1 |
Jakov se nastani u zemlji u kojoj su boravili njegovi oci kao došljaci, u kanaanskoj zemlji. |
2 |
Ovo je povijest Jakovljeve obitelji: Josip, mladić od sedamnćst godina, čuvao je ovce s braćom pomažući sinovima Bilhe i Zilpe, ženâ svoga oca. I Josip bi javljao ocu što bi se o njemu zlo govorilo. |
3 |
A Izrćl je volio Josipa više nego sve svoje sinove jer mu se bio rodio u njegovoj starosti, i tako mu skroji dugačku haljinu. |
4 |
I kad su njegova braća vidjela da ga njihov otac više voli nego svu njegovu braću, zamrziše ga, te nisu mogli s njim ljubaznu riječ progovoriti. |
5 |
Jedanput usnu Josip san i pripovjedi ga svojoj braći. I oni ga još više zamrziše. |
6 |
On im je pripovijedao: “ čujte kakav sam imao san! |
7 |
Pomislite! Vezali smo snoplje u polju. I moj se snop uspravi i ostade stojeći, a vaši se snopovi postave uokolo i klanjaju se mojemu snopu.” |
8 |
Tada mu braća njegova rekoše: “Ti još hoćeš biti kralj nad nama i vladati nam?” Onda ga još više zamrziše zbog njegovih snova i njegovih riječi. |
9 |
Drugi put usnu opet san i pripovjedi ga svojoj braći. Reče: “čujte! Usnuo sam opet san: Sunce, mjesec i jedanćst zvijezda meni su se klanjali.” |
10 |
Kad je to pripovjedio ocu i braći, ukori ga njegov otac i reče mu: “Kakav je to san što si ga imao? Zar da ja, tvoja mati i tvoja braća dođemo i da se pred tobom na tlo bacimo?” |
11 |
I otad su mu bila braća zavidna, ali otac je to pamtio. |
12 |
I kad jedanput njegova braća otiđoše da pasu očeve ovce kod Šekema, |
13 |
reče Izrćl Josipu: “Braća tvoja čuvaju ovce kod Šekema. Dođi, poslat ću te njima!” On mu odgovori: “Evo me!” |
14 |
Tada mu reče: “Hajde i vidi kako je tvojoj braći i kako je stadu, i javi mi!” Tako ga posla iz doline hebronske, i on dođe u Šekem. |
15 |
I neki čovjek nađe ga gdje luta po polju i zapita ga: “Što tražiš?” |
16 |
On odgovori: “Tražim braću; pa reci mi gdje sad čuvaju stado!” \ |
17 |
čovjek odgovori: “Otišli su dalje odavle; čuo sam gdje rekoše: Poći ćemo u Dotan.” I ode Josip za svojom braćom i nađe ih u Dotanu.\ |
18 |
Oni ga ugledaše izdaleka i, prije nego im se približi, skovaše lukavu osnovu protiv njega, da ga ubiju. |
19 |
Rekoše jedan drugomu: “Eno dolazi sanjar! |
20 |
Hajde da ga bacimo u jedan zdenac, pa ćemo tad reći da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova.” |
21 |
Kad je to čuo Ruben, pokuša ga izbaviti iz njihovih ruku i reče: “Ne ćemo ga ubijati.” |
22 |
I Ruben ih je nagovarao: “Ne prolijevajte krvi! Bacite ga tamo u zdenac u pustinji, ali ne dižite ruke na nj!” Tako ga htjede izbaviti iz njihove ruke i vratiti ga opet njegovu ocu. |
23 |
I čim Josip dođe k braći, svukoše Josipu haljinu, dugačku haljinu koju je imao na sebi, |
24 |
zgrabiše ga i baciše ga u zdenac. A bunar je bio prazan. Nije bilo u njemu vode. |
25 |
Tada sjedoše da ručaju. Kad podigoše svoje oči i pogledaše, a to dolazi gomila Jišmćlaca tamo od Gileada. Deve su im bile natovarene gumom, balzamom i smirnom; putovali su da to donesu u Egipat. \ |
26 |
