A A A A A
Biblija u jednoj godini
Srpanj 30

Nehemija 12:1-47
1. Ovo su svećenici i Leviti koji su se vratili sa Šealtielovim sinom Zerubabelom i Ješuom: Seraja, Jeremija, Ezra,
2. Amarija, Maluk, Hatuš,
3. Šekanija, Rehum, Meremot,
4. Ido, Gineton, Abija,
5. Mijamin, Maadija, Bilga,
6. Šemaja, Jojarib, Jedaja,
7. Salu, Amok, Hilkija i Jedaja. Bili su to vođe svećenika i njihova braća u Ješuino vrijeme.
8. Leviti su bili: Ješua, Binuj, Kadmiel, Šerebija, Juda i Matanija. Matanija je sa svojom braćom bio zadužen za pjesme zahvalnice.
9. Njihova braća, Bakbukija i Uni, stajali su nasuprot njih tijekom službe.
10. Ješui se rodio Jojakim, Jojakimu se rodio Elijašib, Elijašibu se rodio Jojada,
11. Jojadi se rodio Jonatan, a Jonatanu se rodio Jadua.
12. U Jojakimovo vrijeme glavari svećeničkih obitelji bili su: glavar Serajine obitelji — Meraja; Jeremijine — Hananija;
13. Ezrine — Mešulam; Amarijine — Johanan;
14. Malukove — Jonatan; Šebanijine — Josip;
15. Harimove — Adna; Merajotove — Helkaj;
16. Idove — Zaharija; Ginetonove — Mešulam;
17. Abijine — Zikri; Minjaminove i Moadijine — Piltaj;
18. Bilgine — Šamua; Šemajine — Jonatan;
19. Jojaribove — Matenaj; Jedajine — Uzi;
20. Saluove — Kalaj; Amokove — Eber;
21. Hilkijine — Hašabija; Jedajine — Netanel.
22. Glavari levitskih obitelji i svećenici u vrijeme Elijašiba, Jojade, Johanana i Jadue popisani su u vrijeme vladavine perzijskoga kralja Darija.
23. Glavari obitelji Levijevih potomaka do vremena Johanana, Elijašibovog sina, zapisani su u knjizi o njihovoj povijesti.
24. Vođe Levita bili su Hašabija, Šerebija, Kadmielov sin Ješua i njihova braća. Stajali su jedni nasuprot drugih, da naizmjence Bogu pjevaju hvale i zahvale, kao što je propisao Božji čovjek David.
25. Vratari su bili Matanija, Bakbukija, Obadija, Mešulam, Talmon i Akub. Čuvali su spremišta kod hramskih vrata.
26. Bili su u službi u vrijeme Jojakima, Ješuinog sina i Josadakovog unuka, i u vrijeme upravitelja Nehemije te svećenika i učitelja Ezre.
27. Kad su se posvećivale jeruzalemske zidine, narod je potražio Levite u svim mjestima gdje su živjeli. Doveli su ih u Jeruzalem da radosno proslave posvetu pjevanjem pjesama hvale i sviranjem činela, harfi i lira.
28. Okupili su i skupine pjevača iz okruga oko Jeruzalema; iz Netofe i okolnih sela,
29. iz Bet Gilgala i s područja Gebe i Azmaveta. Pjevači su za sebe bili sagradili sela oko Jeruzalema.
30. Svećenici i Leviti izvršili su obred očišćenja za sebe, a zatim i za narod, za vrata i zidine.
31. Doveo sam židovske glavare na zidine i odredio dvije velike skupine da pjevaju zahvalnice i hodaju u povorci. Jedna je išla nadesno, prema Smetlišnim vratima,
32. a za njom je išao Hošaja i pola glavara Jude.
33. Slijedili su ih Azarija, Ezra, Mešulam,
34. Juda, Benjamin, Šemaja, Jeremija.
35. Zatim još neki svećenici s trubama: Zaharija, potomak Šemaje, Matanije, Mikaje, Zakura i Asafa.
36. Potom njegova braća: Šemaja, Azarel, Milalaj, Gilalaj, Maaj, Netanel, Juda i Hanani — s glazbalima Božjeg čovjeka Davida.
