Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Luki 22

Približavao se blagdan beskvasnih kruhova koji se zove Vazam.

Svećenički glavari i pismoznanci mislili su o tome kako bi mogli Isusa ubiti. A bojali su se naroda.

Tada uđe sotona u Judu koji se zvao Iškariotski i koji je bio jedan iz broja dvanćstorice.

On ode i stade pregovarati sa svećeničkim glavarima i nadstojnicima kako da im ga izda.

Oni se obradovaše tomu i obećaše da će mu dati novaca.

On obeća i stade tražiti zgodnu priliku da im ga preda, a da ne upadne u oči narodu.

Dođe dan beskvasnih kruhova na koji je trebalo žrtvovati vazmeno janje.

Tada posla Isus Petra i Ivana i naloži im: “Idite i pripravite nam vazmeno, da ga blagujemo!”

Oni ga upitaše: “Gdje da ga pripravimo?”

On im odgovori: “Kad dođete u grad, srest će vas čovjek koji nosi vodu u krčagu. Idite za njim u kuću u koju on uđe pa

kažite domaćinu: Učitelj te pita: Gdje je gostinjska prostorija u kojoj mogu održati vazmenu gozbu sa svojim učenicima?

On će vam pokazati veliku gornju prostoriju, sagovima prostrtu. Ondje pripravite!”

Oni odoše i nađoše kako im je bio kazao, i pripraviše vazmenu gozbu.

U određeni čas sjede Isus za stol i apostoli s njim.

On im reče: “Vrlo sam želio ovu vazmenu gozbu održati s vama, prije nego podnesem muku.

Jer vam kažem: Ne ću je više jesti, dok se ne dovrši u Božjem kraljevstvu.”

Tada uze čašu, zahvali i reče: “Uzmite je i razdijelite među sobom!

Jer vam kažem: Odsad ne ću više piti od trsova roda, dok ne dođe Božje kraljevstvo.”

Onda uze kruh, zahvali, razlomi ga i dade im ga govoreći: “Ovo je moje tijelo koje se predaje za vas. Ovo činite u spomen na mene!”

Isto tako uze poslije večere čašu i reče: “Ova čaša Novi je savez u mojoj krvi koja se prolijeva za vas.

Ali evo, ruka mog izdajnika je sa mnom na stolu.

Sin čovječji ide, doduše, kao što je određeno; ali teško čovjeku koji ga izdaje!”\

Tada oni stadoše jedan drugoga pitati tko je od njih koji bi to mogao učiniti.

Nastade također prepirka među njima o tome tko je od njih najveći.

On im reče: “Kraljevi neznabožačkih naroda njihovi su gospodari, i njihovi vladaoci nazivaju se dobrotvori.

Vi ne postupajte tako: Nego tko je najveći među vama, neka bude kao najmanji, starješina kao sluga.

Jer tko je veći: Koji sjedi za stolom ili koji služi? Nije li onaj koji sjedi za stolom? A ja sam među vama kao sluga.

Vi ste u mojim kušnjama ustrajali sa mnom.

Zato ostavljam vama kraljevstvo kao što je moj Otac ostavio meni.

Vi ćete u mome kraljevstvu jesti i piti za mojim stolom i sjediti na prijestoljima i suditi dvanćst Izrćlovih plemena.”

”Šimune, Šimune! Evo, sotona zatraži da vas smije rešetati kao pšenicu.

A ja sam molio za tebe, da se tvoja vjera ne pokoleba. Zato ti, kad se obratiš, počni utvrđivati svoju braću!”

On mu odvrati: “Gospodine, spreman sam s tobom ići u tamnicu i u smrt.”

A on odvrati: “Petre, kažem ti: Još danas, prije nego zapjeva pijetao, triput ćeš zanijekati da me poznaješ.”

Dalje im reče: “Kad vas poslah bez kese, bez torbe, bez obuće, je li vam što nedostajalo?” “Nije” odgovoriše oni.

”Ali sad”, nastavi on, “koji ima kesu, neka je uzme sa sobom, isto tako svoju torbu. Tko to nema, neka proda svoj plašt i kupi za to mač!

