A A A A A
×

Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Izlaska 13

1
Gospodin zapovjedi Mojsiju:
2
”Posveti mi sve prvorođeno! Sve što u sinova Izrćlovih, kod čovjeka i stoke, najprije dođe iz materina krila, meni pripada.”
3
I Mojsije reče narodu: “Spomenite se ovoga dana u koji izađoste iz Egipta, iz kuće ropstva! Rukom vas jakom Gospodin izvede odanle. Zato se ne smije ništa jesti s kvascem.
4
Danas, u mjesecu abibu, izlazite.
5
I kad te Gospodin uvede u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se je zakleo tvojim očevima da će ti je dati, u zemlju u kojoj teče mlijeko i med, onda obdržavaj taj običaj u ovom mjesecu!
6
Sedam dana jedi beskvasan kruh, a sedmi dan neka bude u čast Gospodinu svečana svetkovina!
7
Samo beskvasno neka se jede sedam dana, i ništa kvasno ne smije se u tebe vidjeti. I ne smije se naći u tebe nikakav kvasac u cijelom tvome području!
8
A svojemu sinu moraš kazati u taj dan ovo: Zbog onoga što mi učini Gospodin kad sam izlazio iz Egipta, ovo se čini.
9
I neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci i kao spomen na čelu, da Gospodnji zakon uvijek bude u tvojim ustima! Jer te rukom jakom izvede Gospodin iz Egipta.
10
Zato izvršavaj ovu zapovijed od godine do godine u određeno vrijeme!
11
I kad te uvede Gospodin u zemlju Kanaanaca, kao što se je zakleo tebi i tvojim očevima, i kad ti je dade,
12
tada posveti Gospodinu sve što god je prvorođeno! I svako prvo od tvoje stoke, ako je muško, pripada Gospodinu.
13
A svako prvo magare prvina otkupi janjetom ili, ako ga ne ćeš otkupiti, slomi mu šiju! Nadalje, kod svoje djece moraš otkupiti svakoga muškog prvorođenca.
14
Ako te onda jednoga dana upita tvoj sin: Što ovo znači?, odgovori mu: Rukom jakom izvede nas Gospodin iz Egipta, iz kuće ropstva.
15
Kad nas ne htjede faraon pustiti da odemo, pobi Gospodin sve prvorođence u egipatskoj zemlji, od čovječjega prvorođenca do prvenca stoke. Zato žrtvujem Gospodinu sve što je prvorođeno, ako je muško, i otkupim svakoga prvorođenca svojih sinova.
16
I neka ti to bude kao znak na tvojoj ruci, kao spomen na čelu, da nas rukom jakom izvede Gospodin iz Egipta!”
17
I kad faraon pusti narod da ode, ne odvede ih Bog putem prema filistejskoj zemlji, makar bi to bio najbliži put. Jer pomisli Bog da bi se narod mogao pokajati kad bi se morao boriti, pa se opet vratiti u Egipat.
18
Zato dade Bog odvesti narod putem prema pustinji na Crvenom moru. Izrćlovi sinovi iz egipatske zemlje odoše opremljeni za boj.
19
Mojsije uze sa sobom Josipove kosti. Josip je naime bio svečano zakleo Izrćlove sinove: “Kad vas Bog milostivo pohodi, onda uzmite sa sobom moje kosti odavle!”
20
Tako se digoše od Sukota i utaboriše se u Etamu, na kraju pustinje.
21
A Gospodin je išao pred njima, danju u stupu od oblaka, da im pokazuje put, a noću u stupu od ognja, da im svijetli, da bi mogli putovati danju i noću.
22
Nije se uklanjao ispred naroda stup od oblaka danju ni stup od ognja noću.
Izlaska 13:1
Izlaska 13:2
Izlaska 13:3
Izlaska 13:4
Izlaska 13:5
Izlaska 13:6
Izlaska 13:7
Izlaska 13:8
Izlaska 13:9
Izlaska 13:10
Izlaska 13:11
Izlaska 13:12
Izlaska 13:13
Izlaska 13:14
Izlaska 13:15
Izlaska 13:16
Izlaska 13:17
Izlaska 13:18
Izlaska 13:19
Izlaska 13:20
Izlaska 13:21
Izlaska 13:22
Izlaska 1 / Izl 1
Izlaska 2 / Izl 2
Izlaska 3 / Izl 3
Izlaska 4 / Izl 4
Izlaska 5 / Izl 5
Izlaska 6 / Izl 6
Izlaska 7 / Izl 7
Izlaska 8 / Izl 8
Izlaska 9 / Izl 9
Izlaska 10 / Izl 10
Izlaska 11 / Izl 11
Izlaska 12 / Izl 12
Izlaska 13 / Izl 13
Izlaska 14 / Izl 14
Izlaska 15 / Izl 15
Izlaska 16 / Izl 16
Izlaska 17 / Izl 17
Izlaska 18 / Izl 18
Izlaska 19 / Izl 19
Izlaska 20 / Izl 20
Izlaska 21 / Izl 21
Izlaska 22 / Izl 22
Izlaska 23 / Izl 23
Izlaska 24 / Izl 24
Izlaska 25 / Izl 25
Izlaska 26 / Izl 26
Izlaska 27 / Izl 27
Izlaska 28 / Izl 28
Izlaska 29 / Izl 29
Izlaska 30 / Izl 30
Izlaska 31 / Izl 31
Izlaska 32 / Izl 32
Izlaska 33 / Izl 33
Izlaska 34 / Izl 34
Izlaska 35 / Izl 35
Izlaska 36 / Izl 36
Izlaska 37 / Izl 37
Izlaska 38 / Izl 38
Izlaska 39 / Izl 39
Izlaska 40 / Izl 40