A A A A A
Biblija u jednoj godini
Kolovoz 9

Jobu 9:1-35
1. Tada je Job odvratio:
2. »Da, znam da je tako. Ali, kako da smrtnik bude u pravu pred Bogom?
3. Kada bih htio raspravljati s Bogom, ne bih mu odgovorio ni na jedno pitanje od tisuću.
4. On je svemudar i svemoćan. Tko mu se uspio oduprijeti?
5. On pomiče planine, a da one to ne znaju, pa ih prevrće u svom gnjevu.
6. On pokreće zemlju s mjesta i trese njezine temelje.
7. On može reći suncu da ne izađe, on može zaključati zvijezde.
8. On jedini stvorio je nebesa i gazi po morskim valovima.
9. On je stvorio Medvjeda i Oriona, Vlašiće i južna zviježđa.
10. Da, on čini nezamisliva čuda, čudesna djela koja se ne mogu izbrojati.
11. On kraj mene prolazi, a ja ga ne vidim; tik je uz mene, ali ja ga ne opažam.
12. Ako nešto ugrabi, tko će ga spriječiti? Tko ga smije pitati što radi?
13. Bog ne suspreže svoj gnjev, čak su mu se i Rahabovi sluge poklonili.
14. Kako onda ja da mu odgovorim? Kako da nađem riječi protiv njega?
15. Iako sam nedužan, ne bih mu znao odgovoriti. Svog suca mogao bih samo moliti za milost.
16. Da se odazove na moj sudski poziv, ne vjerujem da bi me saslušao.
17. Jer, on me u vihoru satire, i bez razloga mi umnožava rane.
18. Ne dâ mi da dođem do daha, nego me tugom preplavljuje.
19. Ako se mjeri snaga — on je najsilniji. Ako se mjeri pravda — tko ga može pozvati na sud?
20. Iako sam nedužan, moj govor me osuđuje; iako sam nevin, dokazuje me krivim.
21. Nisam kriv, ali nije mi stalo do mene jer prezirem svoj život.
22. Sve je svejedno, stoga kažem: on zatire i besprijekornog i opakog.
23. Kad bič smrti iznenada ošine, on se ruga očajanju nedužnih.
24. Kad zemlja padne u ruke zlih, on zastire oči njenim sucima. A ako ne on, tko onda?
25. Moji su dani brži od trkača, bez trunke radosti prolijeću.
26. Promiču hitro kao čamci od papirusa, kao orao kad se na plijen obrušava.
27. I kad bih rekao: ‘Zaboravit ću svoje jadanje, promijenit ću izraz lica i smiješit ću se’,
28. opet bih strepio od svih svojih muka jer znam, Bože, da me ne smatraš nedužnim.
29. Budući da ću biti kriv, zašto da se trudim uzalud?
30. Da se operem sapunom, da istrljam ruke lužinom,
31. ti bi me gurnuo u kaljužu pa bih i svojoj odjeći bio odvratan.
32. Bog nije čovjek kao ja, da ga mogu pozvati na sud.
33. Nema nikoga tko bi posredovao i presudio među nama,
34. tko bi odvratio od mene Božju kaznu, da me njegova strahota više ne plaši.
35. Tada bih govorio bez straha od njega. Ja nisam čovjek za kakvog me drže.

Jobu 10:1-22
1. Slobodno ću se jadati jer mi se gadi život, izlit ću svu gorčinu svoje duše.
2. Reći ću Bogu: ‘Ne smatraj me krivim, nego mi kaži za što mi se protiviš.
3. Zar ti je drago tlačiti me, onoga koga si stvorio, a smiješiš se spletkama zlih?
4. Zar imaš ljudske oči, zar gledaš kao smrtnik?
5. Zar su ti dani poput naših, zar živiš kratko kao čovjek?
6. Ti tražiš moju krivnju, ispituješ jesam li sagriješio.
7. Ali znaš da na meni nema krivnje i da me nitko ne može spasiti od tebe.
8. Tvoje su me ruke oblikovale i sazdale, ali odjednom si se okrenuo i uništio me!
9. Sjeti se da si me oblikovao kao glinu, a sada me ponovo vraćaš u zemlju!
10. Zar me nisi izlio kao mlijeko i zgrušao me kao sir?
11. Obukao si me u kožu i meso, prepleo me kostima i žilama.
12. Dao si mi život i ljubav, i brižljivo bdio nad mojim duhom.
13. Ali ovo si sakrio u svom srcu, znam da ti je ovo bila namjera:
14. motrit ćeš na mene, pa ako zgriješim, moj prekršaj neće proći nekažnjen.
15. Ako sam kriv, teško meni! A ako sam nedužan, ne mogu dići glavu jer sam osramoćen zbog svoje nevolje.
16. Ako se uspravim, prikradeš mi se kao lav i na meni pokazuješ svoju moć.
17. Protiv mene dovodiš nove svjedoke i sve je veći tvoj gnjev na mene. Vojska za vojskom stalno me napada.
18. Zašto si me iz utrobe izveo? Da sam bar umro prije nego me itko vidio!
19. Da bar nikad nisam živio! Da su me bar iz majčine utrobe odnijeli u grob!
20. Zar mi dani nisu odbrojeni? Okreni se od mene, da se malo poveselim
21. prije nego što odem na put bez povratka, u zemlju tame i sjene smrti,
22. zemlju najcrnje noći, sjena i meteža, gdje je i svjetlost kao tama.’«

