A A A A A
Biblija u jednoj godini
Rujan 13

Izaija 17:1-14
1. Ovo je proroštvo o Damasku : »Damask više neće biti grad, postat će gomila ruševina.
2. Gradovi Aroera bit će napušteni, ondje će se stada mirno odmarati.
3. Srušit će se utvrđeni gradovi Izraela , okončat će se kraljevstvo Damaska. Preostali iz Arama izgubit će sve, kao i narod Izraela«, govori BOG Svevladar.
4. »U to doba nestat će slava Jakovljeva, a tijelo će mu oslabjeti i smršavjeti.
5. U to doba bit će kao kad se žanje žito u Dolini Refaim. Žeteoci odsijecaju klasje i sakupljaju zrnje, a što ostane nakon žetve, drugi pokupe.
6. U to doba bit će kao kad se pobiru masline. Nakon što se drvo protrese, na samom vrhu ostanu dvije-tri masline, a na plodnim granama ostane četiri-pet maslina«, govori BOG Izraela.
7. Toga će se dana ljudi pouzdati u svoga Stvoritelja. Promatrat će Izraelovu Svetinju,
8. a ne žrtvenike, djelo svojih ruku. Neće se pouzdati u vrtove i žrtvenike koje su napravili vlastitim rukama.
9. Narod je pred Izraelcima napustio utvrđene gradove. Sada su pusti, prepušteni šipražju i grmlju.
10. Zaboravio si Boga, svog Spasitelja. Ne sjećaš se Stijene, svoje Tvrđave. Stoga, premda sadiš divne biljke i presađuješ strane mladice,
11. makar ti narasle isti dan kad ih posadiš i propupale istog jutra kad ih presadiš, žetva će ti propasti u dan bolesti i neizlječive boli.
12. Strašna je tutnjava brojnih naroda! Šume poput valova, odjekuju kao moćne vode.
13. Narodi huče kao bujice, ali kad ih on prekori, tada bježe. Nošeni su kao pljeva i prašina kad ih raznosi vjetar i oluja.
14. Navečer ih stiže užas, do jutra ih više nema! Takva je sudbina onih koji nas napadaju i svršetak onih koji nas pljačkaju.

Izaija 18:1-7
1. Pogledaj zemlju duž etiopskih rijeka, gdje možeš čuti zujanje krila kukaca.
2. Odatle glasnike šalju niz Nil u čamcima od trske. Pohitajte, brzi glasnici, visokim ljudima glatke kože; narodu kojega se boje blizu i daleko, narodu moćnom i nasilnom, čija je zemlja izbrazdana rijekama.
3. Svi stanovnici svijeta vidjet će zastavu na brdu i čut će ovnov rog.
4. BOG mi je rekao: »Gledat ću šutke iz svoga prebivališta, tiho kao vrućina od sunčeve žege, kao kišni oblak na vrućini žetve.«
5. Jer, uoči žetve, kad nestane pupoljak, a cvijet postane zreli grozd, on će odsjeći izdanke, posjeći će grane i odnijeti ih.
6. Sve će ih ostaviti gorskim pticama grabljivicama i divljim životinjama. Ptice grabljivice na njima će provoditi ljeto, a divlje životinje zimu.
7. U to će vrijeme dar BOGU Svevladaru donijeti visoki ljudi glatke kože. Tog se naroda boje i blizu i daleko. Taj je narod moćan i nasilan, a zemlja mu je izbrazdana rijekama. Taj će dar donijeti BOGU Svevladaru na goru Sion.

Psalmi 106:32-39
32. Razbjesnili su BOGA kraj vodâ Meribe pa je Mojsija zbog njih snašla nevolja:
33. toliko su ga ogorčili, da je izgovorio nesmotrene riječi.
34. Nisu uništili kanaanske narode, kao što im je BOG zapovjedio,
35. nego su se pomiješali s njima i činili zlo baš kao oni.
36. Služili su njihovim idolima, koji su im postali kao zamka.
37. Svoje sinove i kćeri žrtvovali su demonima.
38. Nevinu krv su prolijevali, krv svojih sinova i kćeri. Kanaanskim idolima su ih žrtvovali, i zemlja se onečistila zbog krvi.
39. Tako su se svojim postupcima zaprljali, svojim djelima Bogu su postali nevjerni.

