A A A A A
Biblija u jednoj godini
Kolovoz 20

Jobu 31:1-40
1. Svojim očima sam zapovjedio da ne gledaju djevojke požudno.
2. Jer, što je čovjeku dodijelio Bog na nebesima, što će naslijediti od Svemoćnog u visinama?
3. Ne zadesi li propast pokvarene, a nesreća one koji čine zlodjela?
4. Zar on ne vidi moje putove i ne broji sve moje korake?
5. Ako sam hodao u laži ili mi je noga hitala za prijevarom,
6. neka me Bog izmjeri na vagi pravednosti i znat će jesam li besprijekoran.
7. Ako mi je korak skrenuo sa staze, ako mi se srce povelo za očima i ako su mi se ruke uprljale grijehom,
8. neka onda drugi pojede što sam zasijao, neka moje usjeve iščupaju iz korijena.
9. Ako sam drugu ženu poželio, ako sam ženu susjeda vrebao,
10. neka moja žena bude ropkinja drugome, neka je drugi seksualno iskorištavaju.
11. Jer, to bi bilo sramotno djelo, grijeh koji zaslužuje kaznu.
12. Jer, to je vatra koja spaljuje do groba , koja bi sve moje usjeve spalila do korijena.
13. Ako sam svojim slugama i sluškinjama uskratio pravdu kad su se na mene žalili,
14. što ću učiniti kad Bog ustane? Što ću odgovoriti kad budem pozvan položiti račun?
15. Nije li i njih sazdao onaj koji je mene sazdao u majčinoj utrobi? Nije li nas sve Bog oblikovao u našim majkama?
16. Nisam se oglušio na molbe siromaha niti dopustio da udovica očajava.
17. Nisam jeo zalogaj kruha, a da ga nisam podijelio sa siročetom.
18. Od svoje mladosti bio sam mu kao otac, a od svog rođenja udovicu sam vodio kao pastir.
19. Ako sam gledao nekog kako trpi bez odjeće, ili ako siromah ne bi imao pokrivač,
20. ugrijao bih ga runom svojih ovaca, a on bi me od srca blagoslivljao.
21. Ako sam na siroče podigao ruku, znajući da imam utjecaja na sudu,
22. neka mi se ruka iščaši iz zgloba i neka bude iščupana iz ramena.
23. Ali ja sam se čuvao zbog straha da mi Bog ne pošalje propast i zbog njegovog veličanstva nisam činio zla.
24. Nisam se nikad pouzdao u imovinu, nisam ni čistom zlatu rekao: ‘Sigurnosti moja.’
25. Nisam se radovao ni svome velikom bogatstvu iako sam ga stekao svojim rukama.
26. Nisam štovao sunce u njegovoj blistavosti, ni mjesec koji putuje u svome sjaju.
27. Nije mi srce bilo potajno zavedeno, da im iskazujem štovanje.
28. Bio bi to zločin koji zaslužuje kaznu jer bih iznevjerio Svemoćnog Boga.
29. Nisam se radovao zbog nesreće svog neprijatelja niti slavio zbog nevolje koja ga je snašla.
30. Nisam svojim ustima dao da zgriješe, prizivajući prokletstvo na njegov život.
31. Ljudi iz mog doma dobro su znali da sam svakome dao mesa da se najede.
32. Nijedan došljak nije morao vani prenoćiti jer sam putniku uvijek otvarao vrata.
33. Nisam tajio svoj grijeh, kao što to čine ljudi, u srcu skrivajući svoju krivnju.
34. Jer, nisam se plašio mišljenja mnoštva niti se bojao da bi me rodbina prezrela. Zato nikada nisam šutio niti se u kući skrivao.
35. O, kad bi bilo nekog da me sasluša! Evo, potpisujem svoju obranu. Neka mi Svemoćni odgovori, neka moj tužitelj napiše optužnicu.
36. Na svom ramenu bih je nosio i stavio je na sebe kao krunu.
37. Položio bih mu račun o svim svojim postupcima, pristupio bih mu kao princ, bez straha.
38. Ako moja zemlja zaviče protiv mene i ako sve njene brazde zaplaču zajedno,
39. ako sam pojeo usjeve ne plativši radnicima, ako sam ih izgladnio do smrti —
40. umjesto pšenice neka iznikne trnje i umjesto ječma korov.« Ovime završavaju Jobovi govori.

