Библија за годину дана


Децембар 6


Данило 5:1-31
1. Car Valtasar učini veliku gozbu tisući knezova svojih, i pijaše vino pred tisućom njih.
2. Napiv se vina Valtasar zapovjedi da se donesu sudovi zlatni i srebrni, koje bješe odnio Navuhodonosor otac mu iz crkve Jerusalimske, da iz njih piju car i knezovi mu, i žene njegove i inoče njegove.
3. I donesoše zlatne sudove koje bjehu odnijeli iz crkve doma Gospodnjega u Jerusalimu, i pijahu iz njih car i knezovi njegovi, žene njegove i inoče njegove;
4. Pijahu vino, i hvaljahu bogove zlatne i srebrne i mjedene i drvene i kamene.
5. U taj čas izidoše prsti ruke čovječije, i pisahu prema svijetnjaku po okrečenom zidu od carskoga dvora, i car vidje ruku koja pisaše.
6. Tada se promijeni lice caru, i misli ga njegove uznemiriše, i pojas se oko njega raspasa i koljena mu udarahu jedno o drugo.
7. Povika car iza glasa; te dovedoše zvjezdare, Haldeje i gatare; i progovori car i reče mudarcima Vavilonskim: ko pročita ovo pismo i kaže mi što znači, onaj će se obući u skerlet, i nosiće zlatnu verižicu o vratu, i biće treći gospodar u carstvu.
8. Tada pristupiše svi mudarci carevi; ali ne mogoše pročitati pisma niti kazati caru što znači.
9. Tada se car Valtasar vrlo uznemiri i lice mu se sasvijem izmijeni; i knezovi se njegovi prepadoše.
10. Dođe carica radi toga što se dogodi caru i knezovima njegovijem u kuću gdje bješe gozba, i progovori carica i reče: care, da si živ dovijeka! da te ne uznemiruju misli tvoje i da ti se lice ne mijenja.
11. Ima čovjek u tvom carstvu, u kom je duh svetijeh bogova; i u vrijeme oca tvojega nađe se u njega vidjelo i razum i mudrost, kakova je u bogova, i car Navuhodonosor otac tvoj, care, postavi ga glavarem vračarima, zvjezdarima, Haldejima i gatarima;
12. Jer velik duh i znanje i razum za kazivanje sanova i pogađanje zagonetaka i razmršivanje zamršenijeh stvari nađe se u Danila, kojemu car nadje ime Valtasar; neka sada dozovu Danila, i on će kazati što znači.
13. Tada Danilo bi doveden pred cara. Car progovori Danilu i reče: jesi li ti Danilo između roblja Judina koje dovede iz Judejske car otac moj?
14. Čuh za tebe da je duh svetijeh bogova u tebi, i vidjelo i razum i mudrost velika da se nađe u tebe.
15. A sada su dovedeni preda me mudarci, zvjezdari, da pročitaju pismo i kažu mi što znači; ali ne mogu da kažu što to znači.
16. A za tebe ja čuh da možeš protumačiti, i zamršene stvari razmrsiti. Ako dakle možeš pročitati ovo pismo i kazati mi što znači, obući ćeš se u skerlet, i zlatnu verižicu nosićeš o vratu, i bićeš treći gospodar u carstvu.
17. Tada odgovori Danilo i reče pred carem: darovi tvoji neka tebi, i podaj drugomu poklone svoje; a pismo ću ja pročitati caru i kazati što znači.
18. Care, Bog višnji dade carstvo i veličinu i slavu i čast Navuhodonosoru ocu tvojemu.
19. I od veličine koju mu dade svi narodi, plemena i jezici drktahu pred njim i bojahu ga se; ubijaše koga hoćaše, i ostavljaše u životu koga hoćaše, uzvišivaše koga hoćaše, i poniživaše koga hoćaše.
20. Ali kada mu se podiže srce i duh mu se posili u oholosti, bi smetnut s carskoga prijestola svojega, i uzeše mu slavu.
21. I bi prognan između ljudi i srce mu posta kao u zvijeri, i stan mu bijaše s divljim magarcima, hraniše ga travom kao goveda, i rosa nebeska kvasi mu tijelo, dokle pozna da Bog višnji vlada carstvom ljudskim, i koga hoće postavlja nad njim.
22. A ti, Valtasare, sine njegov, nijesi ponizio srca svojega premda si znao sve ovo.
23. Nego si se podigao na Gospoda nebeskoga, i sudove doma njegova donesoše preda te, i piste iz njih vino ti i knezovi tvoji, žene tvoje i inoče tvoje, i ti hvali bogove srebrne i zlatne, mjedene, gvozdene, drvene i kamene, koji ne vide niti čuju niti razumiju, a ne slavi Boga, u čijoj je ruci duša tvoja i svi putovi tvoji.
24. Zato od njega bi poslana ruka i ovo pismo bi napisano.
25. A ovo je pismo napisano: MENE, MENE, TEKEL, UFARSIN.
26. A ovo znače te riječi: MENE, brojio je Bog tvoje carstvo, i do kraja izbrojio.
27. TEKEL, izmjeren si na mjerila, i našao si se lak.
28. FERES, razdijeljeno je carstvo tvoje, i dano Midijanima i Persijanima.
29. Tada zapovjedi Valtasar, te obukoše Danila u skerlet, i metnuše mu zlatnu verižicu oko vrata, i proglasiše za nj da je treći gospodar u carstvu.
30. Istu noć bi ubijen Valtasar car Haldejski.
31. A Darije Midijanin preuze carstvo, i bješe mu oko šezdeset i dvije godine.

