Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Mateju 13

U onaj dan izađe Isus iz kuće i sjede kraj mora.

Mnogo se naroda sabralo oko njega. Zato je ušao u lađicu i u njoj sjeo, a narod je sav stajao na obali.

On im je kazivao mnogo u prispodobama: “Izađe sijač da sije.

I dok je sijao, jedno zrno pade na put, pa dođoše ptice i pozobaše ga.

Drugo pade na kamenito tlo gdje nije imalo mnogo zemlje. Ono brzo izniknu, jer nije ležalo duboko u zemlji.

Ali kad zasja sunce, uvenu, i kako nije imalo korijena, usahnu.

Opet drugo pade među trnje. Uzraste zajedno i trnje te ga uguši.

Drugo pade na dobru zemlju i donosilo je stostruk, šezdesetorostruk, tridesetorostruk rod.

Tko ima uši, neka čuje!”

Tada pristupiše njegovi učenici i upitaše ga: “Zašto im govoriš u prispodobama?”

On odgovori: “Vama je dano da razumijete tajne kraljevstva nebeskoga. A njima nije dano.

Jer onome koji ima još će se dati i imat će u izobilju, a onome koji nema oduzet će se i ono što ima.

Zato im govorim u prispodobama, jer otvorenim očima ne vide i otvorenim ušima ne čuju i ne razumiju.

Tako se ispunja na njima proroštvo Izaije koje glasi: Slušat ćete, a ipak ne ćete razumjeti, gledat ćete, a ne ćete vidjeti.

Otvrdnulo je srce ovoga naroda. Uši su mu gluhe, oči su mu zatvorene. Ne će da vidi očima, ne će da čuje ušima, neće da razumije srcem niti da se obrati, da ga iscijelim.

A blago vašim očima što vide i vašim ušima što čuju!

Jer zaista kažem vam: Mnogi proroci i pravednici željeli su vidjeti što vi vidite, i ne vidješe, i čuti što vi čujete, i ne čuše.

Vi dakle shvatite prispodobu o sijaču!

Svakome koji sluša riječ o kraljevstvu, a ne razumije, dolazi nečastivi i grabi što je bilo posijano u njegovo srce. Takav je sjeme posijano na put.

Što je bilo posijano na kamenito tlo, to je onaj koji sluša riječ i prima je odmah s radošću.

Ali ne pusti korijena jer je nestalan. Kad zbog riječi navali nevolja ili progonstvo, on se odmah spotakne.

Što je bilo posijano među trnje, to je onaj koji sluša riječ. Ali svjetovne brige i varavo bogatstvo zaguše riječ, tako te ostane bez roda.

Što je bilo posijano na dobru zemlju, to je onaj koji sluša riječ i razumije te donosi rod: stostruk, šezdesetorostruk i tridesetorostruk.”

Iznese im drugu prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao čovjek koji posija dobro sjeme na svojoj njivi.

Dok je sve spavalo, dođe njegov neprijatelj, posija kukolj po pšenici i otiđe.

Kad onda uzraste usjev i uhvati se rod, pokaza se i kukolj.

Tada dođoše domaćinove sluge i rekoše mu: Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svoju njivu? Odakle joj dakle kukolj?

On im odgovori: Neprijatelj je to učinio. Tada sluge upitaše: Trebamo li otići i skupiti ga?

On odgovori: Ne! Inače biste mogli, skupljajući kukolj, počupati zajedno s njim i pšenicu.

Ostavite samo da zajedno oboje raste do žetve. U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Saberite najprije kukolj i svežite ga u snoplje da se sažeže. A pšenicu nosite u moju žitnicu!”

Drugu im još prispodobu iznese: “Kraljevstvo je nebesko kao gorušično zrno što ga uze čovjek i posija na svoju njivu.

Ono je, istina, manje od svega drugog sjemenja. Ali kad izraste, veće je od drugih biljaka. Ono postane stablo tako da ptice nebeske dolaze i stanuju na njegovim granama.”

Još im iznese daljnju prispodobu: “Kraljevstvo je nebesko kao kvasac što ga žena uze i pomiješa u tri mjere brašna, dok sve ne uskisnu.”

Sve je to govorio Isus u prispodobama mnoštvu naroda i bez prispodoba nije im govorio.

Tako se je trebala ispuniti riječ proroka: “Otvorit ću svoja usta u prispodobama, objavit ću što je bilo sakriveno od postanka svijeta.”

Tada on otpusti mnoštvo naroda i otiđe kući. Onda pristupiše k njemu njegovi učenici i rekoše: “Objasni nam prispodobu o kukolju na njivi!”

On reče: “Koji sije dobro sjeme jest Sin čovječji.

Njiva je svijet. Dobro sjeme jesu djeca kraljevstva; kukolj su djeca zloga.\

Neprijatelj koji ga je posijao jest đavao. Žeteoci su anđeli.

Kao što se dakle kukolj sabire i u ognju spaljuje, tako će biti i na svršetku svijeta.

Sin čovječji izaslat će svoje anđele i oni će sabrati sve zavoditelje i zlotvore iz njegova kraljevstva

i baciti ih u ognjenu peć. Ondje će biti jauk i škrgut zubâ.

Tada će pravednici sjati kao sunce u kraljevstvu svojega Oca. Tko ima uši, neka čuje!

Kraljevstvo je nebesko kao blago što leži sakriveno u polju. čovjek nađe blago i sakri ga. Tada otiđe pun radosti zbog toga i proda sve svoje i kupi polje.

Nadalje je kraljevstvo nebesko kao trgovac koji je tražio plemenite bisere.

Kad nađe jedan dragocjeni biser, otiđe, proda sve svoje imanje, i kupi ga.

Još je kraljevstvo nebesko kao mreža što se baci u more i zahvati svakojake ribe.

Kad se napuni, izvuku je na obalu, sjednu i saberu dobre u posude, a loše bace van.

Tako će biti i na svršetku svijeta. Anđeli će izaći i odijelit će zle od pravednih

i bacit će ih u ognjenu peć. Ondje će biti jauk i škrgut zubâ.

Razumjeste li sve ovo?” Odgovoriše mu: “Da, Gospodine!”

Tada on nastavi: “Zato je svaki učitelj koji je vješt u nauku o kraljevstvu nebeskom kao domaćin koji iznosi iz svojega blaga novo i staro.”

Nakon što je Isus završio te prispodobe, otiđe odande.

Dođe u svoj zavičaj i učio je u tamošnjoj sinagogi. Puni divljenja pitali su: “Odakle ovome ta mudrost i čudesna moć?

Nije li ovo tesarov sin? Ne zove li se njegova mati Marija, i njegova braća Jakov, Josip, Šimun i Juda?

Nisu li sve njegove sestre kod nas? Odakle mu dakle sve to?”