Izreka 25:11-12
11. Prava riječ, u pravo vrijeme izrečena, kao zlatna je jabuka u zdjeli od srebra.
12. Kao zlatna naušnica ili ukras od zlata, mudra je opomena uhu koje sluša.

2 Korinæanima 5:1-21
1. Ako i naše zemaljsko prebivalište — naše tijelo — koje je kao šator, bude razoreno, znamo da imamo kuću koju je pripremio Bog — vječnu kuću na Nebu, koja nije sagrađena ljudskim rukama.
2. No mi smo umorni od ovoga tijela i želimo da nam Bog dâ naše nebesko prebivalište.
3. U njega ćemo se zaogrnuti i nećemo biti goli.
4. Dok živimo u ovome zemaljskom šatoru, stenjemo pod teretom. Ne zato što ne želimo u njemu više živjeti već želimo novo, nebesko tijelo, koje ćemo obući preko zemaljskoga, da bi život progutao ono što je smrtno.
5. A Bog je taj koji nas je pripremio za to. On nam je dao Duha kao jamstvo — potvrdu da će nam dati sve što je obećao.
6. Tako smo uvijek puni pouzdanja. Znamo da smo udaljeni od Gospodina dokle god živimo u ovom tijelu.
7. Živimo prema onome što vjerujemo, a ne prema onome što vidimo.
8. Zato i kažem da smo puni pouzdanja. Mi želimo napustiti svoje tijelo i otići živjeti s Gospodinom.
9. Zbog toga je želja našeg srca ugoditi mu, bez obzira na to živimo li ovdje — u tijelu — ili tamo s njim.
10. Svi se mi moramo pojaviti na sudu pred Kristom. Svatko od nas primit će plaću za ono što je činio dok je bio u svome zemaljskom tijelu — bilo dobro ili zlo.
11. Budući da znamo što znači bojati se Gospodina, uvjeravamo ljude. Bog nas potpuno poznaje, ali ja se nadam da nas i vi potpuno poznajete.
12. Mi se ne želimo ponovo dokazivati pred vama. Želimo vam pružiti priliku da budete ponosni na nas. Tako ćete odgovoriti onima koji se ponose onim što se vidi, a ne onim što im je u srcu.
13. Ako zvučimo kao da smo ludi, to je radi Boga. Ako smo zdrave pameti, to je radi vas.
14. Tako postupamo zbog Kristove ljubavi koja nama upravlja jer smo shvatili da, ako je jedan čovjek umro za sve ljude — onda su svi umrli.
15. On je umro za sve da oni koji žive, ne žive više za sebe, nego za njega koji je umro i uskrsnuo od mrtvih radi njih.
16. Zbog toga od sada ne gledamo ni na koga po ljudskim mjerilima. I premda smo nekada gledali Krista na taj način, ipak ga sada više ne gledamo tako.
17. Stoga, ako je netko u Kristu, postao je novo biće. Staro je nestalo, a novo je nastalo.
18. A sve to dolazi od Boga koji nas je po Kristu pomirio sa sobom i dao nam zadatak da mirimo ljude s njim.
19. Bog je u Kristu pomirio svijet sa sobom i ljudima ne uračunava u krivnju njihove grijehe, a nama je pak povjerio poruku pomirenja.
20. Mi, dakle, radimo kao poslanici u Kristovo ime; Bog po nama poziva. U Kristovo ime molimo: pomirite se s Bogom!
21. Krist je bio bez grijeha, ali Bog ga je učinio grijehom radi nas, da bismo u njemu postali pravedni pred Bogom.