| Jobu 37:1-24 |
| 1. »Od toga mi drhti srce i hoće iskočiti iz grudi. |
| 2. Slušajte tutnjavu njegova glasa, grmljavinu koja mu izlazi iz usta. |
| 3. On pušta munju preko cijelog neba i šalje je do krajeva zemlje. |
| 4. Nakon toga glas mu zatutnji, kad grmi glasom veličanstvenim. I nakon što zagrmi glasom, i dalje sijevaju munje. |
| 5. Bog čudesno grmi svojim glasom, čini velika djela, nama neshvatljiva. |
| 6. Jer, on kaže snijegu: ‘Padni na zemlju!’ i kiši zapovjedi: ‘Zapljušti silovito!’ |
| 7. Tako ljudi moraju obustaviti rad da bi svi vidjeli što čini Bog. |
| 8. Zvijeri odlaze u svoje jazbine i tamo nalaze zaklon. |
| 9. Vihor dolazi s juga, a hladnoća sa sjevernim vjetrovima. |
| 10. Led nastaje od Božjeg daha i široke vode se zalede. |
| 11. On oblake puni vlagom i para ih svojom munjom. |
| 12. Oblaci po njegovom nalogu kruže zemljom da izvrše sve što im je zapovjedio. |
| 13. Šalje ih da kazni ljude poplavom ili da navodni zemlju i pokaže ljubav. |
| 14. Poslušaj ovo, Jobe, stani i promotri čudesna Božja djela. |
| 15. Znaš li kako Bog zapovijeda oblacima i čini da njegova munja sijevne? |
| 16. Znaš li kako vise mračni oblaci, to čudesno djelo onoga koji zna sve? |
| 17. Ti, koji se znojiš od vrućine u svojoj odjeći kad se zemlja umiri nakon južnog vjetra, |
| 18. možeš li s njim razapeti nebesa, čvrsta kao ulaštena bronca? |
| 19. Reci nam što da kažemo Bogu — u tami smo pa ne znamo iznijeti svoj slučaj. |
| 20. Zar da mu kažem da želim govoriti? To bi bilo kao da tražim da budem progutan. |
| 21. Nitko ne može gledati u sunce koje blista na nebu pošto je vjetar rastjerao oblake. |
| 22. S Božje planine zlatni sjaj dolazi, to Bog stiže u strahotnom veličanstvu. |
| 23. Svemoćni je izvan našeg dosega, uzvišen je u svojoj sili i pravdi. U svojoj pravednosti nikog ne tlači. |
| 24. Zato ga se ljudi boje i poštuju ga. Da, svi koji su mudrog srca boje se njega.« |
| Jobu 38:1-41 |
| 1. Tada je BOG odgovorio Jobu iz oluje: |
| 2. »Tko je ovaj što krivo govori o mom ustroju svijeta? |
| 3. Brani se kao čovjek! Pitat ću te, a ti mi odgovori. |
| 4. Gdje si bio kad sam postavljao temelje zemlje? Reci, kad si tako pametan! |
| 5. Tko joj je odredio mjere? To valjda znaš! Tko je rastegnuo mjerničko uže preko nje? |
| 6. Na čemu joj je smješteno podnožje? Tko joj je postavio kamen temeljac |
| 7. dok su jutarnje zvijezde pjevale uglas, a svi anđeli klicali od radosti? |
| 8. Tko je more zatvorio branama kad je navrlo iz zemljine utrobe? |
| 9. Tko ga je u oblake odjenuo i u duboku tamu povio? |
| 10. Tko mu je odredio granice i zaključao mu brane? |
| 11. Ja sam mu rekao: ‘Dovde možeš doći, ali ne dalje — ovdje je granica tvojih ponosnih valova!’ |
| 12. Za svog života, jesi li ikad zapovijedao jutru, ili zori pokazao gdje joj je mjesto? |
| 13. Jesi li zemlju uhvatio za rubove i iz nje istresao sve opake? |
| 14. Zemlja u zoru izgleda kao glina u kalupu, a brda se doimaju kao nabori na odjeći. |
| 15. Zlima je uskraćena njihova svjetlost i slomljena im je ruka koju dižu na druge. |
| 16. Jesi li išao do izvora mora, ili hodao po nedokučivim dubinama? |
| 17. Jesi li vidio ulaz u svijet smrti, vrata iza kojih je duboka tama? |
| 18. Jesi li sagledao prostranstva zemlje? Kaži, ako sve to znaš! |
| 19. Koji je put do boravišta svjetlosti? Gdje stanuje tama? |
| 20. Možeš li ih odvesti do njihovog mjesta? Znaš li staze do njihovih staništa? |
| 21. Naravno da znaš, pa tada si se rodio! Velik je broj tvojih dana! |
| 22. Jesi li ikad ušao u spremišta gdje čuvam snijeg i tuču? |
| 23. Pohranio sam ih za vrijeme nevolje, za dane ratova i bitaka. |
| 24. Gdje je mjesto stvaranja vrućine koju istočni vjetar raznosi po zemlji? |
