A A A A A
Biblija u jednoj godini
Kolovoz 14

Jobu 19:1-29
1. Tada je Job odgovorio:
2. »Dokle ćete me mučiti i satirati riječima?
3. Već ste me deset puta izgrdili i nije vas sram što me napadate.
4. Pa i da je istina da sam zastranio, moja pogreška tiče se samo mene.
5. Ako se hoćete uzvisiti nada mnom, i iskoristiti moje poniženje protiv mene,
6. znajte da mi je Bog nanio nepravdu i svoju mrežu razapeo oko mene.
7. Vičem: ‘Nepravda!’, ali odgovor ne dobivam. Zapomažem, ali pravde nema.
8. Put mi je zagradio tako da ne mogu proći, staze mi je zavio u tamu.
9. Moju je čast svukao sa mene i krunu mi skinuo s glave.
10. Nestajem dok me trga sa svih strana. Moju nadu je iskorijenio.
11. Gnjevom je planuo na mene i ubraja me u neprijatelje.
12. Njegove postrojbe složno nadiru, opsadu rade protiv mene, oko šatora moga podižu tabore.
13. Bog je od mene udaljio braću, prijatelji su se od mene otuđili.
14. Rodbine moje više nema, prijatelji su me zaboravili.
15. Sluškinje i stranci, koji žive u mom domu, smatraju me strancem, tuđinac sam u njihovim očima.
16. Svog slugu zovem, a on se ne odaziva, čak ni kada ga zaklinjem.
17. Moj dah omrznuo je mojoj ženi, rođena braća me se gnušaju.
18. Čak me i dječaci preziru; kad ustanem, oni mi se rugaju.
19. Odvratan sam najbližim prijateljima, protiv mene su svi koje sam volio.
20. Postao sam kost i koža, za dlaku sam živu glavu izvukao.
21. Smilujte mi se, prijatelji, smilujte, jer me je Božja ruka udarila.
22. Zašto me gonite poput Boga? Niste li me dovoljno namučili?
23. Kad bi se moje riječi mogle bilježiti, kad bi se na spomenik zapisale;
24. dlijetom uklesane, olovom ispunjene, zauvijek na kamen zapisane.
25. Znam da moj zastupnik živi i da će na kraju govoriti za mene,
26. čak i kad mi se koža već raspadne. Ali želim vidjeti Boga dok još imam tijelo.
27. Jer, želim ga vidjeti svojim očima, a ne tuđim — o, kako moje srce za tim žudi!
28. Ako kažete: ‘Kako ćemo ga goniti?’ i ‘On sâm je korijen svoje nevolje?’,
29. tada se i sami bojte mača, jer srdžba će biti kažnjena mačem. I tada ćete znati da ima suda.«

Jobu 20:1-29
1. Tada je Jobu odgovorio Sofar iz Naama:
2. »Moje me mučne misli nagone da odgovorim zbog onog što u sebi osjećam.
3. Čujem prijekor, koji me vrijeđa, pa me razum tjera da odgovorim.
4. Svakako znaš kako je od davnina, otkad je čovjek stavljen na zemlju:
5. da je uživanje opakoga kratkog vijeka, da radost bezbožnika traje samo tren.
6. Makar mu ponos doseže do neba i glava mu dodiruje oblake,
7. nestat će zauvijek, poput svog izmeta. Oni koji su ga vidjeli, govorit će: ‘Gdje je?’
8. On odlijeće kao san, da se više ne nađe, odagnan kao noćno priviđenje.
9. Oko, koje ga je vidjelo, više ga neće vidjeti, više ga njegovo mjesto neće gledati.
10. Djeca će mu tražiti pomoć od sirotinje jer će on sâm vratiti ono što je oteo.
11. Mladenačka snaga njegovih kostiju s njim će leći u prašinu.
12. Zlo je slatko u njegovim ustima pa ga skriva pod jezikom.
13. Iako pazi da ga ne proguta, pa ga čuva u ustima,
14. hrana mu u želucu postaje kisela, pretvara se ondje u zmijski otrov.
15. Izbljuvat će bogatstvo koje je progutao, Bog će mu ga istjerati iz želuca.
16. Zmijski otrov će sisati, ubit će ga jezik ljute guje.
17. Potoke neće vidjeti, ni rijeke kojima teče med i mlijeko.
18. Plod svoga truda vratit će nepojeden, neće uživati u zaradi svog trgovanja
19. jer je tlačio i satirao siromašne, otimao kuće koje nije podigao.
20. Nema kraja njegovoj pohlepi; nije propustio ništa što je želio.
21. Ništa nije ostalo nakon što je jeo. Blagostanje mu neće potrajati.
22. Usred izobilja snaći će ga velika muka, jad će se oboriti na njega svom silinom.
23. Kad vlastiti želudac napuni, Bog će iskaliti svoj gorući gnjev na njemu i zasuti ga kišom udaraca.
24. Ako željeznom oružju i izmakne, prostrijelit će ga brončana strijela.
25. Iz svojih leđa on je izvlači, blistavi šiljak iz svoje žuči. Užas ga spopada;
26. potpuna tmina vreba mu na blaga. Progutat će ga vatra koju nije čovjek zapalio i proždrijeti sve u njegovom šatoru.
27. Nebesa će razotkriti njegovu krivnju, zemlja će protiv njega svjedočiti.
28. Kuću će mu odnijeti poplava; vodena bujica Božje srdžbe.
29. Takvu je sudbinu Bog odredio opakome, to je nasljedstvo koje mu je dodijelio Bog.«

