te mnogo moliti, ili će ti laskati?[4] (40:23) Hoće li učiniti vjeru s tobom da ga uzmeš da ti bude sluga dovijeka?[5] (40:24) Hoćeš li se igrati s njim kao sa pticom, ili ćeš ga vezati djevojkama svojim?[6] (40:25) Hoće li se njim častiti drugovi? razdijeliti ga među trgovce?[7] (40:26) Hoćeš li mu napuniti kožu šiljcima i glavu ostvama?[8] (40:27) Digni na nj ruku svoju; nećeš više pominjati boja.[9] (40:28) Gle, zaludu je nadati mu se; kad ga samo ugleda čovjek, ne pada li?[10] (41:1) Nema slobodna koji bi ga probudio; a ko će stati preda me?

Jozue 10:1-10
[1] A kad ču Adonisedek car Jerusalimski da je Isus uzeo Gaj i raskopao ga, kao što je učinio s Jerihonom i njegovijem carem, tako da je učinio i s Gajem i njegovijem carem, i da su Gavaonjani učinili mir s Izrailjem i stoje usred njih,[2] Uplaši se vrlo; jer Gavaon bijaše velik grad kao kakav carski grad, i bijaše veći od Gaja, i svi ljudi u njemu bijahu hrabri.[3] Zato posla Adonisedek car Jerusalimski k Oamu caru Hevronskom i k Piramu caru Jarmutskom i k Jafiji caru Lahiskom i k Daviru caru Jeglonskom, i poruči:[4] Hodite k meni, i pomozite mi da udarimo na Gavaon, jer učini mir s Isusom i sa sinovima Izrailjevim.[5] I skupi se i pođe pet careva Amorejskih, car Jerusalimski, car Hevronski, car Jarmutski, car Lahiski, car Jeglonski, oni i sva vojska njihova, i stavši u oko pod Gavaonom počeše ga biti.[6] Tada Gavaonjani poslaše k Isusu u oko u Galgalu i rekoše: nemoj dignuti ruku svojih sa sluga svojih; hodi brzo k nama, izbavi nas i pomozi nam, jer se skupiše na nas svi carevi Amorejski koji žive u gorama.[7] I izide Isus iz Galgala, on i s njim sav narod što bješe za boj, svi junaci.[8] I Gospod reče Isusu: ne boj ih se; jer ih dadoh tebi u ruke, nijedan ih se neće održati pred tobom.[9] I Isus udari na njih iznenada, išavši cijelu noć od Galgala,[10] I smete ih Gospod pred Izrailjem, koji ih ljuto pobi kod Gavaona, pa ih potjera putem kako se ide u Vetoron, i sjekoše ih do Azike i do Makide.

Serbian Bible (Latin) DK 1865
Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865