37. Kod Izvorskih vrata popeli su se stepenicama do Davidova grada, gdje se zidine strmo uzdižu, te nastavili iznad Davidove kuće do Vodenih vrata na istoku.
38. Druga je skupina pjevača krenula nalijevo. Slijedio sam ih na zidine s polovinom naroda. Išli su pored kule Ložište do Širokih zidina.
39. Zatim iznad Efrajimovih vrata, Starih vrata i Ribljih vrata, pa kraj Hananelove kule i kule Stotine, do Ovčjih vrata, sve dok nisu stali kod Stražarskih vrata.
40. Tada su obje skupine pjevača pjesama zahvalnica zauzele svoja mjesta u Božjem Hramu, a tako i ja te pola službenika sa mnom.
41. Zatim svećenici s trubama: Elijakim, Maaseja, Minjamin, Mikaja, Elioenaj, Zaharija i Hananija.
42. Potom još svećenici: Maaseja, Šemaja, Eleazar, Uzi, Johanan, Malkija, Elam i Ezer. Zborovi su zapjevali, a vodio ih je Jizrahija.
43. Toga su dana prinosili mnogo žrtava i veselili se, a Bog im je donio veliku radost. Veselile su se i žene i djeca. Nadaleko se mogla čuti radost Jeruzalema.
44. Tada su postavljeni ljudi odgovorni za spremišta za priloge, prvine plodova i desetine. Odgovorni su primali udjele s polja oko gradova, koje zakon zahtijeva za svećenike i Levite. Narod Jude radovao se zbog svećenika i Levita koji su bili u službi.
45. Oni su obavljali posao koji im je dao Bog, uključujući obrede očišćenja, a pjevači i vratari obavljali su svoj posao, prema zapovijedi Davida i njegovog sina Salomona.
46. Jer, još su u Davidove i Asafove dane imali voditelja pjevača i pjevali pjesme slavljenja i zahvaljivanja Bogu.
47. Stoga, u vrijeme Zerubabela i Nehemije sav je Izrael svakoga dana davao priloge za pjevače i vratare. Odvajali su i dio za druge Levite, koji su odvajali dio za Aronove potomke.

Nehemija 13:1-31
1. Toga su dana pred narodom glasno čitali Mojsijevu knjigu. Našli su zapisano da ni jedan Amonac ni Moabac nikad ne smije ući u Božju zajednicu.
2. A to je zato što nisu Izraelcima dali kruha i vode, nego su protiv njih unajmili Bileama da ih prokune. No naš je Bog prokletstvo okrenuo u blagoslov.
3. Kad je narod čuo taj zakon, isključio je iz Izraela sve ljude miješanog porijekla.
4. Prije toga svećenik Elijašib bio je određen da vodi brigu o spremištima Doma našeg Boga. Budući da je bio vrlo blizak s Tobijom,
5. dao mu je veliku sobu. U njoj su se prije držali prinosi žitarica, tamjan i hramski predmeti. Zatim desetina žita, mladog vina i ulja, što se po zapovijedi davalo Levitima, pjevačima i vratarima, te još i prilozi za svećenike.
6. Dok se sve to događalo, ja nisam bio u Jeruzalemu jer sam trideset i druge godine vladavine babilonskog kralja Artakserksa otišao k njemu. Nakon nekog sam ga vremena zatražio dopuštenje za odlazak
7. i vratio se u Jeruzalem. Tamo sam saznao za zlo koje je Elijašib učinio kad je Tobiji dao sobu unutar Božjega Hrama.
8. To me jako razljutilo pa sam izbacio sve Tobijine stvari iz sobe.
9. Zatim sam naredio da naprave obredno čišćenje soba pa sam u njih vratio opremu Božjega Hrama, prinose žitarica i tamjan.
10. A saznao sam i to da Levitima nisu davali njihov dio. Stoga su se svi Leviti i pjevači, voditelji službe, vratili na svoja polja.
11. Zato sam ukorio službenike i upitao ih: »Zašto je Božji Hram zapostavljen?« Potom sam okupio Levite i pjevače te ih postavio na njihova radna mjesta.
