Hrvatska Biblija (CNT) 2000

Otkrivenje 21

Ugledam zatim novo nebo i novu zemlju jer su staro nebo i zemlja iščeznuli. Ni mora više nema.

I vidim Sveti grad, novi Jeruzalem, kako silazi s neba, od Boga, poput zaručnice urešene za muža.

Začujem glasan povik s prijestolja: “Evo, Bog stanuje sa svojim narodom! Prebivat će s njima. Oni će biti njegov narod, a on će biti njihov Bog.

Otrt će svaku suzu s njihovih očiju. Neće više biti smrti, neće biti žalosti, ni plača, ni boli. Jer sve prijašnje je uminulo.”

Onaj koji sjedi na prijestolju reče: “Gle, činim sve novo!” Zatim meni reče: “Zapiši ove riječi—vjerodostojne su i istinite!”

I još reče: “Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak i Svršetak. Žednima ću dati da se besplatno napiju s izvora vode života.

Svi će pobjednici baštiniti te blagoslove. Ja ću im biti Bog, a oni meni djeca.

Ali sve kukavice, nevjernici i pokvarenjaci, svi ubojice i bludnici i vračari te idolopoklonici i svi lažljivci—završit će u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga smrt.”

Zatim mi priđe jedan od sedmorice anđela sa sedam posuda punih konačnih zala i reče: “Dođi da ti pokažem Zaručnicu, Jaganjčevu Ženu!”

I u duhu me ponese na veliku, visoku goru i pokaže mi sveti grad Jeruzalem kako silazi s neba od Boga.

Sav je blistao Božjom slavom poput dragoga kamena, poput kristalnoga jaspisa.

Zidine su mu bile široke i visoke, s dvanaest vrata koja je čuvalo dvanaest anđela. A na svakim je vratima pisalo ime jednoga od izraelskih plemena.

Sa svake strane—s istoka, sjevera, juga i zapada—bila su troja vrata.

Gradske zidine imale su dvanaest temelja na kojima su pisala imena dvanaestorice Jaganjčevih apostola.

Anđeo je imao štap za mjerenje nalik zlatnoj trski da izmjeri grad, njegova vrata i zidine.

Grad se sterao u obliku kvadrata—duljina mu je bila jednaka širini. Anđeo trskom izmjeri grad: i duljina, i širina, i visina bile su jednake: dvanaest tisuća stadija.

Izmjeri zatim gradske zidine. Bile su široke sto četrdeset četiri lakta po ljudskoj mjeri kojom je anđeo mjerio.

Zidine su bile od jaspisa, a sam grad od zlata čistoga poput stakla.

Gradske su zidine izgrađene na temeljima od različitoga dragog kamenja: prvi je temelj od jaspisa, drugi od safira, treći od kalcedona, četvrti od smaragda,

peti od sardoniksa, šesti od sarda, sedmi od krizolita, osmi od berila, deveti od topaza, deseti od krizopraza, jedanaesti od hijacinta, a dvanaesti od ametista.

Dvanaest vrata načinjeno je od dvanaest bisera—svaka od jednoga jedinog bisera. A glavna je ulica od čistoga zlata prozirnoga poput stakla.

U gradu nisam vidio hram. Njegov je hram Svemogući Gospodin Bog—i Jaganjac.

Tomu gradu ne trebaju ni sunce ni mjesec jer ga obasjava Božja slava, a Jaganjac mu je svjetlo.

Narodi će hoditi u njegovoj svjetlosti, a vladari ovoga svijeta donosit će u njega svoju slavu.

Gradska vrata ne zatvaraju se na svršetku dana jer noći nema.

U njega će se unijeti slava i čast naroda.

Ali neće ući ništa nečisto i nitko tko čini gadosti i govori laži, nego samo oni kojih su imena zapisana u Jaganjčevoj Knjizi života.

Croatian Bible (CNT) 2000