Psalmi 93:1-5
1. BOG je Kralj, veličanstvom se odjenuo i silom opasao. Čvrsto je svijet postavio, da se ne bi poljuljao.
2. BOŽE, ti kraljuješ od iskona, ti postojiš prije početka.
3. Podigla su se mora, BOŽE, podigla su svoj glas, podigla su huku valova.
4. Silniji od huke mnogih voda, silniji od morskih valova, silan je BOG na nebesima.
5. BOŽE, pouzdani su tvoji propisi, svetost tvoj dom vječno krasi.

Izreka 22:22-23
22. Ne iskorištavaj jadne samo zato što su jadni, i nemoj ih uništavati na sudu.
23. Jer, BOG će voditi njihovu parnicu i uzet će život onima koji od njih uzimaju.

Rimljanima 9:16-33
16. Dakle, Božji izbor ne ovisi o našoj želji ili našem naporu, nego o Bogu. On je taj koji iskazuje milosrđe.
17. U Svetom pismu Bog je rekao faraonu: »Postavio sam te zato da na tebi mogu pokazati svoju moć i da se moje ime razglasi po cijelom svijetu.«
18. Dakle, Bog iskazuje milost onima kojima želi biti milostiv, a čini tvrdoglavima one za koje želi da budu tvrdoglavi.
19. Netko će me pitati: »Ako Bog upravlja nama, zašto nas onda krivi za naše grijehe? Tko se može suprotstaviti njegovoj volji?«
20. No tko si ti, čovječe, da prigovaraš Bogu? Ni posuda ne može pitati onoga koji ju je napravio zašto joj je dao baš takav oblik.
21. Lončar može od grude gline napraviti posudu kakvu želi — ljepšu posudu za svečane prigode ili običnu za svakodnevnu upotrebu.
22. Bog je želio pokazati svoj gnjev da ljudi vide njegovu moć. No, bez obzira na to, ipak je imao mnogo strpljenja s onima na koje je bio ljut i koji su bili određeni za propast.
23. Želio je pokazati kako je velika njegova slava koja će se dati onima koji primaju milosrđe. Bog ih je pripremio za slavu.
24. Mi smo ti koje je pozvao, ne samo iz židovskog naroda nego i iz svih ostalih naroda.
25. Kao što piše u Svetom pismu u Hošeinoj knjizi: »One koji nisu moj narod prozvat ću svojim narodom i onima koje nisam volio reći ću da ih volim.
26. Na istome mjestu gdje je Bog rekao: ‘Vi niste moj narod’, bit će prozvani djecom živoga Boga.«
27. A prorok Izaija je rekao o Izraelu: »Iako Izraelaca ima poput pijeska u moru, samo će se malen broj spasiti.
28. Božji sud na Zemlji bit će brz i konačan.«
29. Kao što je Izaija već rekao: »Da nam Bog Svevladar nije ostavio potomstvo, bili bismo poput Sodome, postali bismo poput Gomore.«
30. Što ćemo zaključiti? Drugi narodi nisu težili za pravednošću, ali su je primili — pravednost koja se temelji na vjeri.
31. A Izraelci, koji su slijedili Zakon da bi stekli pravednost pred Bogom, nisu u tome uspjeli.
32. A zašto? Zato što su htjeli postati pravedni po svojim djelima, a ne po vjeri u Boga. Naišli su na kamen spoticanja i pali,
33. kao što piše u Svetom pismu: »Gledajte, na Sionu postavljam kamen na kojem će se ljudi spoticati, stijenu zbog koje će padati, ali onaj tko vjeruje u njega, neće se razočarati.«