A A A A A

Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Mateju 27

Kad je osvanuo dan, održaše svi svećenički glavari i narodne starješine vijećanje protiv Isusa, kako bi ga osudili na smrt.

Zatim ga odvedoše svezana i predadoše ga upravitelju Pilatu.

Kad vidje njegov izdajnik Juda da Isusa osudiše, predomisli se. Donese natrag trideset srebrenjaka svećeničkim poglavarima i starješinama

i reče: “Sagriješio sam. Izdao sam nedužnu krv!” Oni odvratiše: “Što nas je briga za to? To je tvoja stvar!”

Tada Juda baci srebrenjake u Hram, otiđe i objesi se.

Svećenički poglavari uzeše srebrnjake i rekoše: “Ne smijemo ih staviti u hramsko blago, jer su krvarina.”

Zaključiše da za njih kupe lončarevu njivu za groblje strancima.

Zato se zove ona njiva do dana današnjega krvna njiva.

Tako se ispuni riječ proroka Jeremije: “Uzeše trideset srebrenjaka, cijenu neprocjenjivoga, koga procijeniše Izrćlovi sinovi,

i dadoše ih za lončarevu njivu. Tako mi naloži Gospodin.”

Isus bi predveden upravitelju. Upravitelj ga zapita: “Jesi li ti kralj židovski?” Isus odgovori: “Ti kažeš.”

Ali na tužbe svećeničkih poglavara i starješina ne odvrati ništa.

Tada mu Pilat reče: “Ne čuješ li što sve protiv tebe svjedoče?”

Ali mu on ne odgovori ni na jedno pitanje, tako da se upravitelj vrlo čudio.

O Blagdanu običavao je upravitelj pustiti narodu jednoga sužnja, koga bi oni htjeli.

Tada su imali zloglasnoga sužnja po imenu Baraba.

Pilat upita sabrano mnoštvo: “Koga da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Mesija?”

Znao je, naime, da su ga bili predali samo zbog zavisti.

Dok je on sjedio na sudačkoj stolici, poruči mu njegova žena: “Nemoj imati ništa s tim pravednikom, jer sam danas u snu mnogo zbog njega pretrpjela.”

Ali svećenički glavari i starješine nagovoriše narod da traže Barabu, a Isusa da dade pogubiti.

Upravitelj ih dakle upita: “Koga od ove dvojice da vam pustim?” Oni povikaše: “Barabu!”

Pilat im reče: “Što ću tad činiti s Isusom koji se zove Mesija?” Svi povikaše: “Neka se razapne!”

Upravitelj odvrati: “A što je zlo učinio?” Tada oni povikaše još jače: “Neka se razapne!”

Pilat vidje da ništa ne postiže i da buka postaje sve veća, uzme vodu i opra ruke pred narodom govoreći: “Ja sam nedužan u krvi ovoga pravednika. Vi se mislite!”

Tada povika sav narod: “Njegova krv neka dođe na nas i na našu djecu!”

Tada im pusti Barabu. A Isusa dade bičevati i predade ga onda da ga razapnu.

Potom upraviteljevi vojnici odvedoše Isusa u sudnicu i skupiše oko njega cijelu četu.

Svukoše s njega haljine i ogrnuše mu skrletnu kabanicu.

Tada spletoše vijenac od trnja, staviše mu ga na glavu i dadoše mu trsku u desnicu. Onda su prigibali koljeno pred njim i rugali mu se govoreći: “Zdravo, židovski kralju!”

Pritom su pljuvali na nj, uzeli su i trsku i udarali ga njom po glavi.

Pošto su mu se tako narugali, svukoše s njega kabanicu i obukoše ga opet u njegove haljine. Tada ga izvedoše da ga razapnu.

Kad su izlazili, namjeriše se na čovjeka iz Cirene imenom Šimuna. Njega natjeraše da mu ponese križ.

Tako stigoše na mjesto koje se zove Golgota, kosturnica.

Ondje mu dadoše vino pomiješano sa žuči. On okusi, ali ne htjede piti.

Tada ga pribiše na križ i razdijeliše ždrijebom među se njegove haljine.

Onda su sjeli i čuvali ga.

Povrh njegove glave pričvrstiše natpis s oznakom njegove krivnje: “Ovo je Isus, židovski kralj.”

Zajedno s njim bila su razapeta dva razbojnika, jedan s desne, drugi s njegove lijeve.

Oni koji su prolazili hulili su na nj, mahali glavom

i govorili: “Ti si htio razvaliti Hram i u tri ga dana opet sagraditi; spasi samoga sebe! Ako si Božji Sin, siđi s križa!”\

Isto su se tako rugali i svećenički poglavari zajedno s pismoznancima i starješinama i govorili:

”Drugima je pomogao, sebi samomu ne može pomoći. Ako je Izrćlov kralj, neka siđe sad s križa, i vjerovat ćemo u njega.

On se je uzdao u Boga; neka ga sad izbavi, ako mu je po volji! Jer je govorio: Ja sam Božji Sin!”\

Tako su mu se isto rugali i razbojnici koji su bili s njim razapeti.

Od šeste do devete ure nastade tama po svoj zemlji.

Oko devete ure Isus povika iza glasa: “Eli, Eli, lema sabahtani?”, to jest: “Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?”

Neki od onih što su stajali ondje čuli su to i rekli: “Zove Iliju.”

Odmah otrča jedan od njih, natopi spužvu octom, natače je na trsku i dade mu da pije.

Drugi su rekli: “čekaj da vidimo hoće li doći Ilija da ga spasi.”

Opet povika Isus jakim glasom i ispusti duh.

Tada se hramska zavjesa razdera na dvoje, odozgo do dolje; zemlja se potrese, stijene se raspuknuše;\

grobovi se otvoriše i mnoga tjelesa svetih, koji su bili preminuli, uskrsnuše.

Oni izađoše iz grobova po njegovu uskrsnuću, uđoše u Sveti Grad i mnogima se pokazaše.

Kad satnik i njegovi ljudi koji su stražarili kod Isusa vidješe da se zemlja trese i drugo što se zbiva, vrlo se prepadoše i rekoše: “Ovaj je zaista bio Božji Sin.”

Tamo bijahu i izdaleka gledahu i mnoge žene. One su već iz Galileje pratile Isusa i brinule se za njega.

Među njima bile su Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Josipova mati, i mati Zebedejevih sinova.

Uvečer dođe bogat čovjek iz Arimateje, po imenu Josip, koji je bio Isusov učenik.

On ode k Pilatu i zamoli za Isusovo tijelo. Pilat zapovjedi da mu tijelo bude predano.

Josip uze tijelo, zavi ga u čisto platno

i položi ga u svoj novi grob što ga je bio dao isklesati sebi u stijeni. Pred ulaz u grob navali velik kamen i ode.

A Marija Magdalena i druga Marija ostadoše ondje sjedeći nasuprot grobu.

Drugog dana, koji je iza Priprave, sabraše se svećenički glavari i farizeji kod Pilata

i rekoše: “Gospodaru, sjećamo se da je onaj varalica kazao za svojega života: Poslije tri dana ću uskrsnuti.

Zato daj da se čuva grob do trećega dana. Inače bi mogli doći njegovi učenici, ukrasti ga i onda reći narodu: On je uskrsnuo od mrtvih. Tada bi posljednja prijevara bila još gora od prve.”

Pilat im odvrati: “Imate stražu. Idite i čuvajte grob kako znate!”

Oni odoše, osiguraše grob zapečativši kamen i postavivši stražu.

Croatian Bible (GKS) 2010

No Data