A A A A A
Biblija u jednoj godini
Rujan 23

Izaija 37:1-38
1. Kad je kralj Ezekija to čuo, razderao je svoju odjeću. Odjenuo je tkaninu za žalovanje i otišao u BOŽJI hram.
2. Upravitelj palače Elijakim, pisar Šebna i glavni svećenici također su obukli tkanine za žalovanje. Kralj ih je poslao proroku Izaiji, Amosovom sinu.
3. Rekli su mu: »Ovako kaže Ezekija: ‘Ovo je dan nevolje, uvreda i sramote. Kao da dijete treba izaći iz majčine utrobe, a ona ga nema snage roditi.
4. Možda će tvoj BOG čuti sve ono što je glavni savjetnik rekao u ime svoga gospodara, asirskoga kralja. On ga je poslao da vrijeđa živoga Boga. A kad ga čuje, možda će ga tvoj BOG kazniti zbog onoga što je rekao. Stoga, pomoli se za ostatak naroda koji je još na životu.’«
5. Kad su službenici kralja Ezekije došli Izaiji,
6. on im je rekao: »Recite svom gospodaru što poručuje BOG: ‘Ne plaši se onog što si čuo, poruga kojima me obasuo potrčko asirskoga kralja.
7. Stavit ću u njega jednog duha. Kad čuje određenu vijest, vratit će se u svoju zemlju. Potom ću ga u njegovoj zemlji pogubiti mačem.’«
8. Glavni je savjetnik čuo da je asirski kralj napustio Lakiš. Pošao je u Libnu gdje je našao kralja kako ratuje s tim gradom.
9. Sanherib je tada dobio vijest da je Tirhaka , kralj Etiopije, krenuo u rat protiv njega. Čim je to čuo, asirski je kralj poslao glasnike Ezekiji. Naredio im je
10. da prenesu poruku judejskom kralju Ezekiji: »Nemoj da te zavara bog na koga se oslanjaš. On ti kaže: ‘Jeruzalem neće biti predan u ruke asirskom kralju.’
11. Svakako si čuo što su asirski kraljevi učinili sa svim zemljama. Potpuno smo ih uništili. Zar misliš da ćete se vi spasiti?
12. Moji su preci zatrli gradove Gozan, Haran i Resef, kao i narod Edena koji je živio u Telasaru. Zar su ih bogovi spasili?
13. Gdje su sada kraljevi Hamata, Arpada, grada Sefarvajima, Hene i Ive?«
14. Ezekija je uzeo pismo od glasnika i pročitao ga. Potom je otišao u BOŽJI Hram i otvorio ga pred BOGOM.
15. Ondje se pomolio:
16. »BOŽE Svevladaru, Izraelov Bože koji si na prijestolju među krilatim bićima. Ti si jedini Bog koji vladaš svim kraljevstvima na zemlji. Ti si sazdao nebo i zemlju.
17. BOŽE, poslušaj i pogledaj što se zbiva. Poslušaj Sanheribovu poruku koju je poslao da izvrijeđa živog Boga.
18. BOŽE, istina je da su asirski kraljevi uništili te narode i njihove zemlje.
19. Njihove su bogove bacili u vatru i uništili ih. No to i nisu bili bogovi, nego djela ljudskih ruku, bili su napravljeni od drva i kamena.
20. BOŽE naš, spasi nas iz njegovih ruku. Tako će sva kraljevstva na zemlji znati da si samo ti BOG.«
21. Tada je Izaija, Amosov sin, poslao Ezekiji poruku Izraelovog BOGA: »Molio si mi se zbog Sanheriba, kralja Asirije.
22. Evo što BOG kaže protiv njega: Djevica, kći Sion , prezire te i ruga ti se. Kći Jeruzalem odmahuje glavom nad tobom.
23. Koga si vrijeđao i hulio? Na koga si vikao i bahato gledao? Zar na Izraelovu Svetinju!
24. Preko svojih slugu vrijeđao si Gospodara. Ovako si govorio: ‘S mnoštvom svojih kola popeo sam se na brdske visove, na najviše vrhove Libanona. Posjekao sam mu najviše cedrove i najljepše borove. Stigao sam mu do najdaljih krajeva, do najgušćih šuma.
25. U tuđim zemljama kopao sam bunare i iz njih pio vodu. Isušio sam egipatske rijeke i pregazio ih po suhom.’«
26. »Sanheribe, zar nisi čuo da sam to odavno odredio? Ono što sam naumio od iskona, ostvarujem sada: da, ti utvrđene gradove pretvaraš u gomile krša.
27. Njihovi stanovnici su iznemogli, zbunjeni i postiđeni. Oni su kao biljke u polju, kao zeleni izdanci, kao trava na vrhu krova, spržena prije nego naraste.
28. Znam kad sjedneš, kad izađeš, kad se vratiš i bjesniš na mene.
29. A zato što na mene bjesniš i zato što sam čuo o tvojoj bahatosti, u nosnice ću ti staviti kuku, a u usta žvale, vratit ću te odakle si i došao.«
30. Potom je Bog rekao ovo: »Dat ću ti znak, Ezekija. I ove i iduće godine nećete sijati, nego ćete jesti samo divlje žito koje sâmo raste. Tek treće godine sijat ćete i saditi vinograde te žeti i jesti svoje grožđe.
31. Preostali ljudi iz naroda Jude pustit će korijen i donijeti rod.
32. Iz Jeruzalema i s brda Sion izaći će preostali preživjeli.« BOG Svevladar to će gorljivo ispuniti.
33. Stoga, BOG je ovo rekao o kralju Asirije: »Neće ući u ovaj grad niti će ovdje odapeti strijelu. Neće pred njega doći sa štitom niti će oko njega podići opsadne nasipe.
34. Putem kojim je došao, njime će se i vratiti. Neće ući u ovaj grad.« BOG govori:
35. »Branit ću ovaj grad i spasiti ga radi sebe i svog sluge Davida.«
36. Tada je izašao BOŽJI anđeo i pogubio sto osamdeset i pet tisuća ljudi u asirskom taboru. Kad su preživjeli ujutro ustali, posvuda oko njih ležali su leševi.
37. Tada se asirski kralj Sanherib povukao i vratio u Ninivu.
38. Jednom kad se klanjao u hramu svog boga Nisroka, mačem su ga pogubili njegovi sinovi Adramelek i Sareser te pobjegli u zemlju Ararat. Njegov je sin Esar Hadon postao novi asirski kralj.

