A A A A A
Facebook Instagram Twitter
Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Djela Apostolska 13



1
U Crkvi koja je bila u Antiohiji bili su proroci i učitelji: Barnaba i Šimun zvan Niger, i Lucije Cirenac i Manahen, koji je bio zajedno odgojen s Herodom četverovlasnikom, i Savao.
2
Dok su jednom obavljali bogoslužje i postili, reče Duh Sveti: “Odvojite mi Barnabu i Savla za djelo na koje ih pozivam.”
3
Tada su, nakon obavljenog posta i molitve, položili ruke na njih i otpustili ih.
4
Oni dakle, poslani od Duha Svetoga, otiđoše u Seleuciju, i otamo otploviše na Cipar.
5
Došavši u Salaminu, propovijedali su Božju riječ u židovskim sinagogama. A imali su i Ivana u službi.
6
Oni prođoše sav otok do Pafa. Tamo nađoše nekog čovjeka vračara, lažnog proroka, Židova kome je bilo ime Bar- Jesus.
7
On je bio s namjesnikom Sergijem Pavlom, čovjekom razumnim. Ovaj dozva Barnabu i Savla i zatraži da čuje Božju riječ.
8
Ali Elimas, vračar? jer to znači njegovo ime? protivio im se i nastojao je odvratiti namjesnika od vjere.
9
A Savao, zvan i Pavao, pun Duha Svetoga, pogledavši na nj,
10
reče: “O, ti, koji si pun svakoga lukavstva i svake pakosti, sine đavolji, neprijatelju svake pravde, zar ne prestaješ iskrivljavati pravih Gospodnjih putova?
11
I sad eto Gospodnje ruke na te: Oslijepit ćeš i ne ćeš vidjeti sunca za neko vrijeme.” I odjedanput pade na njega mrak i tama. Stade pipati naokolo i tražiti tko da ga povede.
12
Tada namjesnik, kad vidje što se zbilo, povjerova diveći se Gospodnjem nauku.
13
Kad Pavao i njegovi drugovi otploviše iz Pafa, dođoše u Pergu u Pamfiliji. A Ivan se odvoji od njih i vrati se u Jeruzalem.
14
A oni, otišavši iz Perge, dođoše u Antiohiju u Pizidiji. Tu u subotnji dan uđoše u sinagogu i sjedoše.
15
Nakon čitanja Zakona i Proroka poslaše glavari sinagoge k njima i rekoše: “Ljudi braćo, ako je u vama riječ utjehe za narod, govorite!”
16
Tada ustade Pavao i mahnuvši rukom reče: “Ljudi Izrćlci i vi bogobojazni, čujte!
17
Bog našega naroda Izrćla izabra naše oce i podiže narod, kad su bili u tuđini, u egipatskoj zemlji, i rukom ih jakom iz nje izvede.
18
Oko četrdeset godina hranio ih je u pustinji.
19
I uništivši sedam naroda u kanaanskoj zemlji, dade im u posjed njihovu zemlju,
20
na četiri stotine i pedeset godina. Potom im je davao suce do proroka Samuela.
21
I otad su tražili kralja, i dade im Bog Šaula, Kišova sina, čovjeka od Benjaminova plemena, na četrdeset godina.
22
I uklonivši njega, podiže im Davida za kralja. Njemu dade svjedočanstvo: Nađoh Davida, Jišajeva sina, čovjeka po mojemu srcu, koji će ispuniti u svemu moju volju.
23
Od njegova roda podiže Bog po obećanju Izrćlu Spasitelja Isusa.
24
Ivan je prije njegova dolaska propovijedao krštenje obraćenja svemu Izrćlovu narodu.
25
I kad je Ivan dovršavao svoju trku, govorio je: Ja nisam onaj kojim me smatrate. Ali dolazi za mnom onaj kome ja nisam dostojan odvezati obuću na nogama.
26
Ljudi, braćo, sinovi roda Abrahamova, i oni među vama koji se boje Boga! Nama je poslana ta riječ spasenja.
27
Jer oni što borave u Jeruzalemu i njihovi glavari nisu toga spoznali, i osudivši ga, ispunili su riječi proroka koje se čitaju svake subote.
28
Premda nisu našli nijedne krivnje na njemu što bi zaslužila smrt, zahtijevali su od Pilata da ga pogubi.
29
I kad su ispunili sve što je pisano za njega, skinuli su ga sa stupa i položili u grob.
30
Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.
31
I ukazivao se mnogo dana onima što su bili uzašli s njim iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom.
32
I mi vam navješćujemo radosnu vijest: Bog je obećanje što ga je dao našim ocima ispunio našoj djeci uskrisivši Isusa;\
33
kao što je u drugom Psalmu napisano: Ti si sin moj, ja sam te danas rodio.
34
A da ga je uskrisio od mrtvih, i da se on ne mora više vratiti u trulež, izreče ovako: Pouzdane Davidove svetinje udijelit ću vama.
35
Zato i na drugom mjestu govori: Ne ćeš dati da tvoj Svetac vidi trulež.
36
Ali je David usnuo, nakon što je u svome naraštaju služio naumu Božjem. On se pridružio svojim ocima i vidio je trulež.
37
A onaj kojega je Bog uskrisio, nije vidio truleži.
38
Neka vam je dakle na znanje, ljudi, braćo, da vam se po njemu propovijeda oproštenje grijeha.
39
Od svega od čega se ne mogoste opravdati po Mojsijevu zakonu, u njemu se opravdava svaki koji vjeruje.
40
Gledajte dakle da ne dođe na vas ono što proroci kažu:
41
Vidite, preziratelji, i čudite se, i nestanite: Jer ja činim djelo u vaše dane, djelo kojem ne ćete vjerovati, ako vas tko izvijesti.”
42
Dok su oni izlazili, molili su ih da im te riječi govore u drugu subotu.
43
Kad se skup razišao, pođoše za Pavlom i Barnabom mnogi od Židova i pobožnih prozelita. A oni su ih u razgovoru poticali da ustraju u milosti Božjoj.
44
Sljedeće subote okupi se gotovo sav grad da čuje riječ Gospodnju.
45
A kad vidješe Židovi mnoštvo, napuniše se zavišću, govorili su protiv Pavlovih riječi i psovali su.
46
A Pavao i Barnaba rekoše posve otvoreno: “Vama je najprije trebalo propovijedati Božju riječ. Ali kad je odbacujete i sebe držite nedostojnima vječnoga života, evo se obraćamo poganima.
47
Jer nam tako zapovijedi Gospodin: Postavljam te za svjetlo poganima da budeš na spasenje do kraja zemlje.”
48
Kad su pogani to čuli, radovali su se i slavili su riječ Gospodnju, i povjerovali su oni koji su bili određeni za vječni život.
49
Riječ se je Božja raznosila po svoj okolini.
50
Ali Židovi nagovoriše pobožne i utjecajne žene i gradske prvake te izazvaše progonstvo protiv Pavla i Barnabe i istjeraše ih sa svoga područja.
51
A oni otresoše na njih prah sa svojih nogu i dođoše u Ikonij.
52
Učenici su pak ostali, puni radosti i Duha Svetoga.