1 |
Opet se javi Gospodin Abrahamu kod terebinata Mamre, kad je za dnevne žege sjedio na ulazu u šator. |
2 |
Kad on, naime, podignu oči svoje i pogleda oko sebe, a kad tamo tri čovjeka stoje pred njim. Kad ih ugleda, potrča im od ulaza u šator ususret i pokloni se sve do zemlje. |
3 |
I reče: “Gospodine, ako sam našao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svojega slugu! |
4 |
Dajte, molim, da vam se donese malo vode, da operete svoje noge! Onda se odmorite pod drvetom! |
5 |
A ja ću vam iznijeti nešto da pojedete, da se okrijepite. Tada možete poći dalje. Pa zato ste i prošli pokraj svojega sluge.” I oni rekoše: “Učini kako si kazao!” |
6 |
Nato Abraham otrča Sari u šator i reče: “Uzmi brzo tri mjerice brašna, bijeloga brašna, zamijesi i ispeci pogače!” |
7 |
Onda otrča Abraham govedima, uze mlado, debelo tele i dade ga momku koji ga brže-bolje zgotovi. |
8 |
Nato donese masla i mlijeka i tele, što ga je dao zgotoviti, i postavi to pred njih. A sam ih je posluživao pod drvetom, dok su oni jeli. |
9 |
Tada ga upitaše: “Gdje je Sara, tvoja žena?” On odgovori: “Unutra u šatoru.” |
10 |
Potom reče Gospodin: “Dogodine u ovo doba opet ću se vratiti k tebi. Tada će tvoja žena imati sina.” A Sara je slušala na ulazu u šator, što je bio za njim. |
11 |
A Abraham i Sara bili su stari i vremešni, i u Sare bilo je već prestalo što biva u žena. |
12 |
Zato se Sara sama u sebi nasmije; jer pomisli: “Kad sam već uvenula, zar da još pomišljam na ljubav? I moj je gospodar isto tako star.” \ |
13 |
A Gospodin reče Abrahamu: “Što se smije Sara i misli: Zar ću zbilja još roditi, kad sam ostarjela? |
14 |
Je li Gospodinu išta nemoguće? Dogodine u ovo doba opet ću doći k tebi. Tada će Sara imati sina.” |
15 |
Tada Sara zataji i reče: “Nisam se smijala.” Jer se uplašila. A on reče: “Ne, ti si se smijala.” |
16 |
Nato se ljudi digoše otamo i okrenuše prema Sodomi. Abraham pođe s njima, da ih isprati. |
17 |
A Gospodin pomisli: “Zar da krijem od Abrahama što kanim učiniti? |
18 |
Abraham će ipak postati narod velik i moćan, i u njemu će biti svi narodi na zemlji blagoslovljeni. |
19 |
Zato ću mu dati da to sazna, pa da zapovjedi svojoj djeci i svojemu potomstvu da se drže puta Gospodnjega, radeći po pravdi i pravici, da bi Gospodin izvršio na Abrahamu što mu je obećao.” |
20 |
Reče dakle Gospodin: “Tužba na Sodomu i Gomoru doista je velika, a njihov je grijeh veoma težak. |
21 |
Zato ću sići i vidjeti jesu li doista činili kako to o njima kazuje tužba; što je doprla do mene. To ću ja vidjeti.”\ |
22 |
Nato okrenuše drugi ljudi otamo prema Sodomi, a Abraham još ostade pred Gospodinom. |
23 |
I Abraham pristupi bliže i reče: “Zar ćeš zbilja i pravednoga pogubiti s bezbožnim? |
24 |
Može biti da u gradu ima pedeset pravednika. Zar ćeš ih zbilja uništiti ili zar radije ne ćeš poštedjeti mjesto zbog pedeset pravednika što su u njemu? |
25 |
Daleko neka je od tebe da tako što učiniš, i da zajedno s bezbožnim usmrtiš i pravednoga, i da bude pravedniku kao i bezbožniku! Daleko neka je to od tebe! Zar da sudac cijeloga svijeta ne sudi po pravdi?” |