| 25. Tko prosijeca jarak bujici i stazu grmljavini, |
| 26. da bi kiša pala na nenastanjenu zemlju, na pustinju gdje nema čovjeka |
| 27. da napoji golu pustoš, da bi u njoj izniknula trava? |
| 28. Ima li kiša oca? Tko začinje kapi rose? |
| 29. Iz čije utrobe izlazi led? Tko rađa mraz s nebesa, |
| 30. kad se vode stvrdnu kao kamen i led se hvata na površini mora? |
| 31. Možeš li svezati raskošne Plejade ili razvezati konopce Oriona? |
| 32. Možeš li u pravo vrijeme izvesti zviježđa ili voditi Medvjeda s njegovim mladima? |
| 33. Poznaješ li nebeske zakone? Možeš li ih postaviti na zemlji? |
| 34. Možeš li doviknuti do oblaka da te prekriju poplavom vode? |
| 35. Možeš li poslati munje? Zar tebi govore: ‘Tu smo, pošalji nas’? |
| 36. Tko je rodi dao mudrost, tko je pijetlu dao pamet? |
| 37. Tko mudrošću prebrojava oblake? Tko izlijeva nebeske mješine |
| 38. da se prašina zgruda i grude zemlje slijepe? |
| 39. Možeš li ti uloviti plijen za lavove? Zar ti hraniš njihovu gladnu mladunčad? |
| 40. Ne, oni se skrivaju u svojim jazbinama, ili čekaju u visokoj travi, vrebajući plijen. |
| 41. Tko hrani gavrane kad njihovi ptići zazivaju Boga i lutaju uokolo bez hrane? |
| Psalmi 100:1-5 |
| 1. Pjesma zahvale. Kliči BOGU radosno, sva zemljo! |
| 2. Štujte BOGA s radošću, dođite pred njega kličući mu! |
| 3. Znajte da BOG jest Bog. On nas je stvorio i mi smo njegovi, njegov smo narod, stado za koje skrbi. |
| 4. Sa zahvalnicama uđite kroz hramska vrata i s hvalospjevima u hramska dvorišta. Zahvaljujte mu, ime mu blagoslivljajte. |
| 5. Jer, BOG je dobar! Njegova ljubav zauvijek traje. Vjeran je kroz sve naraštaje. |
| Izreka 23:26-28 |
| 26. Sine, daj mi svoje srce, i uči iz moga primjera. |
| 27. Prostitutka i preljubnica opasna su zamka; kao uzak bunar ili duboka jama. |
| 28. One su kao razbojnici što u zasjedi vrebaju i mnoge navode na nevjeru. |
| 1 Korinæanima 5:1-13 |
| 1. Ljudi pričaju da među vama ima takvog seksualnoga nemorala kakvog nema čak ni među ljudima koji ne poznaju Boga. Naime, pričaju da netko spava sa svojom maćehom. |
| 2. A vi se još i ponosite sobom! Bolje bi bilo da žalujete. Onoga tko to čini treba isključiti iz zajedništva. |
| 3. Bez obzira na to što nisam tjelesno prisutan, u duhu sam s vama. Već sam osudio onoga koji je to učinio, kao što bih učinio da sam bio ondje. |
| 4. Okupite se u ime našega Gospodina Isusa! Moj duh i snaga našega Gospodina Isusa bit će s vama. |
| 5. Izručite tog čovjeka sotoni da mu tjelesna narav bude uništena kako bi se njegov duh mogao spasiti na Gospodinov dan. |
| 6. Vaše hvaljenje nije dobro. Ne znate li da »malo kvasca ukvasi cijelo tijesto«? |
| 7. Riješite se staroga kvasca da biste postali novo tijesto. Kao kršćani, vi ste kruhovi bez kvasca. Krist, naše pashalno janje , bio je žrtvovan. |
| 8. Stoga, jedimo pashalnu gozbu: ne stari kruh sa starim kvascem — kruh grijeha i zloće, nego kruh bez kvasca — kruh dobrote i istine. |
| 9. Pisao sam vam u pismu da se ne družite s onima koji su seksualno nemoralni. |
| 10. Nisam mislio da se ne družite općenito s ljudima ovoga svijeta, s onima koji su seksualno nemoralni, koji su pohlepni i varalice ili koji štuju lažne bogove. U tom biste slučaju morali otići iz ovoga svijeta. |
| 11. Ne, pisao sam vam da se ne družite s onim tko se naziva vašim bratom u Kristu, a bludnik je ili je pohlepan, štuje lažne bogove, ogovara, pijanac je ili varalica. Nemojte čak ni jesti s takvim čovjekom! |
| 12. Nije moja dužnost suditi onima koji ne pripadaju Crkvi. Ne biste li trebali i vi suditi onima koji pripadaju Crkvi? |
| 13. Bog će suditi onima koji ne pripadaju Crkvi. Jer, pisano je: »Izbacite zlu osobu iz svoje sredine.« |