Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Luki 2

U one dane izađe zapovijed cara Augusta da se popiše sav svijet.

To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva upravljanja Sirijom.

Svi su išli da se upišu, svaki u svoj rodni grad.

Josip je bio iz Davidove kuće i obitelji. Tako uziđe on iz grada Nazareta u Galileji u Judeju, u Davidov grad koji se zove Betlehem,

da se upiše s Marijom, svojom zaručenom ženom, koja je bila trudna.

Kad su bili ondje, ispuniše se njezini dani.

Ona rodi svojega prvorođenog sina, povi ga u pelenice i položi ga u jasle. U gostinjcu nije bilo za njih mjesta.

U onom kraju držali su pastiri u polju noćnu stražu kod svoga stada.

Tada stupi Gospodnji anđeo pred njih i Gospodnja ih slava obasja. I vrlo se uplašiše.

A anđeo im reče: “Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost, koja je za sav narod:

Danas vam se u Davidovu gradu rodi Spasitelj, Mesija i Gospodin.

I ovo neka vam je znak: Naći ćete dijete što je povijeno u pelenice i leži u jaslama.”

Odjedanput se pridruži anđelu velika nebeska vojska koja je hvalila Boga i pjevala:

”Slava Bogu na visini i na zemlji mir ljudima, jer su mu omiljeli.”

Tada otiđoše anđeli od njih na nebo. A pastiri su govorili jedan drugome: “Pođimo, dakle, u Betlehem i pogledajmo što se dogodilo, što nam je Gospodin upravo objavio!”

Odoše brzo tamo i nađoše Mariju i Josipa i dijete što je ležalo u jaslama.

Kad su to vidjeli, počeše pripovijedati što im je bilo kazano o tom djetetu.

Svi koji su to čuli, divili su se tome što im pripovjediše pastiri.

A Marija je čuvala sve te riječi i razmišljala o njima u svojemu srcu.

Pastiri se vratiše, i hvalili su i slavili Boga za sve što su čuli i vidjeli, kao što im je bilo kazano.

Kad se navrši osam dana da dijete bude obrezano, nadjenuše mu ime Isus, kao što ga je bio nazvao anđeo prije nego je začeto.

Nakon što se navršiše dani čišćenja što ih je propisivao Mojsijev zakon, doniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu.

Jer ovako stoji napisano u Gospodnjem zakonu: “Svako muško prvorođenče neka bude posvećeno Gospodinu.”

I oni prinesoše žrtvu kao što je propisano u Gospodnjem zakonu: dvije grlice ili dva golubića.

Tada je bio u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. On je bio pravedan i bogobojazan i čekao je Izrćlovu utjehu, i Duh Sveti je bio na njemu.

Njemu je bio objavio Duh Sveti da ne će vidjeti smrti dok ne vidi Gospodnjega Pomazanika.

Ponukan od Duha, dođe u Hram upravo kad doniješe roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu propis zakona.

Tada ga on uze na ruke te stade slaviti Boga govoreći:

”Sada možeš, Gospodine, u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi.

Moje oči vidješe spasenje,

koje si pripravio pred svima narodima:

Svjetlo da prosvijetli neznabošce, slavu tvoga naroda Izrćla.”

Njegov otac i mati vrlo su se čudili tome što se govorilo o njemu.

Šimun ih je blagoslovio. Tada reče Mariji, njegovoj majci: “Ovaj je određen na propast i na uskrsnuće mnogima u Izrćlu i za znak koji će biti osporavan.

A i tvoju će dušu probosti mač. Tako će se otkriti misli mnogih srdaca.”

Tada je bila i proročica Ana, Fanuelova kći, iz Ašerova plemena. Ona je bila poodmaklih godina. Nakon svojega djevojaštva živjela je sedam godina sa svojim mužem

i sad je bila udovica od osamdeset i četiri godine. Nikad nije odlazila od Hrama i služila je Bogu postom i molitvom dan i noć.

I kako je i ona došla u isto vrijeme, slavila je Boga i govorila o njemu svima koji su čekali otkupljenje Jeruzalema.

Nakon što su izvršili sve po Gospodnjem zakonu, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.

Dijete je raslo i jačalo. Bilo je puno mudrosti, i Božja je milost počivala na njemu.

Njegovi roditelji išli bi svake godine u Jeruzalem o blagdanu Vazma.

Kad mu je bilo dvanćst godina, uzašli su u Jeruzalem po običaju blagdana.

Kad prođoše ti dani, zaputiše se kući. A dječak Isus zaostade u Jeruzalemu, a da njegovi roditelji ne opaziše.

Misleći da je sa skupinom putnika, odoše dan hoda i stadoše ga tražiti među rodbinom i znancima.

Ali ga ne nađoše. Zato se vratiše u Jeruzalem i tamo su ga tražili.

Poslije tri dana nađoše ga u Hramu. Sjedio je među učiteljima, slušao ih i postavljao im pitanja.

Svi koji su ga slušali divili su se njegovoj razumnosti i njegovim odgovorima.

Kad ga ugledaše, začudiše se. Njegova majka mu reče: “Dijete, što nam to učini? Evo, tvoj otac i ja žalosni smo te tražili!”