A A A A A

Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Ivanu 4

Isus je doznao kako je farizejima javljeno da on dobiva više učenika i krsti više nego Ivan.

? Uostalom, Isus sam nije krstio, nego njegovi učenici.?

Zato ostavi Judeju i ode opet u Galileju.

A morao je proći kroz Samariju.

Tako dođe u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu zemljišta što ga je bio darovao Jakov svojemu sinu Josipu.

Tamo je bio Jakovljev studenac. Umoran od puta Isus je sjeo na studencu. Bilo je oko šeste ure.

Tada dođe žena Samarijanka zahvatiti vode. Isus je zamoli: “Daj mi da se napijem!”

? Njegovi su učenici naime bili otišli u grad kupiti hrane?

Žena mu Samarijanka odvrati: “Kako možeš ti, Židov, tražiti od mene, žene Samarijanke, da se napiješ?”? Židovi naime ne održavaju veze sa Samarijancima.?

Isus joj odgovori: “Kad bi ti znala Božji dar i onoga tko ti govori: Daj mi da se napijem!? ti bi ga zamolila, i on bi ti dao vodu živu.”

Žena mu odvrati: “Gospodine, nemaš čim ni zahvatiti, a studenac je dubok. Odakle ćeš uzeti vodu živu?

Jesi li ti veći od našega oca Jakova koji nam dade ovaj studenac, i sam je pio iz njega, i njegovi sinovi, i njegova stoka?”

Isus joj odgovori: “Svaki koji pije ove vode, opet će ožednjeti.

A tko pije vode koju ću mu ja dati, ne će ožednjeti dovijeka. Nego voda što ću mu ja dati, bit će u njemu izvor vode što teče u vječni život.”

Tada ga žena zamoli: “Gospodine, daj mi te vode, da ne ožednim više i da ne dolazim ovamo po vodu.”

Isus još reče: “Idi, zovni svoga muža i dođi onda opet ovamo!”

Žena odvrati: “Nemam muža.” Isus joj reče: “Pravo si kazala: Nemam muža.

Jer si imala pet muževa, i sad ovaj koga imaš nije ti muž. To si pravo kazala.”

Reče mu žena: “Gospodine, vidim da si ti prorok.

Oci su se naši klanjali Bogu tamo na gori, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati Bogu.”

Isus joj odvrati: “Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se ne ćete klanjati Ocu ni na onoj gori tamo ni u Jeruzalemu.

Vi ne znate čemu se klanjate; mi znamo čemu se klanjamo; jer spasenje dolazi od Židova.\

Ali dolazi čas, i već je tu, kad će se pravi klanjatelji klanjati Ocu u duhu i u istini; jer takve klanjatelje traži Otac.\

Bog je duh i oni koji mu se klanjaju, trebaju mu se klanjati u duhu i u istini.”

Žena mu odvrati: “Znam da dolazi Mesija? to jest Pomazanik. Kad on dođe, sve će nam kazati.”

Tada joj reče Isus: “Ja sam, koji govorim s tobom.”

U taj čas dođoše njegovi učenici. Oni su se čudili što je govorio sa ženom. Ali nijedan ne upita: “Što od nje tražiš” ili “Zašto s njom razgovaraš?”

Žena ostavi svoj krčag, ode u grad i reče ljudima:

”Dođite! Vidite čovjeka koji mi kaza sve što sam učinila! Da nije to Mesija?”

Tada izađoše iz grada i dođoše k njemu.

Uto su ga molili učenici: “Učitelju, jedi!”

A on im odvrati: “Ja trebam jesti hranu za koju vi ne znate.”

Tada učenici rekoše jedan drugome: “Da mu tko nije donio da jede?”

Isus im reče: “Moja je hrana to da činim volju onoga koji me je poslao, i da izvršim njegovo djelo.

Ne kažete li vi: Još četiri mjeseca i dolazi žetva? Eto, velim vam: Podignite svoje oči i promatrajte njive! One su već bijele za žetvu.

Onaj koji žanje, prima plaću i sabire plod za vječni život, da se raduju zajedno: i koji sije i koji žanje.

Jer ovdje pristaje poslovica: Jedan sije, drugi žanje.

Ja vas poslah da žanjete gdje se vi niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste u njihov posao ušli.” \

Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega, jer je žena svjedočila: “On mi kaza sve što sam učinila.”

Samarijanci izađoše dakle k njemu i zamoliše ga da ostane kod njih. Tako ostade ondje dva dana.

I mnogo ih je više počelo vjerovati zbog njegova nauka.

Oni rekoše ženi: “Sad ne vjerujemo više zbog tvoje izjave; jer sami čusmo i znamo: Ovaj je zaista Spasitelj svijeta.” \

Nakon dva dana otiđe odatle u Galileju.

A Isus je sam posvjedočio da prorok ne vrijedi u svojemu zavičaju.

A kad dođe u Galileju, primiše ga Galilejci radosno, jer su vidjeli sve što je učinio na blagdan u Jeruzalemu. Jer su i oni došli na blagdan.

Tako dođe opet u Kanu u Galileji, gdje je bio pretvorio vodu u vino. I bio je neki kraljevski činovnik kojemu je sin bolovao u Kafarnaumu.

Kad je on čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otiđe k njemu i zamoli ga neka siđe i iscijeli mu sina koji je ležao na umoru.

Isus mu reče: “Ako ne vidite znakova i čudesa, ne vjerujete.”

Reče mu kraljevski činovnik: “Gospodine, siđi, dok nije umrlo moje dijete!”

Isus mu odvrati: “Idi! Tvoj sin živi.” Povjerova čovjek riječi koju mu reče Isus i ode.

A već na putu dođoše mu ususret njegove sluge i javiše da njegov sin živi.

Upita ih za uru u koju se počeo bolje osjećati. Rekoše mu: “Jučer o sedmoj uri pusti ga groznica.”

Tada razumje otac da je to bila ona ura u koju mu reče Isus: “Tvoj sin živi.” I povjerova on i sva njegova kuća.

To je bilo drugo čudo koje učini Isus poslije svojega povratka iz Judeje u Galileju.

Croatian Bible (GKS) 2010

No Data

Ivanu



00:00:00 00:00:00 0.5x 2.0x