English
A A A A A
×

Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Izreka 8
1
čuj! Ne zove li mudrost? Ne diže li razboritost svoj glas?
2
Gore, visoko iznad ceste, ili tamo gdje se križaju putovi, ona se postavila.
3
Ili kod vrata gdje se ostavlja grad ili gdje se ulazi u grad ona zove glasno:
4
”Vas zovem, o ljudi! Riječ upravljam čovječjoj djeci.
5
Imajte razumijevanja za mudrost, vi ljudi puni jednostavnosti! Urazumite se, vi ludi!
6
Slušajte! Jer ću vam govoriti velike stvari. Svoje usne otvaram za istinit govor.
7
Jest, moj jezik govori samu istinu. Mrska je mojim usnama lažljivost.
8
Istinite su riječi mojih usta, ništa nema u njima lažno i zlobno.
9
Sve su one jasne razboritomu i jednostavne onima koji traže istinu.
10
Primite moj naputak radije nego srebro, i razboritost radije nego zlato!
11
Jer je mudrost vrednija od bisera. Nikakva dragocjenost nije joj jednaka.
12
Ja, mudrost, u savezu sam s razboritošću. Ovo je znanje moja zasluga.
13
Strah je Gospodnji mržnja zla. Ja mrzim uznositost i oholost, zao put i lažan govor.
14
U meni je oprez i mudar savjet. Moja je razboritost i moja je jakost.
15
Po meni vladaju kraljevi, odlučuju velikaši po pravdi.
16
Po meni zapovijedaju knezovi, plemići, svi suci na zemlji.
17
Ja ljubim one koji mene ljube. Koji me traže, nađu me.
18
U meni se nađu bogatstvo i čast, i postojano dobro i trajno blagostanje.
19
Plod je moj bolji od suhoga zlata, a moj dobitak vredniji od očišćenoga srebra.
20
Idem stazom pravednosti posred putova pravice.
21
Onima koji me ljube, dajem dobra, napunjam njihove riznice.
22
Gospodin me stvori u početku svojega upravljanja, kao prvo od svojih djela, u pradoba.
23
Bila sam postavljena prije vjekova, prije početka, prije postanka svijeta.
24
Nije još bilo dubina voda kada sam se rodila. Nije još bilo izvora s obilatom vodom.
25
Nisu još bile stvorene gore, prije humova ja sam se rodila,
26
prije nego je stvorio zemlju i polja, i prve početke svijeta.
27
Kad je gradio nebo, ja sam bila tamo, i kad je premjeravao svod nad morskim vodama.
28
Kad je u visini motao oblake, kad je pustio da nabujaju izvori bezdana,
29
kad je postavljao granice moru, da nikada ne prijeđe voda svoju obalu, kad je utvrđivao stupove zemlji,
30
tada sam stajala, ja, njegova miljenica, na njegovoj strani; bila sam iz dana u dan puna zanosa, puna radosti pred njim svagda, \
31
puna radosti na širokoj zemlji, puna zanosa nad djecom čovječjom.
32
Tako dakle, sinovi, poslušajte me! Spasenje onima koji idu mojim putovima!
33
Slušajte moj naputak, da dobijete mudrost! Nemojte je odbaciti!
34
Blago onome koji me sluša, koji stražari na mojim vratima svaki dan, koji čuva moje dovratnike!
35
Jer tko nađe mene, našao je život. Što želi dobije od Gospodina.
36
Tko mene promaši, ošteti svoju dušu. Svi koji me mrze, ljube smrt.