26 |
Tada odgovori Gospodin: “Ako nađem u Sodomi pedeset pravednika u gradu, oprostit ću cijelomu mjestu zbog njih.” |
27 |
A Abraham ponovno reče: “Ja sam se, eto, već usudio da govorim sa svojim Gospodinom, premda sam samo prah i pepeo. |
28 |
Može biti da ima pravednika pedeset manje pet. Zar ćeš zbog tih pet zatrti cijeli grad?” On odgovori: “Ne ću ga zatrti ako ih tamo nađem četrdeset i pet.” |
29 |
I opet nastavi s njim govoriti i reče: “Može biti da ih se tamo nađe samo četrdeset.” On odgovori: “Ne ću to učiniti zbog tih četrdeset.” |
30 |
Tada reče: “Ah, ne ljuti se, Gospodine, ako još jedanput progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo trideset.” On odgovori: “Ne ću to učiniti ako ih tamo nađem trideset.” |
31 |
I opet reče: “Ja sam se već usudio govoriti Gospodinu! Može biti da ih se tamo nađe samo dvadeset.” On odgovori: “Ne ću ih pogubiti ni zbog tih dvadeset.” |
32 |
Tada reče: “Ah, ne ljuti se, Gospodine, ako samo još jednom progovorim! Može biti da ih se tamo nađe samo deset.” On odvrati: “Ne ću ih pogubiti ni zbog tih deset.” |
33 |
Nato Gospodin ode, nakon što završi razgovor s Abrahamom, a Abraham se vrati kući. |
Croatian Bible (GKS) 2010 |
No Data |
Postanka 18:1 |
Postanka 18:2 |
Postanka 18:3 |
Postanka 18:4 |
Postanka 18:5 |
Postanka 18:6 |
Postanka 18:7 |
Postanka 18:8 |
Postanka 18:9 |
Postanka 18:10 |
Postanka 18:11 |
Postanka 18:12 |
Postanka 18:13 |
Postanka 18:14 |
Postanka 18:15 |
Postanka 18:16 |
Postanka 18:17 |
Postanka 18:18 |
Postanka 18:19 |
Postanka 18:20 |
Postanka 18:21 |
Postanka 18:22 |
Postanka 18:23 |
Postanka 18:24 |
Postanka 18:25 |
Postanka 18:26 |
Postanka 18:27 |
Postanka 18:28 |
Postanka 18:29 |
Postanka 18:30 |
Postanka 18:31 |
Postanka 18:32 |
Postanka 18:33 |
Postanka 1 / Pos 1 |
Postanka 2 / Pos 2 |
Postanka 3 / Pos 3 |
Postanka 4 / Pos 4 |
Postanka 5 / Pos 5 |
Postanka 6 / Pos 6 |
Postanka 7 / Pos 7 |
Postanka 8 / Pos 8 |
Postanka 9 / Pos 9 |
Postanka 10 / Pos 10 |
Postanka 11 / Pos 11 |
Postanka 12 / Pos 12 |
Postanka 13 / Pos 13 |
Postanka 14 / Pos 14 |
Postanka 15 / Pos 15 |
Postanka 16 / Pos 16 |
Postanka 17 / Pos 17 |
Postanka 18 / Pos 18 |
Postanka 19 / Pos 19 |
Postanka 20 / Pos 20 |
Postanka 21 / Pos 21 |
Postanka 22 / Pos 22 |
Postanka 23 / Pos 23 |
Postanka 24 / Pos 24 |
Postanka 25 / Pos 25 |
Postanka 26 / Pos 26 |
Postanka 27 / Pos 27 |
Postanka 28 / Pos 28 |
Postanka 29 / Pos 29 |
Postanka 30 / Pos 30 |
Postanka 31 / Pos 31 |
Postanka 32 / Pos 32 |
Postanka 33 / Pos 33 |
Postanka 34 / Pos 34 |
Postanka 35 / Pos 35 |
Postanka 36 / Pos 36 |
Postanka 37 / Pos 37 |
Postanka 38 / Pos 38 |
Postanka 39 / Pos 39 |
Postanka 40 / Pos 40 |
Postanka 41 / Pos 41 |
Postanka 42 / Pos 42 |
Postanka 43 / Pos 43 |
Postanka 44 / Pos 44 |
Postanka 45 / Pos 45 |
Postanka 46 / Pos 46 |
Postanka 47 / Pos 47 |
Postanka 48 / Pos 48 |
Postanka 49 / Pos 49 |
Postanka 50 / Pos 50 |
|
|
|
|
|