Psalmi 95:6-11
6. Dođite, da se poklonimo i njega štujemo, da kleknemo pred BOGOM koji nas je stvorio.
7. Jer, on je naš Bog, a mi smo narod koji mu pripada, stado koje čuva. Poslušajte danas njegov glas:
8. »Neka vam ne otvrdne srce kao kod Meribe, kao onoga dana u pustinji kod Mase,
9. gdje su me vaši preci iskušavali i provjeravali iako su moja djela vidjeli.
10. Četrdeset godina gnušao sam se tog naraštaja. Rekao sam: ‘Oni su narod koji zastranjuje, i ne slijede moje putove.’
11. Zato sam bio ljut i zakleo se: ‘U moju zemlju počinka nikada ući neće!’«

Izreka 23:4-5
4. Ne muči se da bi se obogatio, nego budi mudar i obuzdaj se.
5. U tren oka bogatstvo nestane, narastu mu krila i odleti kao ptica.

Rimljanima 13:1-14
1. Svi se moraju pokoravati onima koji su na vlasti. Bog je taj koji je dao vlast onima koji vladaju. I oni koji vladaju, vlast su dobili od Boga.
2. Ako se tko protivi vlastima, protivi se onome što je ustanovio Bog. Takve, koji se suprotstavljaju vlastima, Bog će kazniti.
3. Oni koji rade što je dobro, ne moraju se bojati vlasti. Vlasti se trebaju bojati oni koji čine zlo. Ako se ne želite bojati vlasti, radite dobro pa će vas hvaliti oni koji vladaju.
4. Oni koji su na vlasti Božji su službenici i što rade — za vaše je dobro. Ali ako radite loše, morate se bojati jer oni imaju moć kazniti vas i neće oklijevati da tu moć i upotrijebe. Oni su Božji službenici i kažnjavaju one koji rade loše.
5. Morate se pokoravati vlastima, ne samo zbog straha od kazne nego i radi svoje savjesti.
6. Zato i plaćate poreze. Oni koji vladaju Božji su službenici na Zemlji i posvetili su svoje vrijeme vladanju.
7. Svakom čovjeku dajte ono što mu dugujete. Plaćajte poreze onome kome ste ih dužni platiti. Odajte poštovanje onome koga morate poštovati. Iskazujte čast onima kojima trebate iskazivati čast.
8. Nemojte nikome ništa dugovati osim ljubavi, koju uvijek dugujete jedni drugima. Onaj tko voli druge, ispunio je sve zahtjeve Zakona.
9. U Zakonu nalazimo zapovijedi koje kažu: »Ne počini preljub! Ne počini ubojstvo! Ne kradi! Ne poželi ono što je tuđe!« i mnoge druge. Sve te zapovijedi mogu se sažeti u jednu, a ona glasi: »Voli svoga bližnjeg kao samoga sebe.«
10. Onaj tko voli druge, neće im učiniti ništa loše. Ako volimo druge, izvršavamo sve zapovijedi Zakona.
11. Radite tako kao što vam govorim jer znate u kakvom vremenu živimo. Došlo je vrijeme da se probudite iz sna jer nam je spasenje bliže nego što nam je bilo kad smo postali vjernici.
12. »Noć« je pri kraju i bliži se »dan«. Stoga, pustimo ono što pripada noći. Naoružajmo se onime što pripada svjetlu.
13. Živimo ispravno, kako i dolikuje onima koji pripadaju danu. Ne smijemo sudjelovati u razuzdanim zabavama i opijanju. Ne smijemo biti seksualno nemoralni i raspušteni. Ne smijemo se svađati i zavidjeti jedni drugima.
14. Umjesto toga, zaodjenite se Gospodinom Isusom Kristom i prestanite razmišljati kako da udovoljite žudnjama tjelesne naravi.