Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Luki 1

Već su mnogi poduzeli pisanje izvještaja o događajima što su se zbili među nama,

onako kako nam predadoše prvotni očevici i sluge riječi.

Tako i ja namislih pomno ispitati sve događaje od prvih početaka i po redu ih napisati tebi, plemeniti Teofile,

da se mogneš osvjedočiti o pouzdanosti nauka u kojem si bio poučen.

U dane Heroda, judejskog kralja, živio je neki svećenik po imenu Zaharija, iz svećeničkog roda Abije. Njegova je žena vukla lozu iz Aronova roda i zvala se Elizabeta.

Bili su oboje pravedni pred Bogom i živjeli su besprijekorno u svim Gospodnjim zapovijedima i uredbama.

A bili su bez djece, jer je Elizabeta bila nerotkinja, i oboje su bili već poodmakli u godinama.

Kad je jedanput njegov svećenički red bio na redu te je on vršio pred Bogom svetu službu,

zapade ga ždrijebom po svećeničkom običaju da ide u Gospodnji hram i prinese kâd.

A sav je narod u vrijeme kađenja stajao vani i molio se.

Tada mu se ukaza Gospodnji anđeo s desne strane kadionoga žrtvenika.

Kad ga Zaharija vidje, uplaši se i obuze ga strah.

A anđeo mu reče: “Ne boj se, Zaharija! Tvoja je molitva uslišana: Elizabeta, tvoja žena, rodit će ti sina! Nadjeni mu ime Ivan.

Imat ćeš radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju.

Jer će biti velik pred Gospodinom. Vina i jaka pića ne će piti, i već u majčinoj utrobi napunit će se Duhom Svetim.

Mnoge od Izrćlove djece obratit će Gospodinu, njihovu Bogu.

On će ići pred Gospodinom u Ilijinu duhu i sili da obrati srca otaca k djeci, da nepokorne privede k umnosti pravednika i da tako pripravi Gospodinu spreman narod.”

Zaharija odvrati anđelu: “Po čemu ću to znati? Jer sam ja star i moja je žena poodmakla u godinama.”

Anđeo mu odvrati: “Ja sam Gabriel, koji stojim pred Bogom, i poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu vijest.

A jer nisi povjerovao mojim riječima, što će se ispuniti u svoje vrijeme, ti ćeš zanijemiti i ne ćeš moći govoriti do dana kad će se to zbiti.”

Narod je čekao Zahariju, i čudio se što se tako dugo zadržao u Hramu.

Kad je izašao, nije im mogao progovoriti riječi. Tada su znali da je morao imati u Hramu kakvo ukazanje. On im je davao znakove, budući da je ostao nijem.

čim se navršiše dani njegove službe, vrati se kući.

Poslije tih dana zače njegova žena Elizabeta. Krila se je pet mjeseci i govorila:

”Tako mi učini Gospodin: On u ove dane milostivo skide s mene moja sramotu pred ljudima.”

U šestom mjesecu bi poslan anđeo Gabriel u galilejski grad koji se zove Nazaret,

k djevici zaručenoj s mužem komu je bilo ime Josip, iz Davidove kuće. Ime je djevici bilo Marija.

Anđeo uđe k njoj i reče: “Zdravo, milosti puna! Gospodin je s tobom.”

Na te se riječi ona uplaši i pomisli što treba značiti ovaj pozdrav.

Anđeo joj reče: “Ne boj se, Marijo, jer si našla milost kod Boga!

Ti ćeš začeti i roditi sina. Nadjeni mu ime Isus!

On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova oca Davida.

On će vladati nad Jakovljevim domom uvijeke, i njegovu kraljevstvu ne će biti kraja.”

Marija reče anđelu: “Kako će se to dogoditi kad ja ne poznajem muža?”

Anđeo joj odgovori: “Duh Sveti će doći na tebe, i sila Svevišnjega će te osjeniti. Zato će se i Sveto što će se roditi od tebe zvati Sin Božji.

I Elizabeta, tvoja rođakinja, u svojoj starosti zače sina, i ona koju zovu nerotkinjom broji već šesti mjesec.

