A A A A A
×

Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Ivanu 6

1
Potom ode Isus na drugu stranu Galilejskoga, tj. Tiberijadskoga mora.
2
Veliko mnoštvo naroda išlo je za njim, jer su vidjeli čudesa koja je činio na bolesnicima.
3
Tada uziđe Isus na goru i sjede ondje sa svojim učenicima.
4
A bio je blizu Vazam, židovski blagdan.
5
I kad Isus podiže oči i vidje da mnoštvo naroda dolazi k njemu, reče Filipu: “Odakle ćemo kupiti kruha da ovi jedu?”
6
? A ovo reče da ga kuša; jer je sam znao što će učiniti.?\
7
Filip mu odgovori: “Dvjesta denara za kruh nije dosta da svaki od njih samo malo dobije.”
8
Jedan mu od njegovih učenika, Andrija, brat Šimuna Petra, reče:
9
”Ovdje je jedan dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali što je to za tolike?”
10
Isus reče: “Rasporedite ljude da posjedaju!” Bilo je naime mnogo trave na onom mjestu. Sjelo je dakle muškaraca oko pet tisuća.
11
A Isus uze kruhove, dade hvalu i razdijeli onima koji su bili sjeli; tako i od riba, koliko htjedoše.\
12
Kad su se nasitili, reče Isus svojim učenicima: “Skupite komadiće što pretekoše, da ne propadnu!”
13
Skupiše dakle i napuniše dvanćst košarica komadića od pet ječmenih kruhova što pretekoše nakon onih što su jeli.
14
Kad ljudi vidješe čudo što ga je učinio Isus, rekoše: “Ovo je zaista prorok koji treba doći na svijet.”
15
Isus dozna da žele doći i silom ga učiniti kraljem. Zato ode opet u goru? posve sam.
16
Kad bi uvečer, siđoše njegovi učenici na more,
17
uđoše u lađicu i zaploviše preko mora u Kafarnaum. Već se bilo smrklo, a Isus još nije bio došao k njima.
18
Puhao je jak vjetar, i more se podizalo.
19
Bili su otplovili daleko, jedno dvadeset i pet ili trideset stadija, kad ugledaše Isusa gdje ide po moru i približava se k lađici. Oni se uplašiše.
20
A on im reče: “Ja sam. Ne bojte se!”
21
I htjedoše ga primiti u lađicu, ali je začas bila lađica na obali na koju su išli.
22
Sutradan mnoštvo naroda što je bilo ostalo preko mora opazi da je ondje bila samo još jedna lađica i da Isus nije bio ušao u lađicu sa svojim učenicima, nego da su njegovi učenici bili otišli sami.
23
Uto iz Tiberijade dođoše druge lađe u blizinu mjesta gdje je Gospodin rekao zahvalnu molitvu i gdje su oni jeli kruh.
24
Kad dakle vidje narod da ondje više nema Isusa ni njegovih učenika, uđoše u lađe i dođoše u Kafarnaum da traže Isusa.
25
Nađoše ga s druge strane mora i upitaše ga: “Učitelju, kad si došao ovamo?”
26
Isus im odgovori: “Zaista, zaista kažem vam: Ne tražite me što čudesa vidjeste, nego što jedoste kruha i nasitiste se.
27
Skrbite se za jelo što ostaje za vječni život, koje će vam dati Sin čovječji; jer njega potvrdi Bog Otac.”\
28
Tada ga upitaše: “Što trebamo činiti da izvršimo Božja djela?”
29
Isus im odgovori: “Ovo je Božje djelo: da vjerujete u onoga koga on posla.”
30
Oni mu odvratiše: “Koji dakle ti znak činiš da vidimo i da ti vjerujemo? Što radiš?
31
Oci su naši jeli manu u pustinji, kao što je pisano: Dade im jesti kruh s neba.”
32
Isus im reče: “Zaista, zaista kažem vam: Ne dade vam Mojsije kruha s neba, nego vam moj Otac daje istiniti kruh s neba.
33
Jer je kruh Božji onaj koji silazi s neba i daje život svijetu.”
34
Tada mu rekoše: “Gospodine, daj nam svagda taj kruh!”
35
Isus im odvrati: “Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, ne će ogladnjeti; i tko vjeruje u mene, ne će nikad ožednjeti.\
36
Ali vam rekoh: Vi me vidjeste, a ipak ne vjerujete.
37
Sve što meni daje Otac, k meni će doći, i onoga koji dolazi k meni, ne ću istjerati.
38
Jer siđoh s neba ne da činim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.
39
A ovo je volja onoga koji me posla: da od svega što mi dade ništa ne izgubim, nego da to uskrisim u posljednji dan.
40
A ovo je volja mojega Oca: da svaki koji vidi Sina i vjeruje u njega ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.”
41
Tada su mrmljali Židovi protiv njega što reče: “Ja sam kruh koji siđe s neba.”
42
Rekoše: “Nije li ovo Isus, Josipov sin, kojemu mi znamo oca i majku? Kako dakle on veli: Ja siđoh s neba?”
43
Isus im odvrati: “Ne mrmljajte među sobom!
