A A A A A
×

Hrvatska Biblija (SHP) 2019

Rimljanima 8

1
Stoga, sada više nema osude onima koji su u Isusu Kristu.
2
Jer, u Isusu Kristu je zakon Duha koji donosi život. Zakon života oslobodio te zakona grijeha koji donosi smrt.
3
Zakon nam nije mogao pomoći zbog slabosti naše tjelesne naravi. No Bog je učinio ono što Zakon nije mogao: svom je Sinu dao tijelo isto kao i naše, kojim griješimo, i poslao ga na Zemlju da svojom smrću plati za grijehe. Tako je Bog upotrijebio ljudsko tijelo da u njemu uništi grijeh.
4
Učinio je to da bi ono pravedno što zahtijeva Zakon bilo zadovoljeno u nama, koji živimo na temelju Duha, a ne na temelju stare tjelesne naravi.
5
Oni koji su vođeni tjelesnom naravi, misle samo na stvari koje udovoljavaju toj naravi, a oni koji su vođeni Duhom, misle na stvari koje želi Duh.
6
Kad čovjekovim mislima vlada tjelesna narav, ona ga vodi u smrt, ali ako njegovim mislima vlada Duh, on će imati život i mir.
7
Čovjek čijim mislima upravlja njegova tjelesna narav, Božji je neprijatelj jer se ne pokorava Božjem zakonu, a i ne može mu se pokoravati.
8
Oni koji su vođeni tjelesnom naravi ne mogu ugoditi Bogu.
9
No vama ne upravlja tjelesna narav, nego Duh, ako Božji Duh stvarno živi u vama. Onaj tko nema u sebi Kristovog Duha, ne pripada Kristu.
10
A opet, ako je u vama Krist, vaša su tijela mrtva zbog grijeha, a Duh vam daje život jer ste opravdani pred Bogom.
11
Ako u vama živi Božji Duh, koji je Isusa podigao iz mrtvih, Bog će i vašim smrtnim tijelima dati vječni život po svome Duhu koji živi u vama.
12
Dakle, braćo i sestre, nismo dužnici svojoj tjelesnoj naravi da po njoj živimo
13
jer, ako živite slijedeći svoju grešnu, tjelesnu narav, umrijet ćete. Ali ako Duhom usmrćujete žudnje tjelesne naravi, živjet ćete.
14
Oni koji se prepuste Božjem Duhu da ih vodi, Božja su djeca.
15
Duh kojeg ste primili nije vas odveo u ropstvo da biste se morali ponovo bojati, nego vas je učinio Božjom djecom da po njemu zovemo: »Abba , Oče!«
16
Duh zajedno s našim duhom svjedoči da smo Božja djeca.
17
Ako smo Božja djeca, mi smo i Božji nasljednici zajedno s Kristom. No to možemo biti samo ako uistinu s Kristom i trpimo, kao što je i on trpio, da bismo zajedno s njim primili slavu.
18
Mislim da su naše trenutne patnje beznačajne u usporedbi s budućom slavom koju ćemo primiti.
19
Cjelokupno Božje stvorenje u čežnji očekuje vrijeme kada će Bog očitovati tko su njegova djeca.
20
Svijet, koji je stvorio Bog, potpao je pod ispraznost, ali ne svojevoljno, već voljom onoga koji ga je podvrgnuo. Ali Bog je ostavio nadu
21
da će sve što je stvorio primiti oslobođenje od ropstva propadanju. Ostavio je nadu da će sve što je stvorio imati slavnu slobodu Božje djece.
22
Znamo da sva stvorenja sve do sada uzdišu kao u porođajnim bolovima.
23
No ne samo ona nego i mi, koji već imamo Duha kao prvi dio Božjeg obećanja, čekamo uzdišući u sebi. I dalje željno očekujemo da nas Bog potpuno usvoji, odnosno da oslobodi naša tijela.