Данило 6:1-28
1. Svidje se Dariju te postavi nad carstvom sto i pedeset upravitelja da budu nad svijem carstvom;
2. A nad njima tri starješine, od kojih jedan bješe Danilo, kojima će upravitelji davati račune da ne bi caru bilo štete.
3. A taj Danilo nadvišivaše starješine i upravitelje, jer u njemu bješe velik duh i car mišljaše da ga postavi nad svijem carstvom svojim.
4. Tada starješine i upravitelji gledahu kako bi našli što da zabave Danilu radi carstva; ali ne mogahu naći zabave ni pogrješke, jer bješe vjeran, i ne nalažaše se u njega pogrješke ni mane.
5. Tada rekoše oni ljudi: nećemo naći na toga Danila ništa, ako ne nađemo što na nj radi zakona Boga njegova.
6. Tada dođoše starješine i upravitelji k caru, i rekoše mu ovako: Darije care, da si živ dovijeka.
7. Sve starješine u carstvu, poglavari i upravitelji, vijećnici i vojvode dogovoriše se da se postavi carska naredba i oštra zabrana da ko bi se god zamolio za što kome god bogu ili čovjeku za trideset dana osim tebi, care, da se baci u jamu lavovsku.
8. Zato, care, postavi tu zabranu i napiši da se ne može promijeniti, po zakonu Midskom i Persijskom, koji je nepromjenit.
9. I car Darije napisa knjigu i zabranu.
10. A Danilo kad dozna da je knjiga napisana, otide svojoj kući, gdje bijahu otvoreni prozori u njegovoj sobi prema Jerusalimu, i padaše na koljena svoja tri puta na dan i moljaše se i hvalu davaše Bogu svojemu kao što činjaše prije.
11. Tada se sabraše oni ljudi, i nađoše Danila gdje se moli i pripada Bogu svojemu.
12. I otidoše te rekoše caru za carsku zabranu: nijesi li napisao zapovijest, da ko bi se god zamolio kome god bogu ili čovjeku za trideset dana, osim tebi, care, da se baci u jamu lavovsku? Car odgovori i reče: tako je po zakonu Midskom i Persijskom, koji je nepromjenit.
13. Tada odgovoriše i rekoše caru: Danilo, koji je između roblja Judina, ne haje za te, care, ni za zabranu koju si napisao, nego se moli tri puta na dan svojom molitvom.
14. Tada car čuvši to ožalosti se vrlo, i naumi da izbavi Danila, i truđaše se do zahoda sunčanoga da ga izbavi.
15. Tada oni ljudi sabraše se kod cara i rekoše caru: znaj, care, da je zakon u Midijana i Persijana da se nikakva zabrana i naredba, koju postavi car, ne mijenja.
16. Tada car reče te dovedoše Danila i baciše ga u jamu lavovsku; i car progovori i reče Danilu: Bog tvoj, kojemu bez prestanka služiš, neka te izbavi.
17. I donesoše kamen i metnuše jami na vrata, i car ga zapečati svojim prstenom i prstenom svojih knezova da se ništa ne promijeni za Danila.
18. Tada otide car u svoj dvor, i prenoći ne jedavši niti dopustivši da mu se donese što čim bi se razveselio, i ne može zaspati.
19. Potom car usta ujutru rano i otide brže k jami lavovskoj.
20. I kad dođe k jami, viknu Danila žalosnijem glasom; i progovori car i reče Danilu: Danilo, slugo Boga živoga, Bog tvoj, kojemu služiš bez prestanka, može li te izbaviti od lavova?
21. Tada Danilo reče caru: care, da si živ dovijeka!
22. Bog moj posla anđela svojega i zatvori usta lavovima, te mi ne naudiše; jer se nađoh čist pred njim, a ni tebi, care, ne učinih zla.
23. Tada se car veoma obradova tomu, i zapovjedi da izvade Danila iz jame. I izvadiše Danila iz jame, i ne nađe se rane na njemu, jer vjerova Bogu svojemu.
24. Potom zapovjedi car, te dovedoše ljude koji bijahu optužili Danila, i baciše u jamu lavovsku njih, djecu njihovu i žene njihove; i još ne dođoše na dno jami, a lavovi ih zgrabiše i sve im kosti potrše.
25. Tada car Darije pisa svijem narodima i plemenima i jezicima što življahu u svoj zemlji: mir da vam se umnoži.
26. Od mene je zapovijest da se u svoj državi carstva mojega svak boji i straši Boga Danilova, jer je on Bog živi, koji ostaje dovijeka, i carstvo se njegovo neće rasuti, i vlast će njegova biti do kraja;
27. On izbavlja i spasava, i čini znake i čudesa na nebu i na zemlji, on je izbavio Danila od sile lavovske.
28. I taj Danilo bijaše srećan za carovanja Darijeva i za carovanja Kira Persijanca.

