A A A A A
×

Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Izlaska 9

1
Sad zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Idi k faraonu i zapovjedi mu: Ovako govori Gospodin, Bog Hebrejâ: Pusti moj narod, da mi služi!
2
Ako ga ne htjedneš pustiti i još ga dulje budeš zadržavao,
3
Gospodnja će ruka ošinuti tvoju stoku u polju, konje, magarce, deve, goveda i ovce veoma teškom kugom.
4
A Gospodin će razlikovati izrćlsku stoku od egipatske stoke, tako da od svega što pripada sinovima Izrćlovim ne će poginuti ni jedan komad.”
5
Gospodin odredi i rok, kad reče: “Sutra će već Gospodin učiniti da to dođe na zemlju.”
6
Sljedećeg dana učini to Gospodin doista: Sva stoka uginu. Od izrćlske stoke ne uginu ipak ni jedan komad.
7
Kad se faraon raspita, izađe na vidjelo da od izrćlske stoke ne uginu ni jedan komad. Ipak faraonovo srce ostade tvrdo, i on ne pusti naroda.
8
Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju i Aronu: “Uzmite pune pregršti pepela iz peći! Neka ga Mojsije pred faraonovim očima razaspe prema nebu!
9
I postat će on sitan prah po svoj egipatskoj zemlji, a od njega će nastati mjehuri što će se pretvarati u čireve na ljudima i na stoci po svoj egipatskoj zemlji.”
10
Oni uzeše pepela iz peći i stupiše pred faraona, i Mojsije ga razasu prema nebu. I nastadoše mjehuri, što se provališe u čireve na ljudima i na stoci.
11
A čarobnjaci se ne mogoše pokazati pred Mojsijem od čireva, jer su se mjehuri bili pojavili na čarobnjacima, kao na svim Egipćanima.
12
Ipak Gospodin otvrdnu srce faraonu, i on ih ne posluša, kao što je bio Gospodin unaprijed kazao Mojsiju.
13
Tada zapovjedi Gospodin Mojsiju: “Stupi sutra rano pred faraona i reci mu: Ovako govori Gospodin, Bog Hebreja: Pusti moj narod, da mi služi!
14
Jer ću ovaj put učiniti da dođu sva moja zla na tebe, na tvoje sluge i narod, da spoznaš da nitko nije na svoj zemlji kao ja.
15
Premda sam već dosad bio mogao pružiti ruku i tebe s tvojim narodom udariti kugom, da te više ne bude na zemlji,
16
ostavio sam te ipak namjerno na životu, da osjetiš moju moć i da se moje ime slavi po svoj zemlji.
17
Ako još dalje budeš zadržavao moj narod i ako ga ne pustiš,
18
ja ću sutra u ovo doba pustiti veoma tešku tuču, kakve nije bilo u Egiptu od onoga dana kad postade do danas.
19
Pošalji dakle i skupi na sigurno svoju stoku i sve što imaš u polju! Svi ljudi i životinje, što se zateknu u polju i ne zaklone se pod krov, izginut će kad padne tuča na njih.”
20
Tko se od faraonovih slugu pobojao Gospodnje prijetnje, skupi svoju družinu i svoju stoku u kuće na sigurno.
21
A tko nije mario za Gospodnju prijetnju, ostavi svoju družinu i svoju stoku u polju.
22
Gospodin dakle zapovjedi Mojsiju: “Pruži svoju ruku prema nebu, da po svoj egipatskoj zemlji padne tuča na ljude i na stoku i na sve bilje po polju u egipatskoj zemlji.”
23
I Mojsije pruži svoj štap prema nebu, i Gospodin pusti gromove i tuču. Munje su padale na zemlju, i Gospodin je pustio da se obori tuča na egipatsku zemlju.
24
Padala je tuča, i munje su se neprestano miješale s tučom; bilo je tako strašno kako nije još nitko nikada doživio u egipatskoj zemlji otkad su u njoj nastanjeni ljudi.\
25
Tuča potuče sve po svoj egipatskoj zemlji, što je bilo u polju, od čovjeka do životinje. I uništi tuča sve bilje po polju i polomi sve drveće.