Izaija 38:1-22
1. U to se vrijeme Ezekija nasmrt razbolio. Prorok Izaija, Amosov sin, otišao je k njemu i rekao mu: »BOG ti poručuje da ćeš uskoro umrijeti. Objavi svoju posljednju volju obitelji jer se nećeš oporaviti.«
2. A Ezekija je okrenuo lice prema zidu i pomolio se BOGU:
3. »Molim te, BOŽE, sjeti se kako sam ti bio vjeran svim srcem i činio ono što je dobro pred tobom.« I gorko je zaplakao.
4. Tada je Izaija primio poruku od BOGA:
5. »Idi i reci Ezekiji da BOG tvog pretka Davida kaže: ‘Čuo sam tvoju molitvu i vidio tvoje suze. Dodat ću tvom životu petnaest godina.
6. Spasit ću tebe i ovaj grad od asirskoga kralja. Obranit ću ovaj grad.
7. A ovo će ti biti znak od BOGA da će BOG napraviti ono što je obećao:
8. Evo, učinit ću da se sjena koju sunce baca na Ahazov sunčani sat vrati unatrag za deset stupnjeva.’« I sunce se vratilo za deset stupnjeva, koliko je već bilo prošlo.
9. Ovo je napisao Ezekija, kralj Jude, nakon što se oporavio od svoje bolesti:
10. Mislio sam: zar usred svoga života moram proći kroz vrata svijeta mrtvih , lišen ostatka svojih godina.
11. Mislio sam: neću vidjeti BOGA u zemlji živih. Neću više vidjeti ljude, ni biti sa stanovnicima ovog svijeta.
12. Kuća mi je iščupana i uklonjena od mene kao kad pastir premjesti svoj šator. Svoj život sam smotao kao tkalac, a on me odsjekao od razboja . Dokrajčit ćeš me u jednom danu i noći.
13. Vapio sam u boli do zore, kao da mi lav smrskava kosti. Dokrajčit ćeš me u jednom danu i noći.
14. Cvilio sam kao lasta i drozd, kao golubica, tužno sam ječao. Oči su mi umorne od gledanja u nebo. Gospodaru, mučim se, pomozi mi!
15. Što da kažem? Kako mi je rekao, tako je i učinio. Proživjet ću ponizno sve svoje godine zbog muka svoje duše.
16. Gospodaru, od tvojih obećanja se živi i moj duh u njima život nalazi. Vrati mi zdravlje i daj mi da živim!
17. Za svoje dobro toliko sam patio. Zbog tvoje ljubavi od jame uništenja si me sačuvao. Sve moje grijehe bacio si sebi iza leđa.
18. Jer, grob ti ne zahvaljuje, smrt te ne hvali. U tvoju vjernost se ne uzdaju oni koji silaze u grobnu jamu.
19. Živi, živi te hvale, kao ja danas. Očevi govore djeci o tvojoj vjernosti.
20. BOG će me spasiti! Zato ćemo uz žičana glazbala pjevati u BOŽJEM Hramu sve dane svog života.
21. Izaija je bio rekao Ezekiji: »Uzmi oblog od smokava i stavi ga na ranu. Tako ćeš ozdraviti.«
22. A Ezekija je bio upitao Izaiju: »Po kojem ću znaku znati da mogu opet ići u BOŽJI Hram?«