12. Tada su svi u Judi ponovo počeli donositi u spremišta desetinu žitarica, mladog vina i ulja.
13. Svećenika Šelemiju, učitelja Sadoka i Levita Pedaju postavio sam kao voditelje spremišta. Za pomoćnika sam im odredio Hanana, Zakurovog sina i Matanijinog unuka. Njih se smatralo pouzdanima. Njihova je dužnost bila dijeliti zalihe svojoj braći.
14. Bože moj, sjeti me se po tome. I nemoj zaboraviti sve dobro što sam učinio za Hram svoga Boga i njegovu službu.
15. U to sam vrijeme vidio u Judi ljude kako na dan odmora gaze grožđe u prešama, nose snopove žitarica i tovare ih na magarce. Isto tako i vino, grožđe, smokve i tovare svake vrste. Sve su to nosili u Jeruzalem na dan odmora. Upozorio sam ih da se na taj dan ne smije prodavati hrana.
16. Ljudi iz Tira, koji su živjeli u Jeruzalemu, donosili su onamo ribu i robu svake vrste te je na dan odmora prodavali Židovima.
17. Zato sam ukorio Judine vođe: »Zašto činite zlo i oskvrnjujete dan odmora?
18. Nisu li tako postupali vaši preci pa je naš Bog doveo svu ovu nevolju na nas i na ovaj grad? A vi navlačite još veću srdžbu na Izrael oskvrnjujući dan odmora.«
19. Kad se večer uoči dana odmora počeo spuštati mrak na vrata Jeruzalema, zapovjedio sam da ih zatvore i da ne otvaraju sve dok ne prođe odmor. Na vrata sam postavio neke svoje ljude da se nikakav teret ne bi unosio na dan odmora.
20. Jednom ili dvaput trgovci i prodavači svakovrsne robe proveli su noć izvan Jeruzalema.
21. Upozorio sam ih: »Zašto noćite pred zidinama? Ako to još jednom učinite, upotrijebit ću silu!« I otada nadalje više nisu dolazili na dan odmora.
22. Zatim sam zapovjedio Levitima da na sebi izvrše obred očišćenja i da idu stražariti na vratima kako bi se dan odmora očuvao svetim. Bože moj, sjeti se i toga u moju korist! Smiluj mi se u skladu sa svojom velikom ljubavi.
23. U to sam vrijeme također zapazio da su se neki Židovi bili oženili ženama iz zemalja Ašdod, Amon i Moab.
24. Polovina je njihove djece govorila jezikom Ašdoda ili drugih naroda, a nije znala govoriti judejski.
25. Upozoravao sam ih i proklinjao. Neke sam tukao i čupao im kosu. Tjerao sam ih da se zakunu Božjim imenom. Rekao sam im: »Nemojte davati svoje kćeri njihovim sinovima za žene niti uzimati njihove kćeri za žene svojim sinovima ili sebi.
26. Nije li baš tako sagriješio izraelski kralj Salomon? Među mnogim narodima nije bilo kralja kao što je on. Bog ga je volio i učinio ga kraljem cijeloga Izraela. No strankinje su čak i njega navele na grijeh.
27. A sad čujemo da i vi činite to veliko zlo i da ste nevjerni svome Bogu jer se ženite strankinjama.«
28. Jedan od sinova Jojade, sina vrhovnog svećenika Elijašiba, bio je zet Sanbalata iz Horona, pa sam ga otjerao od sebe.
29. Bože moj, sjeti ih se jer su oskvrnuli svećeničku službu i savez svećenstva i Levita.
30. Tako sam svećenike i Levite očistio od svega što je strano. I odredio sam im dužnosti, svakom prema njegovom poslu.
31. Još sam se pobrinuo da se u određeno vrijeme donose prilozi u drvima i prvine plodova. Bože moj, sjeti me se po dobru.

Psalmi 89:30-37
30. No ako mu sinovi napuste moj zakon i ne budu živjeli po mojim pravilima,
31. ako moje uredbe prekrše i ne budu držali moju zapovijed,
32. kaznit ću ih šibom zbog njihovog prijestupa, batinama zbog njihova grijeha.
33. No neću mu uskratiti svoju ljubav niti ikada prekinuti svoju vjernost.
34. Neću prekršiti svoj savez niti promijeniti svoje obećanje.
35. Svojom sam se svetošću zakleo zauvijek, Davidu neću nikada lagati:
36. njegovo potomstvo postojat će dovijeka i njegovo prijestolje kao sunce preda mnom.