26
Samo u gošenskoj zemlji, gdje su prebivali Izrćlovi sinovi, ne pade tuča.
27
Tada posla faraon i dozva Mojsija i Arona i reče im: “Sagriješih ovaj put, Gospodin je u pravu. A ja i moj narod krivi smo.
28
Pomolite se Gospodinu! Više je nego dosta toga strašnoga groma i tuče. Pustit ću vas! Ne trebate više ovdje ostati.”
29
Mojsije mu odgovori: “čim izađem u grad, raširit ću svoje ruke Gospodinu. Tada će prestati gromovi i ne će više padati tuča, da spoznaš da je zemlja Gospodnja.
30
Ali znam dobro da se vi, ti i tvoje sluge, još ne bojite Gospodina Boga.”
31
Tako propade lan i ječam. Jer je ječam bio već u klasu i lan u cvijetu.
32
A pšenica i raž ne propadoše jer poslije dolaze.
33
Mojsije dakle ode od faraona van u grad i raširi svoje ruke Gospodinu. Tada prestadoše gromovi i tuča. I dažd nije više padao na zemlju.
34
Kad vidje faraon da prestadoše dažd, tuča i gromovi, ustraje u svojemu grijehu i otvrdnu svoje srce, on kao i njegove sluge.
35
Srce faraonovo ostade tvrdo, i on ne pusti Izrćlove sinove, kao što je bio unaprijed kazao Gospodin preko Mojsija.
Izlaska 9:1
Izlaska 9:2
Izlaska 9:3
Izlaska 9:4
Izlaska 9:5
Izlaska 9:6
Izlaska 9:7
Izlaska 9:8
Izlaska 9:9
Izlaska 9:10
Izlaska 9:11
Izlaska 9:12
Izlaska 9:13
Izlaska 9:14
Izlaska 9:15
Izlaska 9:16
Izlaska 9:17
Izlaska 9:18
Izlaska 9:19
Izlaska 9:20
Izlaska 9:21
Izlaska 9:22
Izlaska 9:23
Izlaska 9:24
Izlaska 9:25
Izlaska 9:26
Izlaska 9:27
Izlaska 9:28
Izlaska 9:29
Izlaska 9:30
Izlaska 9:31
Izlaska 9:32
Izlaska 9:33
Izlaska 9:34
Izlaska 9:35
Izlaska 1 / Izl 1
Izlaska 2 / Izl 2
Izlaska 3 / Izl 3
Izlaska 4 / Izl 4
Izlaska 5 / Izl 5
Izlaska 6 / Izl 6
Izlaska 7 / Izl 7
Izlaska 8 / Izl 8
Izlaska 9 / Izl 9
Izlaska 10 / Izl 10
Izlaska 11 / Izl 11
Izlaska 12 / Izl 12
Izlaska 13 / Izl 13
Izlaska 14 / Izl 14
Izlaska 15 / Izl 15
Izlaska 16 / Izl 16
Izlaska 17 / Izl 17
Izlaska 18 / Izl 18
Izlaska 19 / Izl 19
Izlaska 20 / Izl 20
Izlaska 21 / Izl 21
Izlaska 22 / Izl 22
Izlaska 23 / Izl 23
Izlaska 24 / Izl 24
Izlaska 25 / Izl 25
Izlaska 26 / Izl 26
Izlaska 27 / Izl 27
Izlaska 28 / Izl 28
Izlaska 29 / Izl 29
Izlaska 30 / Izl 30
Izlaska 31 / Izl 31
Izlaska 32 / Izl 32
Izlaska 33 / Izl 33
Izlaska 34 / Izl 34
Izlaska 35 / Izl 35
Izlaska 36 / Izl 36
Izlaska 37 / Izl 37
Izlaska 38 / Izl 38
Izlaska 39 / Izl 39
Izlaska 40 / Izl 40