Psalmi 109:14-20
14. Neka BOG pamti krivnju njegovog oca, grijeh njegove majke neka se ne briše.
15. Neka stalno budu krivi pred BOGOM, a sjećanje na njih neka nestane.«
16. O meni govore: »Nikad nije bio dobar. Progonio je, ubijao siromašne i jadne.
17. Druge je proklinjao pa neka je sâm proklet. Blagoslov nije davao pa neka se ne daje ni njemu.
18. Svakog dana izgovarao je kletve, kao da vodu pije ili se uljem maže.
19. Neka ga kletve cijelog prekriju i opašu ga poput pojasa.«
20. Tako su rekli moji neprijatelji, ali neka ih BOG baš tako kazni.

Izreka 26:1-1
1. Kao snijeg ljeti ili kiša u žetvi, tako čast pristaje budali.

Galaæanima 1:1-24
1. Pozdrav od Pavla, apostola. Mene nisu ljudi postavili za apostola niti su me oni poslali, već Isus Krist i Bog Otac koji je podigao Isusa iz mrtvih.
2. Ja i sva braća, koja su sa mnom, šaljemo ovo pismo crkvama u Galaciji .
3. Neka s vama budu milost i mir od Boga, Oca našega, i od Gospodina Isusa Krista,
4. koji je predao samog sebe za naše grijehe, da bi nas oslobodio od ovoga zlog svijeta u kojem živimo, u skladu s voljom Boga, našeg Oca.
5. Njemu zauvijek sva slava. Amen!
6. Čudim se kako ste se tako brzo okrenuli od Boga i povjerovali u neku drugu Radosnu vijest.
7. Uistinu, ono što neki propovijedaju nije samo neki drugi oblik iste Radosne vijesti, nego vas ti ljudi uznemiruju i pokušavaju izmijeniti Radosnu vijest o Kristu.
8. Mi smo vam propovijedali istinitu Radosnu vijest, ali čak i ako vam mi, ili anđeo s neba, propovijeda neku drugu Radosnu vijest, neka je proklet.
9. Rekli smo već, i ja to sada ponavljam: propovijeda li vam itko Radosnu vijest koja se razlikuje od one koju ste prihvatili, neka je proklet.
10. Zvuči li to kao da pokušavam dobiti odobravanje ljudi ili Božje odobravanje? Pokušavam li udovoljiti ljudima? Kad bih udovoljavao ljudima, ne bih bio Kristov sluga.
11. Braćo i sestre, želim da znate da Radosna vijest, koju sam vam propovijedao, nije ljudska poruka.
12. Nisam je primio ni od kojeg čovjeka niti me ikoji čovjek naučio Radosnu vijest — objavio mi ju je Isus Krist.
13. Čuli ste o mojem prijašnjem životu u židovskoj vjeri i znate da sam nemilosrdno progonio Božju Crkvu i pokušavao je uništiti.
14. Nadmašio sam mnoge Židove svog vremena i sve više napredovao u židovskoj vjeri jer sam bio vrlo odan učenjima i običajima koje sam naslijedio od predaka.
15. No Bog me izabrao još dok sam bio u majčinoj utrobi i u svojoj me milosti pozvao da mu služim.
16. I kad je bila njegova volja da mi objavi svog Sina, da bih o njemu propovijedao među nežidovskim narodima, nisam se posavjetovao ni sa kime
17. niti sam išao u Jeruzalem onima koji su prije mene bili apostoli. Umjesto toga, otišao sam odmah u Arabiju i potom se vratio u Damask.
18. Zatim, nakon tri godine, otišao sam u Jeruzalem da se upoznam s Petrom i ostao s njim dva tjedna.
19. Nisam vidio ni jednoga drugog apostola, osim Jakova, Gospodinovog brata.
20. Bog mi je svjedok da je ovo što vam pišem istina.
21. Nakon toga, otišao sam u pokrajine Siriju i Ciliciju.
22. No Kristove crkve u Judeji nisu me osobno poznavale.
23. One su samo bile čule da ljudi govore: »Onaj koji nas je prije progonio, sada navješćuje vjeru koju je prije pokušavao uništiti.«
24. I hvalili su Boga zbog mene.