Jer Bogu nije nemoguća nijedna stvar.”

Tada reče Marija: “Evo, ja sam Gospodnja službenica; neka mi bude po tvojoj riječi!” I anđeo otiđe od nje. \

U one dane ustade Marija i otiđe brzo u planinu, u jedan judejski grad.

Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu.

čim je Elizabeta čula Marijin pozdrav, zaigra dijete u njezinoj utrobi i Elizabeta se napuni Duhom Svetim.

Ona povika jakim glasom: “Blagoslovljena si ti među ženama, i blagoslovljen je plod tvoje utrobe!

Otkud meni ta milost da mati mojega Gospodina dolazi k meni?

Jer evo, čim je tvoj pozdrav odjeknuo u mojim ušima, zaigra dijete od radosti u mojoj utrobi.

Blažena ona koja je povjerovala da će se ispuniti što joj je kazao Gospodin.”

Tada Marija reče: “Veliča moja duša Gospodina,

i moj se duh raduje u Bogu, mojemu Spasitelju,

jer je pogledao na svoju poniznu službenicu; zato će me odsad blaženom zvati svi naraštaji. \

Velike je stvari učinio na meni Moćni. Njegovo je ime sveto,

njegovo milosrđe traje od koljena do koljena onima koji ga se boje.

Moćno upravlja njegova ruka. Uništi srca puna oholosti.

Silnike obori s prijestolja, a ponizne podiže.

Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.

Zauzeo se za Izrćla, svoga slugu, sjećajući se svoga milosrđa

prema Abrahamu i njegovim potomcima dovijeka, kao što je obećao našim ocima.”

Marija ostade kod nje oko mjesec dana. Tada se vrati kući.

Elizabeti se navršiše njezini dani, i rodi sina.

Njezini susjedi i rođaci čuli su da joj je Gospodin iskazao veliku milost, i radovali su se s njom.

Osmoga dana dođoše da obrežu dječaka i htjedoše ga nazvati imenom njegova oca Zaharije.

Ali njegova mati odvrati: “Ne, neka se zove Ivan!”

Rekoše joj: “Ali nitko u tvojoj rodbini nema toga imena.”

I pitali su znakovima njegova oca, kako bi on htio da ga nazovu.

On zatraži pisaću tablicu i napisa na njoj riječi: “Ivan je njegovo ime.” Svi se tomu začudiše.

U isti čas mu se otvoriše usta i njegov se jezik razriješi. Mogao je govoriti i slavio je Boga.

Tada dođe strah na sve koji su boravili u blizini, i po svem judejskom gorju govorilo se o svim tim događajima.

Svi koji su to čuli razmišljali su o tom u srcu i govorili: “Što će biti od ovoga djeteta?” Jer je Gospodnja ruka bila s njime.

Zaharija, njegov otac, napuni se Duhom Svetim i reče proročke riječi:

”Blagoslovljen neka je Gospodin, Izrćlov Bog! On pohodi svoj narod, pripravi mu otkup.

Rog spasenja podiže za nas u kući svojega sluge Davida:

Spasenje od naših neprijatelja i iz ruke svih naših mrzitelja,

kao što je od davnine obećao na usta svetih proroka.

Tako se htjede smilovati našim ocima i spomenuti se svoga svetoga saveza,

zakletve kojom je prisegao Abrahamu, našemu ocu: da će nam dati

da se izbavimo iz ruke neprijateljâ, da mu služimo bez straha

u svetosti i pravednosti sve dane svojega života.

Dijete moje, ti ćeš se zvati prorok Svevišnjega. Ići ćeš pred Gospodinom da mu pripraviš putove,

da doneseš vijest spasenja njegovu narodu u oproštenju njegovih grijeha

po dubokom milosrđu našega Boga. Pohodio nas je istok s visine

da obasja one koji sjede u noći i u smrtnoj sjeni, da uputi naše korake na put mira.”

Dječak je rastao i jačao u duhu. Živio je u pustinji do onoga dana kad se pokazao pred Izrćlom.

Croatian Bible (GKS) 2010

No Data