| 1 |
| I kad svrši Isus riječi ove, otide iz Galileje, i dođe u okoline Judejske preko Jordana. |
| 2 |
| I za njim idoše ljudi mnogi i iscijeli ih ondje. |
| 3 |
| I pristupiše k njemu fariseji da ga kušaju, i rekoše mu: može li čovjek pustiti ženu svoju za svaku krivicu? |
| 4 |
| A on odgovarajući reče im: nijeste li čitali da je onaj koji je u početku stvorio čovjeka muža i ženu stvorio ih? |
| 5 |
| I reče: zato ostaviće čovjek oca svojega i mater, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo. |
| 6 |
| Tako nijesu više dvoje, nego jedno tijelo; a što je Bog sastavio čovjek da ne rastavlja. |
| 7 |
| Rekoše mu: zašto dakle Mojsije zapovijeda da se da knjiga raspusna, i da se pusti? |
| 8 |
| Reče im: Mojsije je vama dopustio po tvrđi vašega srca puštati svoje žene; a ispočetka nije bilo tako. |
| 9 |
| Nego ja vam kažem: ako ko pusti svoju ženu, osim za kurvarstvo, i oženi se drugom, čini preljubu; i koji uzme puštenicu čini preljubu. |
| 10 |
| Rekoše mu učenici njegovi: ako je tako čovjeku sa ženom, nije se dobro ženiti. |
| 11 |
| A on reče im: ne mogu svi primiti tijeh riječi do oni kojima je dano. |
| 12 |
| Jer ima uškopljenika koji su se tako rodili iz utrobe materine; a ima uškopljenika koje su ljudi uškopili; a ima uškopljenika koji su sami sebe uškopili carstva radi nebeskoga. Ko može primiti neka primi. |
| 13 |
| Tada privedoše k njemu djecu da metne ruke na njih, i da se pomoli Bogu; a učenici zabranjivahu im. |
| 14 |
| A Isus reče: ostavite djecu i ne zabranjujte im dolaziti k meni; jer je takovijeh carstvo nebesko. |
| 15 |
| I metnuvši na njih ruke otide odande. |
| 16 |
| I gle, neko pristupivši reče mu: učitelju blagi! kakovo ću dobro da učinim da imam život vječni? |
| 17 |
| A on reče mu: što me zoveš blagijem? niko nije blag osim jednoga Boga. A ako želiš ući u život, drži zapovijesti. |
| 18 |
| Reče mu: koje? A Isus reče: da ne ubiješ; ne činiš preljube; ne ukradeš; ne svjedočiš lažno; |
| 19 |
| Poštuj oca i mater; i ljubi bližnjega svoga kao samog sebe. |
| 20 |
| Reče mu mladić: sve sam ovo sačuvao od mladosti svoje; šta mi još treba? |
| 21 |
| Reče mu Isus: ako hoćeš savršen da budeš, idi prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; pa hajde za mnom. |
| 22 |
| A kad ču mladić riječ, otide žalostan; jer bijaše vrlo bogat. |
| 23 |
| A Isus reče učenicima svojijem: zaista vam kažem da je teško bogatome ući u carstvo nebesko. |
| 24 |
| I još vam kažem: lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije. |
| 25 |
| A kad to čuše učenici, divljahu se vrlo govoreći: ko se dakle može spasti? |
| 26 |
| A Isus pogledavši na njih reče im: ljudima je ovo nemoguće, a Bogu je sve moguće. |
| 27 |
| Tada odgovori Petar i reče mu: eto mi smo ostavili sve i za tobom idemo: šta će dakle biti nama? |
| 28 |
| A Isus reče im: zaista vam kažem da ćete vi koji idete za mnom, u drugom rođenju, kad sjede sin čovječij na prijestolu slave svoje, sješćete i vi na dvanaest prijestola i suditi nad dvanaest koljena Izrailjevijeh. |
| 29 |
| I svaki, koji ostavi kuće, ili braću, ili sestre, ili oca, ili mater, ili ženu, ili djecu, ili zemlju, imena mojega radi, primiće sto puta onoliko, i dobiće život vječni. |
| 30 |
Ali će mnogi prvi biti pošljednji i pošljednji prvi.
|
| Serbian Bible (Latin) DK 1865 |
| Public Domain: (Latin) Daničić-Karadžić 1865 |