Jobu 32:1-22
1. Trojica su Jobovih prijatelja prestala odgovarati Jobu jer je bio siguran u svoju nedužnost.
2. Ali ondje je bio Elihu, Barakelov sin, iz mjesta Buz, iz Ramove obitelji. Jako se naljutio na Joba jer je opravdavao sebe, umjesto Boga.
3. A naljutio se i na njegovih trojicu prijatelja jer nisu znali odgovoriti Jobu, a ipak su ga osuđivali.
4. On se do tada suzdržavao odgovoriti Jobu jer su oni bili stariji od njega.
5. No kad je vidio da su ona trojica ostala bez riječi, naljutio se.
6. Stoga, progovorio je Elihu, sin Barakela iz Buza: »Ja sam mlad po godinama, a vi ste stari; zato sam se bojažljivo susprezao da vam kažem svoje mišljenje.
7. Mislio sam: ‘Neka starost govori, neka mnoge godine pokažu mudrost.’
8. Ali čovjeku pamet daje duh, dah Svemoćnoga daje mu razum.
9. Nisu samo dugovječni mudri, niti samo stari znaju što je pravda.
10. Stoga, tražim da me saslušate, da i ja izložim svoje znanje.
11. Čekao sam dok ste govorili, slušao kako rasuđujete. Dok ste tražili prave riječi,
12. posvetio sam vam svu svoju pažnju. No nijedan od vas nije opovrgnuo Jobove riječi, niti odgovorio na njegove tvrdnje.
13. Nemojte reći da ste našli mudrost. Joba treba pobiti Bog, a ne čovjek.
14. Job je raspravljao s vama i vi ste rekli što ste imali, a ja ću sada reći svoje.
15. Jobe, ovi se ljudi boje dalje govoriti, ponestalo im je riječi.
16. Da još čekam zato što šute, zato što stoje i ništa ne odgovaraju?
17. I ja ću reći svoje, iznijet ću svoje znanje.
18. Jer, imam mnogo toga reći, duh me iznutra na to tjera.
19. Utroba mi je kao vino što se ne odzračuje, kao nova mješina koja će se rasprsnuti.
20. Govorit ću i ja da nađem olakšanje, otvorit ću usta i odgovoriti.
21. Ni prema kome neću biti pristran, niti ću bilo kome laskati.
22. Jer, da sam vičan laskanju, moj Stvoritelj brzo bi me kaznio.

Psalmi 98:1-3
1. Hvalospjev. Pjevajte BOGU novu pjesmu jer čudesna je djela učinio! Njegova silna i sveta desnica pobjedu mu je donijela.
2. BOG je svoje spasenje obznanio, svoju je pravednost narodima otkrio.
3. Sjetio se svoje ljubavi i vjernosti prema Izraelovom narodu. Svi su krajevi zemlje vidjeli kako nas je Bog spasio.

Izreka 23:17-18
17. Ne zavidi nikad grešnicima, nego uvijek poštuj BOGA.
18. Jer, čeka te dobra budućnost, i tvoja nada neće propasti.

1 Korinæanima 2:1-16
1. Tako, kad sam dolazio k vama, braćo i sestre, nisam došao objavljujući Božju istinu vještim govorom niti mudrošću.
2. Odlučio sam, naime, da dok sam s vama, neću znati ništa osim Isusa Krista, i to razapetoga.
3. Došao sam k vama u slabosti, dršćući od straha.
4. Nisam vam govorio i propovijedao uvjerljivim riječima ljudske mudrosti. Dokaz je moga propovijedanja bilo očitovanje snage Duha,
5. da se vaša vjera ne bi temeljila na ljudskoj mudrosti, već na Božjoj snazi.
6. Onima koji su duhovno zreli, mi govorimo mudrost, ali ne mudrost ovoga svijeta niti mudrost vladara ovoga svijeta, koji će potpuno nestati.
7. Mi navješćujemo Božju mudrost — dosad tajnu i skrivenu — koju je Bog odredio za našu slavu prije početka vremena.
8. Tu mudrost nije spoznao ni jedan vladar ovoga svijeta. Jer, da su znali, ne bi bili razapeli Gospodina slave.
9. No kao što piše u Svetom pismu: »Nijedno oko nije vidjelo, nijedno uho nije čulo, nijedan um nije pomislio, ono što je Bog pripremio onima koji ga vole.«
10. A nama je Bog to objavio po Duhu koji preispituje sve, čak i najveće Božje tajne.
11. Ni jedan čovjek ne zna misli drugog čovjeka. Samo duh koji je u tom čovjeku zna njegove misli. Isto tako, nitko ne zna Božje misli osim Božjega Duha.
12. No mi nismo primili duha koji pripada svijetu, nego Duha koji dolazi od Boga, da upoznamo sve što nam je dao Bog.
13. O tome i govorimo, ali ne riječima kojima nas uči ljudska mudrost, nego objašnjavamo duhovne stvari koristeći se duhovnim riječima koje uči Duh.
14. Čovjek koji u sebi nema Duha, ne prihvaća istine koje nam obznanjuje Božji Duh jer su te istine za njega ludost. On ih ne može razumjeti jer se one moraju promišljati uz pomoć Duha.
15. Duhovan čovjek može prosuđivati ove istine, ali njega nitko ne može prosuđivati. Jer, kao što piše u Svetom pismu:
16. »Tko zna kako razmišlja Gospodin? Tko ga može poučiti?« No mi razmišljamo poput Krista.