24
Spašeni smo da bismo imali tu nadu. Ali nada, koja se vidi, nije nada jer tko se nada onomu što već ima?
25
Ako se nadamo onome što još nemamo, onda to iščekujemo s velikim strpljenjem.
26
Isto nam tako Duh pomaže jer smo slabi. Mi ne znamo što bismo trebali moliti, ali Duh posreduje za nas uzdisajima koji se ne mogu izreći riječima.
27
No Bog vidi što je u ljudskim srcima i zna koja je namjera Duha jer Duh govori u ime Božje djece onako kako želi Bog.
28
Znamo da Bog u svemu radi za dobro onih koji ga vole. On ih je izabrao po svome planu.
29
On ih je poznavao prije nego što su postojali i izabrao ih je da budu poput njegovog Sina. Tako da Isus, Božji Sin, bude najstariji među svojom braćom i sestrama.
30
Bog ih je izabrao prije nego što su postojali i on ih je pozvao. One koje je pozvao, ujedno je i opravdao, a onima koje je opravdao, dao je i svoju slavu.
31
Što bismo na to mogli reći? Ako je Bog s nama, tko može biti protiv nas?
32
Bog, koji nije ni vlastitog Sina poštedio, nego ga je predao da umre umjesto svih nas, sigurno će nam dati i sve ostalo zajedno s njim.
33
Tko može optužiti one koje je izabrao Bog? Nitko! Bog je taj koji ih opravdava.
34
Tko bi ih mogao proglasiti krivima? Nitko! Isus Krist je umro, ali još je važnije to što je uskrsnuo i što sada sjedi Bogu s desne strane i posreduje kod njega u našu korist.
35
Što nas može odvojiti od Kristove ljubavi? Mogu li teškoće, nevolje, progoni, glad, neimaština ili smrt?
36
U Svetom pismu piše: »Zbog tebe smo uvijek u smrtnoj opasnosti, smatraju nas ovcama za klanje.«
37
Bez obzira na sve to, mi ipak silno pobjeđujemo po onome koji nas je volio.
38
Uvjeren sam da nas ništa — ni smrt, ni život, ni anđeli, ni vladajući duhovi, niti išta u sadašnjosti ili budućnosti, ni sile
39
iznad nas ili ispod nas, niti išta što je stvoreno — ne može odvojiti od Božje ljubavi koja je u Isusu Kristu, našem Gospodinu.
Rimljanima 8:1
Rimljanima 8:2
Rimljanima 8:3
Rimljanima 8:4
Rimljanima 8:5
Rimljanima 8:6
Rimljanima 8:7
Rimljanima 8:8
Rimljanima 8:9
Rimljanima 8:10
Rimljanima 8:11
Rimljanima 8:12
Rimljanima 8:13
Rimljanima 8:14
Rimljanima 8:15
Rimljanima 8:16
Rimljanima 8:17
Rimljanima 8:18
Rimljanima 8:19
Rimljanima 8:20
Rimljanima 8:21
Rimljanima 8:22
Rimljanima 8:23
Rimljanima 8:24
Rimljanima 8:25
Rimljanima 8:26
Rimljanima 8:27
Rimljanima 8:28
Rimljanima 8:29
Rimljanima 8:30
Rimljanima 8:31
Rimljanima 8:32
Rimljanima 8:33
Rimljanima 8:34
Rimljanima 8:35
Rimljanima 8:36
Rimljanima 8:37
Rimljanima 8:38
Rimljanima 8:39
Rimljanima 1 / Rim 1
Rimljanima 2 / Rim 2
Rimljanima 3 / Rim 3
Rimljanima 4 / Rim 4
Rimljanima 5 / Rim 5
Rimljanima 6 / Rim 6
Rimljanima 7 / Rim 7
Rimljanima 8 / Rim 8
Rimljanima 9 / Rim 9
Rimljanima 10 / Rim 10
Rimljanima 11 / Rim 11
Rimljanima 12 / Rim 12
Rimljanima 13 / Rim 13
Rimljanima 14 / Rim 14
Rimljanima 15 / Rim 15
Rimljanima 16 / Rim 16