English
A A A A A
×

Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Djela Apostolska 7
1
Veliki ga svećenik upita: “Je li to tako?”
2
A on odgovori: “Ljudi, braćo i oci, poslušajte! Bog slave ukaza se ocu našemu Abrahamu dok je bio u Mezopotamiji, prije nego se doseli u Haran.
3
I reče mu: Izađi iz svoje zemlje i od svojega roda i dođi u zemlju koju ću ti pokazati!
4
Tada Abraham izađe iz zemlje Kaldejaca i naseli se u Haranu. Odatle, po smrti njegova oca, Bog ga preseli u ovu zemlju u kojoj vi sad prebivate.
5
A ne dade mu baštine u njoj ni stope, nego mu je obeća dati u posjed, i njegovu potomstvu poslije njega, dok još nije imao djeteta.
6
A Bog reče ovako: Potomci će mu biti došljaci u tuđoj zemlji. Učinit će ih robovima i tlačit će ih četiri stotine godina.
7
I narodu kojemu će služiti, ja ću suditi, reče Bog, i potom će izaći, i služit će meni na ovome mjestu.
8
I dade mu savez obrezanja. I tako dobi Izaka, i obreza ga u osmi dan, i Izak Jakova, i Jakov dvanćst patrijarha.
9
Patrijarsi su zavidjeli Josipu, i prodaše ga u Egipat. Ali je Bog bio s njim.
10
I izbavi ga od svih njegovih nevolja, i dade mu milost i mudrost pred faraonom, egipatskim kraljem. On ga postavi poglavarom nad Egiptom i nad svom svojom kućom.
11
A dođe glad na sav Egipat i Kanaan i velika nevolja, i naši oci nisu nalazili hrane.
12
A kad je čuo Jakov da ima žita u Egiptu, posla najprije naše oce.
13
Drugi put upoznaše Josipa njegova braća, i Josipov rod otkri se faraonu.
14
A Josip posla i dozva svoga oca Jakova i svu svoju rodbinu, sedamdeset i pet osoba.
15
I siđe Jakov u Egipat, i umre on, i naši oci.
16
I preniješe ih u Sihem i položiše ih u grob koji kupi Abraham za novac od Hamorovih sinova u Sihemu.
17
A kad se približi vrijeme obećanja što ga je Bog bio obećao Abrahamu, naraste narod i umnoži se u Egiptu.
18
Tada ustade drugi kralj u Egiptu koji nije poznavao Josipa.
19
Taj je lukavo postupao s našim narodom. Silio je naše oce da izlažu svoju djecu, da ne ostanu na životu.
20
U to se je vrijeme rodio Mojsije, i bio je mio Bogu. Odgajao se tri mjeseca u kući svojega oca.
21
A kad ga izložiše, uze ga faraonova kći i odgoji ga sebi za sina.
22
Mojsije je bio poučen u svoj egipatskoj mudrosti, i bio je silan u svojim riječima i u djelima.
23
Kad mu je bilo četrdeset godina, dođe mu na um da obiđe svoju braću, Izrćlove sinove.
24
I kad je vidio gdje se jednome čini nepravda, obrani ga i osveti ga što mu je činjena nepravda, i ubi Egipćanina.
25
A mislio je obrazložiti svojoj braći da im Bog daje spasenje njegovom rukom; ali oni nisu razumjeli.\
26
A sutradan dođe među one koji su se svađali. Htjede ih pomiriti i reče: Ljudi, braća ste, zašto činite nepravdu jedan drugome?
27
A onaj što je činio nepravdu bližnjemu, odgurnu ga i reče: Tko je tebe postavio glavarom i sucem nad nama?
28
Hoćeš li ubiti i mene kao što si jučer ubio Egipćanina?
29
čuvši Mojsije tu riječ pobježe, i posta pridošlica u Midjanskoj zemlji gdje rodi dva sina.
30
I kad se navrši četrdeset godina, ukaza mu se u pustinji gore Sinaja anđeo u ognjenom plamenu grma.
