Hrvatska Biblija (BKJ) 2011

Luki 2

I dogodilo se da je u one dane izašla uredba od cezara Augusta da bi se popisao sav svijet.

To je bio prvi popis proveden kad je Kvirinije upravljao Sirijom.

I svi su se išli upisati, svaki u svoj grad.

Tada je i Josip, jer je bio iz doma i roda Davidova, uzišao iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju, u Davidov grad koji se zove Betlehem,

da se upiše s Marijom, svojom zaručenom ženom, koja je bila trudna.

I dogodilo se, dok su oni bili ondje, da su se joj navršili dani da rodi.

I rodila je svojega prvorođenog sina, te ga umotala u pelene i položila u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.

A u tom istom kraju bili su pastiri, boravili su u polju i čuvali noćnu stražu nad svojim stadom.

I gle, pristupio im je anđeo Gospodnji i slava ih je Gospodnja obasjala, te su se jako prestrašili.

A anđeo im je rekao: “Ne bojte se, jer vam, evo, navješćujem dobru vijest o velikoj radosti koja će stići k svakom narodu;

jer vam se danas u gradu Davidovu rodio Spasitelj, koji je Krist, Gospodin.

A ovo vam je znak: naći ćete novorođenče umotano u pelene gdje leži u jaslama.”

I odjednom se s anđelom pojavilo mnoštvo vojske nebeske hvaleći Boga i govoreći:

“Slava Bogu na najvišoj visini, a na zemlji mir, među ljudima dobra volja!”

I dogodilo se, čim su anđeli otišli od njih na nebo, da su pastiri rekli jedan drugomu: “Hajdemo sad do Betlehema i pogledajmo to što se dogodilo, događaj koji nam je Gospodin obznanio.”

I došli su žureći se te našli Mariju i Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama.

A kad su to vidjeli, razglasili su unaokolo tu besjedu što im je bila izrečena o tom djetetu.

I svi koji su to čuli, divili su se zbog onoga što su im govorili pastiri.

A Marija je čuvala sve te riječi i promišljala o njima u srcu svome.

Zatim su se pastiri vratili slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno.

I pošto se navršilo osam dana kad treba obrezati malo dijete, nazvali su ga imenom Isus, kako ga je nazvao anđeo prije nego li je on bio začet u utrobi.

A kad su se navršili dani njezina očišćenja prema Mojsijevom zakonu, donijeli su ga u Jeruzalem da bi ga prikazali Gospodinu

(kao što je zapisano u Gospodnjem zakonu: “Svako muško koje otvori maternicu nazvat će se posvećen Gospodu!”)

i prinijeli žrtvu, kako je rečeno u Gospodnjem zakonu: “Par grlica ili dva mlada goluba.”

I gle, bio je u Jeruzalemu neki čovjek kome je ime bilo Šimun; i taj je čovjek, pravedan i bogobojazan, iščekivao utjehu Izraelovu i Duh Sveti je bio na njemu.

I bilo mu je objavljeno po Duhu Svetom da neće vidjeti smrti prije nego što vidi Gospodnjeg Krista.

I po Duhu je došao u Hram, i uto su roditelji unijeli dijete Isusa kako bi postupili s njim prema običaju Zakona.

Tada ga je on uzeo u svoje naručje te blagoslovio Boga i rekao:

“Gospodaru, sad u miru otpuštaš slugu svoga po riječi svojoj,

jer su oči moje vidjele tvoje spasenje

koje si pripremio pred licem svih naroda;

svjetlo za prosvjetljenje Pogana i slavu tvojeg naroda Izraela.”

A Josip i majka njegova čudili su se onome što se o njemu govorilo.

Onda ih je Šimun blagoslovio te rekao Mariji, majci njegovoj: “Gle, ovaj je postavljen za pad i uskrsnuće mnogih u Izraelu i za znak kojem će proturječiti,

a i tebi će samoj mač probosti dušu, kako bi se razotkrile misli mnogih srdaca.”

A bila je neka proročica Ana, kći Fanuelova, iz plemena Ašerova. Ona je bila u vrlo poodmakloj dobi. Nakon svoga djevičanstva sedam je godina živjela sa svojim mužem,

a sama, kao udovica, sve do osamdeset i četvrte godine; ona se nije udaljavala od Hrama nego je noću i danju služila Bogu postovima i molitvama.

I ona je, približavajući se u taj čas, hvalila Gospodina i govorila o njemu svima koji su iščekivali otkupljenje u Jeruzalemu.

A kad su izvršili sve prema Gospodnjem zakonu, vratili se u Galileju, u svoj grad Nazaret.

I dijete je raslo i jačalo u duhu, ispunjavajući se mudrošću i milost je Božja bila na njemu.

A njegovi su roditelji svake godine odlazili u Jeruzalem na svetkovinu Pashe.

I kad mu je bilo dvanaest godina, oni su uzišli u Jeruzalem po običaju te svetkovine.

I kad su završili ti dani, dok su se oni vraćali, dječak Isus ostao je u Jeruzalemu, a Josip i njegova majka to nisu znali.

I pretpostavljajući da je on među suputnicima, otišli su dan hoda i tražili ga među rodbinom i znancima.

A kad ga nisu našli, vratili su se u Jeruzalem tražeći ga.

I dogodilo se da su ga nakon tri dana našli u Hramu gdje sjedi usred učitelja i sluša ih i postavlja im pitanja.

I svi koji su ga slušali bili su zapanjeni njegovim shvaćanjem i odgovorima.

I kad su ga ugledali, iznenadili su se, a njegova majka mu je rekla: “Sine, zašto si nam to učinio? Gle, otac tvoj i ja tražili smo te žalosteći se.”