A A A A A
×

Hrvatska Biblija (GKS) 2010

Postanka 8

1
Tada se Bog spomenu Noe i svih zvijeri i sve stoke, što su bili s njim u korablji. Zato pusti Bog da puhne vjetar na zemlju, tako da je voda opadala.
2
Zatvoriše se izvori bezdana i ustave nebeske, i dažd s neba prestade.
3
Voda je pomalo otjecala sa zemlje, i nakon sto i pedeset dana opade voda.
4
Sedamnćstoga dana sedmoga mjeseca zaustavi se korablja na gori araratskoj.
5
Voda je onda dalje opadala do desetoga mjeseca. Prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi brda.
6
Kad prođe četrdeset dana, otvori Noa prozor na korablji, što ga je bio načinio.
7
I pusti gavrana. Ovaj je lijetao tamo i amo, dok ne presahnu voda na zemlji.
8
Tada pusti goluba da vidi je li voda otekla sa zemlje.
9
Ali golub ne nađe mjesta gdje bi stao, pa se vrati k njemu u korablju; jer je voda još pokrivala svu površinu zemlje. On pruži ruku svoju, uhvati ga i uze k sebi u korablju.\
10
Onda pričeka još sedam daljnjih dana, pa opet pusti goluba iz korablje.
11
Golub se vrati k njemu istom pred večer; i gle, imao je u kljunu zeleni list masline. Tada je znao Noa da su vode otekle sa zemlje.\
12
Ipak pričeka još sedam daljnjih dana, pa opet pusti goluba. Ali se on više ne vrati k njemu.
13
Šest stotina i prve godine, prvog dana prvoga mjeseca usahnuše vode na zemlji. Kad sada Noa otkri krov na korablji i pogleda, vidje da se je površina zemlje počela sušiti.
14
I dvadeset i sedmog dana drugoga mjeseca bila je zemlja suha.
15
Tada reče Bog Noi:
16
”Izađi iz korablje ti i s tobom žena tvoja, sinovi tvoji i žene sinova tvojih!
17
Sa sobom uzmi sve razne vrste životinja što su s tobom: ptice, stoku i sve što gmiže po zemlji, da se slobodno kreću po zemlji, da se rasplode i razmnože na zemlji!”
18
I tako izađe Noa i s njim sinovi njegovi, njegova žena i žene sinova njegovih.
19
Sve zvijeri, sve sitne životinje i sve ptice, sve što se samo miče na zemlji, po vrstama izađe iz korablje.
20
Tada Noa podiže Gospodinu žrtvenik, uze po komad od svih čistih životinja i od svih čistih ptica i prinese na žrtveniku žrtvu paljenicu.
21
Kad omirisa Gospodin miris ugodni, reče u sebi: “Nikada više ne ću prokleti zemlje zbog ljudi i makar je mišljenje srca čovječjega zlo od njegove mladosti, ne ću ipak više uništiti sva živa bića, kao što učinih.
22
Odsad, dok bude zemlje, ne će više nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vrućine, ljeta ni zime, dana ni noći”.
Postanka 8:1
Postanka 8:2
Postanka 8:3
Postanka 8:4
Postanka 8:5
Postanka 8:6
Postanka 8:7
Postanka 8:8
Postanka 8:9
Postanka 8:10
Postanka 8:11
Postanka 8:12
Postanka 8:13
Postanka 8:14
Postanka 8:15
Postanka 8:16
Postanka 8:17
Postanka 8:18
Postanka 8:19
Postanka 8:20
Postanka 8:21
Postanka 8:22
Postanka 1 / Pos 1
Postanka 2 / Pos 2
Postanka 3 / Pos 3
Postanka 4 / Pos 4
Postanka 5 / Pos 5
Postanka 6 / Pos 6
Postanka 7 / Pos 7
Postanka 8 / Pos 8
Postanka 9 / Pos 9
Postanka 10 / Pos 10
Postanka 11 / Pos 11
Postanka 12 / Pos 12
Postanka 13 / Pos 13
Postanka 14 / Pos 14
Postanka 15 / Pos 15
Postanka 16 / Pos 16
Postanka 17 / Pos 17
Postanka 18 / Pos 18
Postanka 19 / Pos 19
Postanka 20 / Pos 20
Postanka 21 / Pos 21
Postanka 22 / Pos 22
Postanka 23 / Pos 23
Postanka 24 / Pos 24
Postanka 25 / Pos 25
Postanka 26 / Pos 26
Postanka 27 / Pos 27
Postanka 28 / Pos 28
Postanka 29 / Pos 29
Postanka 30 / Pos 30
Postanka 31 / Pos 31
Postanka 32 / Pos 32
Postanka 33 / Pos 33
Postanka 34 / Pos 34
Postanka 35 / Pos 35
Postanka 36 / Pos 36
Postanka 37 / Pos 37
Postanka 38 / Pos 38
Postanka 39 / Pos 39
Postanka 40 / Pos 40
Postanka 41 / Pos 41
Postanka 42 / Pos 42
Postanka 43 / Pos 43
Postanka 44 / Pos 44
Postanka 45 / Pos 45
Postanka 46 / Pos 46
Postanka 47 / Pos 47
Postanka 48 / Pos 48
Postanka 49 / Pos 49
Postanka 50 / Pos 50