| Постање 1:1-31 |
| 1. U početku stvori Bog nebo i zemlju. |
| 2. A zemlja bješe bez obličja i pusta, i bješe tama nad bezdanom; i duh Božji dizaše se nad vodom. |
| 3. I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost. |
| 4. I vidje Bog svjetlost da je dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. |
| 5. I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć. I bi veče i bi jutro, dan prvi. |
| 6. Potom reče Bog: neka bude svod posred vode, da rastavlja vodu od vode. |
| 7. I stvori Bog svod, i rastavi vodu pod svodom od vode nad svodom; i bi tako. |
| 8. A svod nazva Bog nebo. I bi veče i bi jutro, dan drugi. |
| 9. Potom reče Bog: neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako. |
| 10. I suho nazva Bog zemlja, a zborišta vodena nazva mora; i vidje Bog da je dobro. |
| 11. Opet reče Bog: neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kojem će biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako. |
| 12. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojim vrstama, i drvo, koje rađa rod, u kojem je sjeme njegovo po njegovijem vrstama. I vidje Bog da je dobro. |
| 13. I bi veče i bi jutro, dan treći. |
| 14. Potom reče Bog: neka budu vidjela na svodu nebeskom, da dijele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama; |
| 15. I neka svijetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako. |
| 16. I stvori Bog dva vidjela velika: vidjelo veće da upravlja danom, i vidjelo manje da upravlja noću, i zvijezde. |
| 17. I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju. |
| 18. I da upravljaju danom i noću, i da dijele svjetlost od tame. I vidje Bog da je dobro. |
| 19. I bi veče i bi jutro, dan četvrti. |
| 20. Potom reče Bog: neka vrve po vodi žive duše, i ptice neka lete iznad zemlje pod svod nebeski. |
| 21. I stvori Bog kitove velike i sve žive duše što se miču, što provrvješe po vodi po vrstama svojim, i sve ptice krilate po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro; |
| 22. I blagoslovi ih Bog govoreći: rađajte se i množite se, i napunite vodu po morima, i ptice neka se množe na zemlji. |
| 23. I bi veče i bi jutro, dan peti. |
| 24. Potom reče Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako. |
| 25. I stvori Bog zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem, i stoku po vrstama njezinijem, i sve sitne životinje na zemlji po vrstama njihovijem. I vidje Bog da je dobro. |
| 26. Potom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji. |
| 27. I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. |
| 28. I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji. |
| 29. I još reče Bog: evo, dao sam vam sve bilje što nosi sjeme po svoj zemlji, i sva drveta rodna koja nose sjeme; to će vam biti za hranu. |
| 30. A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjema pticama nebeskim i svjemu što se miče na zemlji i u čem ima duša živa, dao sam svu travu da jedu. I bi tako. |
| 31. Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma. I bi veče i bi jutro, dan šesti. |
| Постање 2:1-25 |
| 1. Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska njihova. |
| 2. I svrši Bog do sedmoga dana djela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svijeh djela svojih, koja učini; |
| 3. I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svijeh djela svojih, koja učini; |
| 4. To je postanje neba i zemlje, kad postaše, kad Gospod Bog stvori zemlju i nebo, |
| 5. I svaku biljku poljsku, dokle je još ne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku, dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još ne pusti dažda na zemlju, niti bješe čovjeka da radi zemlju, |
| 6. Ali se podizaše para sa zemlje da natapa svu zemlju. |
| 7. A stvori Gospod Bog čovjeka od praha zemaljskoga, i dunu mu u nos duh životni; i posta čovjek duša živa. |
| 8. I nasadi Gospod Bog vrt u Edemu na istoku; i ondje namjesti čovjeka, kojega stvori. |
| 9. I učini Gospod Bog, te nikoše iz zemlje svakojaka drveta lijepa za gledanje i dobra za jelo, i drvo od života usred vrta i drvo od znanja dobra i zla. |
| 10. A voda tecijaše iz Edema natapajući vrt, i odande se dijeljaše u četiri rijeke. |
| 11. Jednoj je ime Fison, ona teče oko cijele zemlje Evilske, a ondje ima zlata, |
| 12. I zlato je one zemlje vrlo dobro; ondje ima i bdela i dragoga kamena oniha. |
| 13. A drugoj je rijeci ime Geon, ona teče oko cijele zemlje Huske. |
| 14. A trećoj je rijeci ime Hidekel, ona teče k Asirskoj. A četvrta je rijeka Efrat. |