31
Kad je Mojsije to vidio, začudio se onome što gleda. I kad pristupi da promotri, progovori mu Gospodnji glas:
32
Ja sam Bog tvojih otaca, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev. Mojsije uzdrhta i nije se usudio pogledati.
33
A Gospodin mu reče: Izuj obuću sa svojih nogu, jer je mjesto na kojem stojiš sveto.
34
Dobro sam vidio nevolju svojega naroda koji je u Egiptu i čuo sam njegovo uzdisanje, i sišao sam da ga izbavim. I sad pođi jer te šaljem u Egipat!
35
Ovoga Mojsija kojega odgurnuše rekavši: Tko te postavi glavarom i sucem?? njega posla Bog kao glavara i izbavitelja uz pomoć anđela koji mu se ukaza u grmu.
36
On ih izvede uz čudesa i znake što ih je činio u egipatskoj zemlji, u Crvenom moru i u pustinji četrdeset godina.
37
To je Mojsije koji kaza sinovima Izrćlovim: Proroka će vam podignuti Bog iz vaše braće, kao mene.
38
On je onaj što je za vrijeme okupljanja u pustinji bio s anđelom koji mu je govorio na gori Sinaju i s našim ocima, koji je primio riječi života da ih da nama.
39
Ali naši oci ne htjedoše ga poslušati, nego ga odbaciše, i okrenuše se svojim srcima u Egipat.
40
I rekoše Aronu: Načini nam bogove koji će ići pred nama; jer ne znamo što se dogodilo Mojsiju koji nas izvede iz egipatske zemlje.\
41
I načiniše tele u one dane, i prinesoše žrtvu tom idolu, i radovali su se djelima svojih ruku.
42
A Bog se okrenu od njih, i predade ih da iskazuju štovanje nebeskoj vojsci, kao što je pisano u Knjizi proroka: Jeste li mi prinosili žrtve i prinose u pustinji četrdeset godina, kućo Izrćlova?
43
Molohov šator ste nosili sa sobom i zvijezdu boga Refana, slike što ih načiniste da im se klanjate. Zato ću vas prognati dalje od Babilona.
44
U pustinji su imali naši oci šator svjedočanstva. Tako je zapovjedio onaj koji je zapovjedio Mojsiju da ga načini po slici koju je bio vidio.
45
Naši ga oci primiše i donesoše pod Jošuom u zemlju pogana koje odagna Bog ispred lica naših otaca. Tako je bilo do Davidovih dana.
46
Ovaj nađe milost u Boga, i izmoli da nađe prebivalište Jakovljevu Bogu.
47
A Salomon mu sagradi kuću.
48
Ali Svevišnji ne prebiva u rukotvorinama, kao što govori prorok:
49
Moje je prijestolje nebo, a zemlja je podnožje mojim nogama. Kakvu ćete mi kuću graditi?? govori Gospodin. Ili koje je mjesto za moje počivanje?
50
Ne načini li sve ovo moja ruka?
51
Tvrdokorni i neobrezanih srca i ušiju! Vi se jednako protivite Duhu Svetome; kako vaši oci, tako i vi.\
52
Kojega od proroka ne progoniše vaši oci? I ubiše one koji su unaprijed najavljivali dolazak Pravednika kome sad vi postadoste izdajnici i ubojice.
53
Primili ste Zakon koji je proglasio anđeo, ali ga niste držali.”
54
Kad to čuše, vrlo se razljutiše, i škrgutali su zubima na nj.
55
A on, pun Duha Svetoga, pogleda na nebo i vidje Božju slavu i Isusa gdje stoji s desne strane Bogu,
56
i reče: “Evo vidim nebesa otvorena i Sina čovječjega gdje stoji s desne strane Bogu.”
57
A oni, vičući jakim glasom, zatisnuše svoje uši i navališe jednodušno na nj.
58
Izbaciše ga iz grada i kamenovaše ga. Svjedoci su odložili svoje haljine kod nogu mladića koji se zvao Savao.
59
Tako kamenovaše Stjepana. A on je molio i govorio: “Gospodine Isuse, primi moj duh!”
60
Onda kleče na koljena i povika jakim glasom: “Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh!” I to rekavši usnu.