Псалми 136:10-26
10. Koji pobi Misir u prvencima njegovijem; jer je dovijeka milost njegova;
11. Izvede iz njega Izrailja; jer je dovijeka milost njegova;
12. Rukom krjepkom i mišicom podignutom; jer je dovijeka milost njegova;
13. Koji razdvoji Crveno More; jer je dovijeka milost njegova;
14. I provede Izrailja kroz sred njega; jer je dovijeka milost njegova;
15. A Faraona i vojsku njegovu vrže u More Crveno; jer je dovijeka milost njegova;
16. Prevede narod svoj preko pustinje; jer je dovijeka milost njegova;
17. Pobi careve velike; jer je dovijeka milost njegova;
18. I izgubi careve znatne; jer je dovijeka milost njegova;
19. Siona cara Amorejskoga; jer je dovijeka milost njegova;
20. I Oga cara Vasanskoga; jer je dovijeka milost njegova;
21. I dade zemlju njihovu u dostojanje; jer je dovijeka milost njegova;
22. U dostojanje Izrailju, sluzi svojemu; jer je dovijeka milost njegova;
23. Koji nas se opomenu u poniženju našem; jer je dovijeka milost njegova;
24. I izbavi nas od neprijatelja naših; jer je dovijeka milost njegova;
25. Koji daje hranu svakomu tijelu; jer je dovijeka milost njegova;
26. Slavite Boga nebeskoga; jer je dovijeka milost njegova.

Приче 29:12-13
12. Koji knez sluša lažne riječi, sve su mu sluge bezbožne.
13. Siromah i koji daje na dobit sretaju se; obojici Gospod prosvjetljuje oči.

2 Коринћанима 2:1-17
1. Ovo pak sudih u sebi da opet ne dođem k vama u žalosti.
2. Jer ako ja činim žalost vama, ko je koji će mene veseliti osim onoga koji prima žalost od mene?
3. I pisah vam ovo isto, da kad dođem ne primim žalost na žalost, a za koje bi valjalo da se veselim nadajući se na sve vas da je moja radost sviju vas.
4. Jer od brige mnoge i tuge srca napisah vam s mnogijem suzama, ne da biste se ožalostili nego da biste poznali ljubav koju imam izobilno k vama.
5. Ako li je ko mene ražalio, ne ražali mene, do nekoliko, da ne otežam svima vama.
6. Jer je dovoljno takovome kar ovaj od mnogijeh.
7. Zato vi nasuprot većma da opraštate i tješite, da takovi kako ne padne u preveliku žalost.
8. Zato vas molim, utvrdite k njemu ljubav.
9. Jer vam zato i pisah, da poznam poštenje vaše jeste li u svačemu poslušni.
10. A kome vi što oprostite onome opraštam i ja; jer ja ako što kome oprostih, oprostih mu vas radi mjesto Isusa Hrista,
11. Da nas ne prevari sotona; jer znamo šta on misli.
12. A kad dođoh u Troadu da propovijedam jevanđelje Hristovo, i otvoriše mi se vrata u Gospodu,
13. Ne imadoh mira u duhu svojemu, ne našavši Tita, brata svojega; nego oprostivši se s njima iziđoh u Maćedoniju.
14. Ali hvala Bogu koji svagda nama daje pobjedu u Hristu Isusu, i kroz nas javlja miris poznanja svojega na svakom mjestu.
15. Jer smo mi Hristov miris Bogu i među onima koji se spasavaju i koji ginu:
16. Jednima dakle miris smrtni za smrt, a drugima miris životni za život. I za ovo ko je vrijedan?
17. Jer mi nijesmo kao mnogi koji nečisto propovijedaju riječ Božiju, nego iz čistote, i kao iz Boga, pred Bogom, u Hristu govorimo.