A A A A A

Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Mateju 14

U ono vrijeme dopre do četverovlasnika Heroda glas o Isusu.

On reče svojim dvoranima: “To je Ivan Krstitelj. On je uskrsnuo od mrtvih; zato djeluju u njemu čudesne sile.”\

Herod je, naime, bio dao Ivana uhvatiti, svezati i baciti u tamnicu zbog Herodijade, žene svojega brata Filipa.

Jer ga je Ivan bio prekorio: “Nije ti dopušteno imati je za ženu.”

Rado bi ga bio dao ubiti, ali se bojao naroda. Jer su ga držali za proroka.

Na proslavi Herodova rođendana Herodijadina kći plesala je pred gostima. To se svidjelo Herodu tako

da joj je pod zakletvom obećao dati što god zaište.

Ona, potaknuta od svoje majke, reče: “Daj mi ovdje na plitici glavu Ivana Krstitelja!”

To zabrinu kralja. Ali zbog zakletve i zbog gostiju zapovjedi da joj se dade.

I tako dade odsjeći glavu Ivanu u tamnici.

Donesoše njegovu glavu na plitici i dadoše je djevojci; ona je odnese svojoj majci.\

Tada uzeše njegovi učenici mrtvo tijelo i ukopaše ga. Potom otiđoše i javiše to Isusu.

Na tu vijest otiđe Isus otamo u lađici na samotno mjesto, da bude sam. Ali to sazna mnoštvo naroda i pođe za njim pješke iz gradova.

Kad on izađe na kopno i vidje veliko mnoštvo, smilova im se i iscijeli njihove bolesnike.

Predvečer pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: “Mjesto je pusto, a doba je već poodmaklo. Otpusti narod, neka ide u sela da kupi sebi hrane!”

Isus im odvrati: “Ne treba da idu. Podajte im vi jesti!”

Oni mu odvratiše: “Imamo ovdje samo pet kruhova i dvije ribe.”

On reče: “Donesite mi ih ovamo!”

I odredi da narod posjeda po travi. Tada uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo i izreče blagoslov. Zatim razlomi kruhove i dade ih svojim učenicima, a učenici ih dadoše narodu.

Svi su jeli i nasitili se. Štoviše, nakupili su od preostalih komada još dvanćst punih košarica.

A broj svih koji su jeli bio je oko pet tisuća muževa, bez žena i djece.

Odmah zapovjedi svojim učenicima da uđu u lađicu i da otplove na drugu obalu, dok on otpusti narod.

Kad je otpustio narod, popne se na goru sam, kako bi molio. Već je bila nastala večer, a on je još bio ondje sam.

Lađica je već bila nasred mora, a valovi su je bacali tamo i amo jer je bio protivan vjetar.

O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodajući po moru.

Kad ga tako učenici vidješe gdje hoda po moru, povikaše uplašeni: “Sablast!” I zavikali su od straha.

A Isus im odmah progovori: “Budite hrabri! Ja sam. Ne bojte se!”

Petar mu odvrati: “Gospodine, ako si ti, reci mi da dođem k tebi po vodi!”

On reče: “Dođi!” Petar izađe iz lađice i hodajući po vodi pođe k Isusu.

A kad je vidio jak vjetar, uplaši se. Poče se topiti i povika: “Gospodine, spasi me!”

Odmah Isus pruži ruku, uhvati ga i reče mu: “Malovjerniče, zašto si posumnjao.”

Tada uđoše u lađicu, i prestade vjetar.

Oni koji su bili u lađici baciše se pred njega ničice i rekoše: “Ti si zaista Sin Božji!”

Tada prijeđoše i dođoše u pokrajinu Genezaret.

čim ga stanovnici onoga kraja prepoznaše, poslaše glasnike po svoj onoj okolini i dadoše donijeti k njemu sve bolesnike.

Ovi ga zamoliše da se samo smiju dotaknuti resa na njegovoj haljini. I svi koji se dotakoše ozdraviše.

Croatian Bible (GKS) 2010

No Data

Mateju



00:00:00 00:00:00 0.5x 2.0x