Juda reče svojoj braći: “Kakva nam korist ako ubijemo brata i sakrijemo njegovu krv? |
27 |
Hajde da ga prodamo Jišmćlcima i da ne dižemo na nj ruke! Jer brat je naš, naše meso.” Braća pristadoše. |
28 |
I kad su trgovci midjanski prolazili, izvadiše Josipa iz zdenca i prodadoše Josipa Jišmćlcima za dvadeset srebrnjaka. Oni odvedoše Josipa u Egipat. |
29 |
Kad je Ruben opet došao k zdencu, nije više bilo Josipa u zdencu. On razdera svoje haljine, |
30 |
vrati sa k braći i reče: “Dječaka nema više ondje! Kamo ću ja sada?” |
31 |
A oni uzeše Josipovu haljinu, zaklaše jare i zamočiše haljinu u krv. |
32 |
Tada poslaše dugačku haljinu svojemu ocu i poručiše mu: “To nađosmo; vidi je li to haljina tvoga sina ili nije!”\ |
33 |
Kad ju on izbliza pogledao, povika: “Haljina je to moga sina. Divlja ga je zvijer proždrla! Rastrgan, rastrgan je Josip!” |
34 |
I Jakov rastrga svoje haljine i zaogrnu svoja leđa kostrijetom i tugovao je za sinom dugo vremena. |
35 |
Gledali su, doduše, svi sinovi i kćeri da ga utješe, ali se on nije dao utješiti i reče: “Ne! S tugom ću sići k svojemu sinu u carstvo mrtvih.” Tako ga je oplakivao njegov otac. |
36 |
A Midjanci ga prodadoše u Egipat Potifaru, dvoraninu faraonovu, zapovjedniku tjelesne straže.
|
Croatian Bible (GKS) 2010 |
No Data |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Postanka 37:1 |
Postanka 37:2 |
Postanka 37:3 |
Postanka 37:4 |
Postanka 37:5 |
Postanka 37:6 |
Postanka 37:7 |
Postanka 37:8 |
Postanka 37:9 |
Postanka 37:10 |
Postanka 37:11 |
Postanka 37:12 |
Postanka 37:13 |
Postanka 37:14 |
Postanka 37:15 |
Postanka 37:16 |
Postanka 37:17 |
Postanka 37:18 |
Postanka 37:19 |
Postanka 37:20 |
Postanka 37:21 |
Postanka 37:22 |
Postanka 37:23 |
Postanka 37:24 |
Postanka 37:25 |
Postanka 37:26 |
Postanka 37:27 |
Postanka 37:28 |
Postanka 37:29 |
Postanka 37:30 |
Postanka 37:31 |
Postanka 37:32 |
Postanka 37:33 |
Postanka 37:34 |
Postanka 37:35 |
Postanka 37:36 |
|
|
|
|
|
|
Postanka 1 / Pos 1 |
Postanka 2 / Pos 2 |
Postanka 3 / Pos 3 |
Postanka 4 / Pos 4 |
Postanka 5 / Pos 5 |
Postanka 6 / Pos 6 |
Postanka 7 / Pos 7 |
Postanka 8 / Pos 8 |
Postanka 9 / Pos 9 |
Postanka 10 / Pos 10 |
Postanka 11 / Pos 11 |
Postanka 12 / Pos 12 |
Postanka 13 / Pos 13 |
Postanka 14 / Pos 14 |
Postanka 15 / Pos 15 |
Postanka 16 / Pos 16 |
Postanka 17 / Pos 17 |
Postanka 18 / Pos 18 |
Postanka 19 / Pos 19 |
Postanka 20 / Pos 20 |
Postanka 21 / Pos 21 |
Postanka 22 / Pos 22 |
Postanka 23 / Pos 23 |
Postanka 24 / Pos 24 |
Postanka 25 / Pos 25 |
Postanka 26 / Pos 26 |
Postanka 27 / Pos 27 |
Postanka 28 / Pos 28 |
Postanka 29 / Pos 29 |
Postanka 30 / Pos 30 |
Postanka 31 / Pos 31 |
Postanka 32 / Pos 32 |
Postanka 33 / Pos 33 |
Postanka 34 / Pos 34 |
Postanka 35 / Pos 35 |
Postanka 36 / Pos 36 |
Postanka 37 / Pos 37 |
Postanka 38 / Pos 38 |
Postanka 39 / Pos 39 |
Postanka 40 / Pos 40 |
Postanka 41 / Pos 41 |
Postanka 42 / Pos 42 |
Postanka 43 / Pos 43 |
Postanka 44 / Pos 44 |
Postanka 45 / Pos 45 |
Postanka 46 / Pos 46 |
Postanka 47 / Pos 47 |
Postanka 48 / Pos 48 |
Postanka 49 / Pos 49 |
Postanka 50 / Pos 50 |