| Pjesma nad Pjesmama 5:1-16 |
| 1. Ušao sam u svoj vrt, moja sestro , moja nevjesto. Berem svoju smirnu i mirisno bilje, jedem svoj med iz svoga saća, pijem svoje vino i mlijeko. Prijatelji, jedite i pijte! Opijte se vođenjem ljubavi! |
| 2. Spavala sam, ali budnoga srca. Kad začujem, moj dragi kuca: »Otvori mi, moja voljena ljubavi, golubice moja, savršena moja! Glava mi je sva vlažna od rose, kosa mokra od noćne vlage.« |
| 3. »Ali«, rekla sam, »već sam se svukla, zar da se opet oblačim? Noge sam oprala, zar da ih opet uprljam?« |
| 4. Moj voljeni posegne rukom da otvori vrata, a meni uzdrhta cijela utroba. |
| 5. Ustala sam da ga pustim unutra, a iz dlanova mi prokapa smirna. Po zasunu na vratima tekla je smirna s mojih prstiju. |
| 6. Otvorila sam voljenom, ali on je već nestao. Duša mi je klonula od tuge. Tražila sam, ali ga nisam našla, zvala sam ga, ali se nije odazvao. |
| 7. No mene su pronašli gradski stražari. Istukli su me, ranili, veo mi uzeli, ti čuvari gradskih zidina. |
| 8. Preklinjem vas, djevojke Jeruzalema, ako naiđete na moga voljenog, recite mu da sam od ljubavi slaba. |
| 9. Zašto je tvoj dragi bolji od drugih, ti najljepša od svih žena? Po čemu je bolji od drugih da nas tako preklinješ? |
| 10. Moj dragi je preplanuo i blistav, ističe se među njih deset tisuća. |
| 11. Glava mu je kao najčišće zlato, kosa kovrčava i crna kao gavran. |
| 12. Oči su mu kao golubice kraj potoka, mlijekom okupane, kao golubice iznad bazena vode. |
| 13. Obrazi su mu kao vrt balzamovog drveća, kao kule od miomirisa. Usne su mu poput ljiljana iz kojih kaplje smirna. |
| 14. Ruke su mu kao šipke od zlata ukrašene draguljima. Tijelo mu je glatko kao bjelokost optočena plavim draguljima. |
| 15. Noge su mu kao mramorni stupovi, usađeni na podestima od zlata. Visok je i uspravan kao najljepši cedrovi Libanona. |
| 16. Njegovi su poljupci slatki, on je sve što mogu poželjeti. Zaista, jeruzalemske djevojke, takav je moj voljeni, moj dragi. |
| Pjesma nad Pjesmama 6:1-13 |
| 1. Ti, najljepša među ženama, reci, gdje je tvoj voljeni? Kojim je putem otišao? Da ga s tobom potražimo. |
| 2. Moj voljeni sišao je u svoj vrt, tamo gdje raste balzamovo drveće. Hrani se u vrtu i bere ljiljane. |
| 3. Ja pripadam svom ljubljenom, a on pripada meni. On hrani stada među ljiljanima. |
| 4. Lijepa si, moja draga, kao Tirsa , prekrasna kao Jeruzalem, čudesna poput najsjajnijih zvijezda . |
| 5. Skini svoj pogled s mene, jako me zbunjuje. U valovima tvoja kosa pada, kao kozlići što silaze s Gileada. |
| 6. Zubi su ti bijeli kao ovčice što upravo s kupanja dolaze. Sve su lijepo poredane, ni jedna nije izgubljena. |
| 7. Obrazi su tvoji ispod vela kao rujne kriške nara. |
| 8. Netko može imati šezdeset kraljica, k tome osamdeset žena ropkinja i još mnogo mladih djevojaka. |
| 9. Ali posebna je samo jedna, moja golubica, savršena moja, majčina ljubimica, dijete najdraže. Vidjele su je djevojke i pohvalile, dive joj se kraljice i žene ropkinje: |
| 10. »Tko je ona što svijetli kao zora, lijepa kao mjesec, kao sunce sjajna, čudesna poput najsjajnijih zvijezda?« |
| 11. Ušao sam u vrt, gdje rastu stabla oraha, da vidim niču li mladice u dolini, pupa li loza i cvjeta li nar. |
| 12. Prije no što sam shvatio što se zbiva, ona me posjela u kraljevsku kočiju. |
| 13. Vrati se, savršena, vrati se! Okreni se, da te mogu gledati. Zašto bi me gledao, svoju savršenu, kao da sam nekakva predstava? |
| Psalmi 104:24-30 |
| 24. BOŽE, toliko toga si stvorio! Sve si mudro učinio. Puna je zemlja tvojih stvorenja. |
| 25. Gle more, tako je veliko i široko, vrvi od stvorenja bezbrojnih, bića malih i velikih. |
| 26. Po njemu plove lađe, u njemu se igra Levijatan , morska neman koju si stvorio. |
| 27. Svi oni čekaju na tebe, da im daš hranu u pravo vrijeme. |
| 28. Kad im daješ, oni sabiru, kad otvoriš ruku, site se dobrima. |
| 29. Kad se od njih okreneš, oni se uplaše. Kad im oduzmeš dah , oni ugibaju i u prah se vraćaju. |
| 30. A kad pošalješ svoj dah , oni nastaju, i tako obnavljaš zemlju. |
| Izreka 24:19-20 |
| 19. Ne brini zbog zlikovaca i ne zavidi opakima. |
| 20. Jer, za njih nema budućnosti, njihovo svjetlo će izgorjeti. |
| 1 Korinæanima 13:1-13 |
| 1. Kad bih govorio ljudske i anđeoske jezike, a ne bih imao ljubavi, bio bih samo gong koji buči ili cimbal koji zveči. |
| 2. Kad bih imao dar proricanja, kad bih znao sve tajne i imao sve znanje, i kad bih imao potpunu vjeru tako da bih mogao pomicati planine, a ne bih imao ljubavi, bio bih ništa. |
| 3. I kad bih sve što posjedujem dao da se nahrane gladni, kad bih svoje tijelo predao da se spali, a ne bih imao ljubavi, ništa ne bih postigao. |
| 4. Ljubav je strpljiva i uslužna. Ljubav nije zavidna. Ljubav se ne hvali i ne oholi. |
| 5. Nije nepristojna. Ne traži za sebe. Nije razdražljiva. Ne pamti zlo. |
| 6. Ne veseli se nepravdi, a veseli se istini. |
| 7. Ljubav sve štiti, sve vjeruje, uvijek se nada i uvijek ustraje. |
| 8. Ljubav nikada ne prestaje. Dar proricanja će nestati. Nestat će i dar govora u jezicima. Nestat će dar znanja. |
| 9. Jer, naše je znanje nepotpuno i naša su proricanja djelomična. |
| 10. A kad dođe savršenstvo, nestat će ono što je djelomično. |
| 11. Dok sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, zaključivao sam kao dijete. A sada sam odrastao čovjek i odbacio sam sve što je djetinje. |
| 12. Sada, naime, gledamo nejasan odraz u ogledalu, a tada ćemo vidjeti jasno — licem u lice. Sada je moje znanje nepotpuno, a tada ću sve znati, baš kao što i mene Bog potpuno poznaje. |
| 13. Dakle, ovo troje preostaje: vjera, nada i ljubav, a najveća je od njih — ljubav. |