English
A A A A A
×

Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Psalmi 78
1
Poučna pjesma. Asafova. Poslušaj moju pouku, narode moj! Prikloni svoje uho k riječima mojih usta!
2
Otvorit ću za pouku svoja usta i pričat ću tajne iz davnine.
3
Ono što slušasmo i doznasmo, što nam pripovijedaše naši oci,
4
to ne ćemo zatajiti njihovoj djeci, nego ćemo predati budućemu naraštaju slavna Gospodnja djela, njegovu moć i čudesa što ih je činio.
5
Svjedočanstvo postavi u Jakovu; u Izrćlu Zakon postavi i zapovjedi našim ocima da o njemu pouče svoju djecu, \
6
da to sazna budući naraštaj i djeca koja će se roditi; baštinili su to da pripovijedaju svojoj djeci, \
7
da bi i oni stavljali u Boga svoje ufanje i da ne bi zaboravili Božjih djela, već da bi bili poslušni njegovim zapovijedima,
8
i da ne bi postali kao njihovi oci, rod izopačen i nevjeran, rod nestalan svojim srcem i nevjeran Bogu svojim duhom.
9
Efraimovi sinovi, lukom naoružani strijelci, u dan boja okrenuše leđa.
10
Ne održaše saveza Božjega; ne htjedoše ići po Zakonu njegovu. \
11
Zaboraviše njegova djela i čudesa koja su gledali.
12
Pred očima njihovih otaca učini čudesa u Egipatskoj zemlji, u području Soan.
13
Razdvoji more i provede ih, a vode kao nasip uzdiže.
14
Vodio ih je danju oblakom, a svu noć svijetlim ognjem.
15
Rastvori stijenu u pustinji i napoji ih obiljem vode kao iz bezdana.
16
Izvede potoke iz hridi i dade da vode teku kao rijeke.
17
Ali oni nastaviše griješiti protiv njega i prkositi Svevišnjemu u pustinji.
18
I kušali su Boga u svojim srcima ištući jela za svoju pohlepu.
19
A govorili su protiv Boga: “Može li Bog zgotoviti stol u pustinji?
20
Doduše, on udari u kamen i potekoše vode, i potoci se razliše: a može li još i kruha dati i mesa pripraviti svojemu narodu?”
21
A kad je Gospod to čuo, razgnjevi se i oganj raspali protiv Jakova; gnjev podiže i protiv Izrćla, \
22
jer ne vjerovaše u Boga i ne pouzdavahu se u njegovo spasenje.
23
Tad odozgo zapovjedi oblacima i otvori nebeske brane.
24
Kao dažd pusti da im pada mana za jelo i dade im kruh s neba.
25
Kruh Jakih blagovaše čovjek; posla im hrane u izobilju. \
26
Pokrenu na nebu vjetar istočnjak i svojom jakošću navede južnjak.
27
Kao prahom zasu ih mesom i kao morskim pijeskom krilatim pticama.
28
Padaše usred njihova tabora i oko njihovih šatora.
29
Jeli su i sasvim se nasitiše; dade im više nego što su željeli. \
30
Još ih ne prođe njihova pohlepa, još je jelo bilo u njihovim ustima,
31
kad se gnjev Božji raspali protiv njih i pomori najjače među njima; i mladiće Izrćlove pobije. \
32
Uza sve to griješili su dalje i nisu vjerovali u čudesna djela njegova.
33
I skonča njihove dane u jednom dahu i njihove godine u stravi.
34
Kad ih ubijaše, tada bi ga tražili, obraćali bi se i čeznuli za Bogom.
35
Sjećali su se da je Bog njihova utvrda i Bog Svevišnji njihov otkupitelj.
36
Ali bi ga opet varali svojim ustima i lagali mu svojim jezikom.
37
Njihovo srce nije bilo odano njemu, niti su bili vjerni njegovu Savezu.
38
A on je bio milostiv i opraštao je krivnju i nije ih uništio; često bi sustezao svoj gnjev i ne bi usplamtio svom svojom jarosti. \
39
Pomislio bi da su od mesa, dah koji prolazi i ne vraća se.
40
Koliko su mu puta prkosili u pustinji i ožalostili ga u pustoši!
41
Nanovo su iskušavali Boga i žalostili Sveca Izrćlova.
42
Nisu se sjećali njegove ruke, ni dana kad ih izbavi od tlačitelja,
43
ni znakâ njegovih koje učini u Egiptu, niti čudesa u području Soana.
44
Pretvori u krv njihove rijeke i potoke, da ne mogoše piti.
45
Posla na njih obade da ih grizu i žabe da ih more.
46
Njihovu žetvu predade žderaču i plod njihova rada skakavcu.
47
Njihove vinograde udari gradom i njihove smokve slanom.
48
Tuči predade njihovu stoku, njihova stada munji.
49
I sruči na njih žestinu gnjeva svojega, jarost, srdžbu i nevolju, poslanike vjesnikâ nesreće.
50
Tako pripravi stazu svome gnjevu, ne poštedi im duše od smrti i njihov život predade kugi.
51
Pobi sve prvorođence u Egiptu, prvijence u Hamovim šatorima.
52
I povede svoj narod kao ovce i vodio ih je kao stado kroz pustinju.
53
Vodio ih je sigurno i nisu se bojali, a njihove neprijatelje zatrpa more.
54
Dovede ih na mjesto svoga Svetišta, na goru koju osvoji njegova desnica.
55
I odagna ispred njih pogane; konopom im razdijeli njihovu baštinu i u njihove šatore naseli plemena Izrćlova. \
56
Ali su oni iskušavali i ljutili Boga Svevišnjega, i nisu držali njegove uredbe.
57
Otpadoše i iznevjeriše se kao njihovi oci, zatajiše kao varljiv luk.
58
Rasrdiše ga svojim uzvišicama i svojim idolima na ljubomoru ga natjeraše.
59
čuo je to Bog i razgnjevio se, odbaci posve Izrćla.
60
Ostavio je svoje prebivalište u Šilu, šator u kojemu je prebivao među ljudima.
61
Onda dade u ropstvo svoju snagu, i svoj ponos u neprijateljeve ruke.
62
I predade maču svoj narod; i planu na svoju baštinu. \
63
Njegove mladiće proždre oganj, i njegovim se djevojkama ne zapjeva pjesma.
64
Njegovi svećenici padoše od mača; njihove udovice ne zaplakaše. \
65
Ali se tad kao iza sna probudi Gospodin, k'o junak od vina opijen.
66
I pobi svoje neprijatelje s leđa, osramoti ih dovijeka.
67
Tad odbaci šator Josipov, ne dopade mu se Efraimovo pleme.
68
Nego izabra Judino pleme, goru Sion koja mu omilje.
69
Sagradi svoje svetište k'o nebo visoko, kao zemlju koju utemelji zavijeke.
70
I izabra Davida slugu svoga, uze ga od ovčjih torova.
71
Uze ga od ovaca dojilica da pase Jakova, njegov narod, i Izrćla, njegovu baštinu.
72
I on ih je pasao pobožnim srcem, vodio ih je vještinom svojih ruku.