44
Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji me posla. I ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
45
U prorocima stoji pisano: Svi će biti poučeni od Boga. Svaki koji čuje od Oca i nauči, dolazi k meni.
46
Ne kao da bi tko vidio Oca. Samo koji je od Boga, vidio je Oca.
47
Zaista, zaista kažem vam: Tko vjeruje, ima život vječni.
48
Ja sam kruh života.
49
Oci su vaši jeli manu u pustinji, i pomriješe.
50
Ovo je kruh koji silazi s neba da tko jede od njega, ne umre.
51
Ja sam kruh živi koji siđoh s neba. Tko jede od ovoga kruha, živjet će dovijeka. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje za život svijeta.”
52
Tada su se prepirali Židovi među sobom, i rekoše: “Kako nam može ovaj dati svoje tijelo za jelo?”
53
Isus im odvrati: “Zaista, zaista kažem vam: Ako ne jedete tijela Sina čovječjega i ne pijete njegove krvi, nemate života u sebi.
54
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.
55
Jer je moje tijelo pravo jelo i moja krv pravo piće.
56
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu.
57
Kao što mene posla živi Otac, i ja živim zbog Oca, tako će i onaj koji jede mene, živjeti po meni.
58
Ovo je kruh koji siđe s neba: ne kao što vaši oci jedoše manu, i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će dovijeka.”
59
Tako je on učio u sinagogi u Kafarnaumu.
60
Mnogi od njegovih učenika koji su to čuli, rekoše: “Ovo je tvrd govor! Tko ga može slušati?”
61
Isus je znao da njegovi učenici mrmljaju na to, i reče im: “Zar vas to sablažnjava?
62
A kad vidite Sina čovječjega da uzlazi gore gdje je prije bio?
63
Duh je ono što oživljava, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje vam ja rekoh jesu duh i život.
64
Ali ima nekih među vama koji ne vjeruju.”? Jer je znao Isus od početka tko ne vjeruje i tko će ga izdati.?
65
”Zato”, nastavi on, “rekoh vam: Nitko ne može doći k meni ako mu nije dano od Oca.”
66
Otada mnogi od njegovih učenika odstupiše i nisu više išli s njim.
67
Tada upita Isus dvanćstoricu: “Hoćete li i vi otići?”
68
Šimun Petar mu odgovori: “Gospodine, kome ćemo ići? Ti imaš riječi vječnoga života.
69
I mi smo povjerovali i znamo: ti si Svetac Božji.”
70
Isus im odvrati: “Ne izabrah li ja vas dvanćstoricu? A ipak je jedan od vas đavao!”
71
A govorio je za Judu, sina Šimuna Iškariotskog. On, jedan od dvanćstorice, kanio ga je izdati.
Ivanu 6:1
Ivanu 6:2
Ivanu 6:3
Ivanu 6:4
Ivanu 6:5
Ivanu 6:6
Ivanu 6:7
Ivanu 6:8
Ivanu 6:9
Ivanu 6:10
Ivanu 6:11
Ivanu 6:12
Ivanu 6:13
Ivanu 6:14
Ivanu 6:15
Ivanu 6:16
Ivanu 6:17
Ivanu 6:18
Ivanu 6:19
Ivanu 6:20
Ivanu 6:21
Ivanu 6:22
Ivanu 6:23
Ivanu 6:24
Ivanu 6:25
Ivanu 6:26
Ivanu 6:27
Ivanu 6:28
Ivanu 6:29
Ivanu 6:30
Ivanu 6:31
Ivanu 6:32
Ivanu 6:33
Ivanu 6:34
Ivanu 6:35
Ivanu 6:36
Ivanu 6:37
Ivanu 6:38
Ivanu 6:39
Ivanu 6:40
Ivanu 6:41
Ivanu 6:42
Ivanu 6:43
Ivanu 6:44
Ivanu 6:45
Ivanu 6:46
Ivanu 6:47
Ivanu 6:48
Ivanu 6:49
Ivanu 6:50
Ivanu 6:51
Ivanu 6:52
Ivanu 6:53
Ivanu 6:54
Ivanu 6:55
Ivanu 6:56
Ivanu 6:57
Ivanu 6:58
Ivanu 6:59
Ivanu 6:60
Ivanu 6:61
Ivanu 6:62
Ivanu 6:63
Ivanu 6:64
Ivanu 6:65
Ivanu 6:66
Ivanu 6:67
Ivanu 6:68
Ivanu 6:69
Ivanu 6:70
Ivanu 6:71
Ivanu 1 / Iva 1
Ivanu 2 / Iva 2
Ivanu 3 / Iva 3
Ivanu 4 / Iva 4
Ivanu 5 / Iva 5
Ivanu 6 / Iva 6
Ivanu 7 / Iva 7
Ivanu 8 / Iva 8
Ivanu 9 / Iva 9
Ivanu 10 / Iva 10
Ivanu 11 / Iva 11
Ivanu 12 / Iva 12
Ivanu 13 / Iva 13
Ivanu 14 / Iva 14
Ivanu 15 / Iva 15
Ivanu 16 / Iva 16
Ivanu 17 / Iva 17
Ivanu 18 / Iva 18
Ivanu 19 / Iva 19
Ivanu 20 / Iva 20
Ivanu 21 / Iva 21