Jer vam kažem: Na meni se još mora ispuniti riječ Pisma: On je ubrojen među zločince. Tako se na meni ispunjava sve što je zapisano.”

Tada viknuše oni: “Gospodine, evo, ovdje dva mača!” A on im odvrati: “Dosta je.”

Tada izađe i ode, po svom običaju, na Maslinsku goru. Za njim su pošli njegovi učenici.

Kad dođe tamo, reče im: “Molite se da ne padnete u kušnju!”

Udalji se od njih koliko se može kamenom dobaciti, klekne na koljena i pomoli se:

”Oče, ako hoćeš, uzmi ovu čašu od mene! Ali ne moja, nego neka bude tvoja volja!”

Tada mu se ukaza anđeo s neba i okrijepi ga.

Kad ga je napala smrtna tjeskoba, molio se još usrdnije. Njegov je znoj bio kao kaplje krvi što su tekle na zemlju.

Diže se od molitve i pođe k svojim učenicima, ali ih nađe gdje spavaju od žalosti.

Tada im reče: “Što spavate? Ustanite i molite se da ne padnete u kušnju!”

Dok je još govorio, pojavi se četa. Juda, jedan od dvanćstorice, išao je pred njom. On pristupi k Isusu i poljubi ga.

Isus mu reče: “Juda, poljupcem izdaješ Sina čovječjega?”

Kad njegovi pratioci vidješe što će biti, viknuše: “Gospodine, da udarimo mačem?”

I jedan od njih udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho.

A Isus reče: “Pustite! Ne dalje!” Tada se dotače uha i iscijeli ga.

A svećeničkim glavarima, nadstojnicima hramske straže i starješinama što su bili došli na nj, Isus reče: “Kao na razbojnika izađoste s mačevima i toljagama.

Danomice sam bio kod vas u Hramu, i niste stavili ruke na mene. Ali je ovo vaš čas i vlast tame.”

Tada ga uhvatiše i odvedoše u kuću velikoga svećenika. Petar je išao za njim izdaleka.

Nasred dvorišta naložili su vatru i posjedali naokolo. I Petar sjede među njih.

Kako je on tako sjedio u svjetlu ognja, vidje ga jedna sluškinja, upre pogled u njega i reče: “I ovaj je bio s njim.”

On zanijeka i reče: “Ženo, ne poznajem ga.”

Malo zatim ugleda ga drugi i reče: “I ti si jedan od njih.” Petar odvrati: “čovječe, nisam.”

Oko jednu uru kasnije ustvrdi opet drugi: “Zaista, i ovaj je bio s njim, jer je Galilejac.”

Petar odvrati: “čovječe, ne znam što govoriš.” Odmah, dok je on još govorio, zapjeva pijetao.

Tada se obazre Gospodin i pogleda Petra. I Petar se sjeti Gospodinove riječi koju mu je kazao: “Još prije nego danas zapjeva pijetao, triput ćeš me zatajiti.”

Izađe napolje i stade gorko plakati.

Ljudi koji su Isusa držali zarobljena rugali su mu se i zlostavljali ga.

Pokrili su mu oči i govorili: “Proreci tko je koji te udari!”

Još su mnoge druge uvrede izricali protiv njega.

Kad osvanu dan, sabraše se narodne starješine, svećenički glavari i pismoznanci i dadoše ga odvesti u svoju skupštinu. Oni rekoše: “Ako si ti Mesija, kaži nam!”

On im odvrati: “Ako vam kažem, ne ćete mi vjerovati;\

ako vas upitam, ne ćete mi odgovoriti.

Ali odsad će Sin čovječji sjediti s desne strane svemogućega Boga.”

Tada svi rekoše: “Ti si dakle Sin Božji?” On odgovori: “Da, jesam!”

Tada povikaše: “Što trebamo još svjedočanstvo? Jer sami čusmo iz njegovih vlastitih usta.”

Croatian Bible (GKS) 2010

No Data