| 15. I uzevši Gospod Bog čovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom, da ga radi i da ga čuva. |
| 16. I zaprijeti Gospod Bog čovjeku govoreći: jedi slobodno sa svakoga drveta u vrtu; |
| 17. Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusiš s njega, umrijećeš. |
| 18. I reče Gospod Bog: nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu. |
| 19. Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime; |
| 20. I Adam nadjede ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj; ali se ne nađe Adamu drug prema njemu. |
| 21. I Gospod Bog pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom; |
| 22. I Gospod Bog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu. |
| 23. A Adam reče: sada eto kost od mojih kosti, i tijelo od mojega tijela. Neka joj bude ime čovječica, jer je uzeta od čovjeka. |
| 24. Za to će ostaviti čovjek oca svojega i mater svoju, i prilijepiće se k ženi svojoj, i biće dvoje jedno tijelo. |
| 25. A bjehu oboje goli, Adam i žena mu, i ne bješe ih sramota. |
| Псалми 1:1-6 |
| 1. Blago čovjeku koji ne ide na vijeće bezbožničko, i na putu grješničkom ne stoji, i u društvu nevaljalijeh ljudi ne sjedi, |
| 2. Nego mu je omilio zakon Gospodnji i o zakonu njegovu misli dan i noć! |
| 3. On je kao drvo usađeno kraj potoka, koje rod svoj donosi u svoje vrijeme, i kojemu list ne vene: što god radi, u svemu napreduje. |
| 4. Nijesu taki bezbožnici, nego su kao prah koji rasipa vjetar. |
| 5. Zato se neće bezbožnici održati na sudu, ni grješnici na zboru pravedničkom. |
| 6. Jer Gospod zna put pravednički; a put bezbožnički propašće. |
| Приче 1:1-7 |
| 1. Priče Solomuna sina Davidova, cara Izrailjeva, |
| 2. Da se poznaje mudrost i nastava, da se razumiju riječi razumne, |
| 3. Da se prima nastava u razumu, u pravdi, u sudu i u svemu što je pravo, |
| 4. Da se daje ludima razboritost, mladićima znanje i pomnjivost. |
| 5. Mudar će slušati i više će znati, i razuman će steći mudrost, |
| 6. Da razumije priče i značenje, riječi mudrijeh ljudi i zagonetke njihove. |
| 7. Početak je mudrosti strah Gospodnji; ludi preziru mudrost i nastavu. |
| Матеја 1:1-25 |
| 1. Pleme Isusa Hrista, sina Davida Avraamova sina. |
| 2. Avraam rodi Isaka. A Isak rodi Jakova. A Jakov rodi Judu i braću njegovu. |
| 3. A Juda rodi Faresa i Zaru s Tamarom. A Fares rodi Esroma. A Esrom rodi Arama. |
| 4. A Aram rodi Aminadava. A Aminadav rodi Naasona. A Naason rodi Salmona. |
| 5. A Salmon rodi Vooza s Rahavom. A Vooz rodi Ovida s Rutom. A Ovid rodi Jeseja. |
| 6. A Jesej rodi Davida cara. A David car rodi Solomuna s Urijnicom. |
| 7. A Solomun rodi Rovoama. A Rovoam rodi Aviju. A Avija rodi Asu. |
| 8. A Asa rodi Josafata. A Josafat rodi Jorama. A Joram rodi Oziju. |
| 9. A Ozija rodi Joatama. A Joatam rodi Ahaza. A Ahaz rodi Ezekiju. |
| 10. A Ezekija rodi Manasiju. A Manasija rodi Amona. A Amon rodi Josiju. |
| 11. A Josija rodi Jehoniju i braću njegovu, u seobi Vavilonskoj. |
| 12. A po seobi Vavilonskoj, Jehonija rodi Salatiila. A Salatiilo rodi Zorovavela. |
| 13. A Zorovavel rodi Aviuda. A Aviud rodi Eliakima. A Eliakim rodi Azora. |
| 14. A Azor rodi Sadoka. A Sadok rodi Ahima. A Ahim rodi Eliuda. |
| 15. A Eliud rodi Eleazara. A Eleazar rodi Matana. A Matan rodi Jakova. |
| 16. A Jakov rodi Josifa, muža Marije, koja rodi Isusa prozvanoga Hrista. |
| 17. Svega dakle koljena od Avraama do Davida, koljena četrnaest, a od Davida do seobe Vavilonske, koljena četrnaest, a od seobe Vavilonske do Hrista, koljena četrnaest. |
| 18. A rođenje Isusa Hrista bilo je ovako: kad je Marija, mati njegova, bila isprošena za Josifa, a još dok se nijesu bili sastali, nađe se da je ona trudna od Duha svetoga. |
| 19. A Josif muž njezin, budući pobožan, i ne hoteći je javno sramotiti, namisli je tajno pustiti. |
| 20. No kad on tako pomisli, a to mu se javi u snu anđeo Gospodnji govoreći: Josife, sine Davidov! ne boj se uzeti Marije žene svoje; jer ono što se u njoj začelo od Duha je svetoga. |
| 21. Pa će roditi sina, i nadjeni mu ime Isus; jer će on izbaviti svoj narod od grijeha njihovijeh. |
| 22. A ovo je sve bilo da se izvrši što je Gospod kazao preko proroka koji govori: |
| 23. Eto, djevojka će zatrudnjeti, i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo, koje će reći: s nama Bog. |
| 24. Kad se Josif probudi od sna, učini kao što mu je zapovjedio anđeo Gospodnji, i uzme ženu svoju. |
| 25. I ne znadijaše za nju dok ne rodi sina svojega prvenca, i nadjede mu ime Isus. |