37. Dovijeka će biti učvršćen, kao mjesec, taj pouzdan svjedok na nebu.« Selah

Izreka 22:3-4
3. Pametan vidi opasnost pa se sklanja, a glupan ide dalje i nastrada.
4. Nagrada za poniznost i poštovanje BOGA je bogatstvo, čast i pravi život.

Rimljanima 1:1-32
1. Pozdrav od Pavla, sluge Krista Isusa, kojeg je Bog pozvao da bude apostol i izabrao ga da objavljuje Božju Radosnu vijest,
2. koju su već prije objavljivali proroci u Svetom pismu.
3. Vijest je to o Božjem Sinu, koji po rođenju potječe iz Davidove obitelji,
4. a po Duhu koji posvećuje i uskrsnućem od mrtvih pokazao se Božjim Sinom u svoj sili. On je Isus Krist, naš Gospodar.
5. Po njemu sam primio dar da budem apostol kako bih sve nežidovske narode pozvao da vjeruju u njega i da mu budu poslušni.
6. I vi ste među njima, i vas je Bog pozvao da pripadate Isusu Kristu.
7. Pišem svima vama u Rimu, koje Bog voli i poziva da budete Božji sveti ljudi. Neka milost i mir od Boga, našeg Oca, i Gospodina Isusa Krista budu s vama.
8. Prije svega, zahvaljujem Bogu po Isusu Kristu za sve vas jer se o vašoj vjeri priča po cijelom svijetu.
9. Bog, kojemu služim svojim srcem, propovijedajući Radosnu vijest o njegovom Sinu, svjedok mi je da vas se uvijek sjetim, svaki put kada molim.
10. Stalno molim da mi se pruži prilika da vas posjetim, ako Bog tako bude htio.
11. Zaista vas želim vidjeti da bih vam mogao dati duhovni dar koji će vas ojačati.
12. Tako ćemo zajedničkom vjerom hrabriti jedni druge.
13. Braćo i sestre, želim da znate da sam vas puno puta namjeravao posjetiti, da i među vama uberem plodove, kao što sam ih ubrao među drugim nežidovima. No sve do sada bio sam spriječen.
14. Imam jednaku obvezu prema svima: prema civiliziranima i divljacima , prema obrazovanima i neobrazovanima.
15. Zbog toga sam spreman objaviti Radosnu vijest i vama koji ste u Rimu.
16. Ne sramim se, naime, Radosne vijesti jer je to sila kojom Bog spašava svakoga tko vjeruje, najprije Židove, a potom i nežidove.
17. U Radosnoj je vijesti objavljen Božji način postizanja pravednosti koji počinje i završava vjerom, baš kao što piše u Svetom pismu: »Pravednik će živjeti po vjeri.«
18. S Neba se očituje Božji bijes usmjeren protiv svih bezbožnika i zlih djela što ih čine ljudi koji svojim nepravednim životima priječe istinu.
19. Taj se bijes očituje zato što je Bog jasno objavio ono što se može znati o njemu.
20. Vječna moć i božanstvo Božje su nevidljive osobine, ali se od početka svijeta mogu opažati i razumjeti u onome što je Bog stvorio. Stoga, nemaju nikakve isprike za svoja zla djela.
21. Premda su poznavali Boga, nisu mu iskazivali štovanje niti mu zahvaljivali kao Bogu. Umjesto toga, misli su im postale isprazne, a njihova su nerazborita srca potamnjela.
22. Iako su govorili da su mudri, postali su ludi.
23. Slavu besmrtnoga Boga zamijenili su obožavanjem kipova napravljenih u obliku smrtnog čovjeka, ptica, divljih zvijeri ili zmija.
24. Zbog toga ih je Bog prepustio seksualnoj nečistoći i drugim zlim željama što su ih imali u srcima te ih pustio da sami obeščaste svoja tijela.
25. Istinu o Bogu zamijenili su lažima, štovali su i služili stvarima, onome što je stvoreno, umjesto Stvoritelju koji zaslužuje vječnu slavu. Amen.
26. Bog ih je, dakle, prepustio njihovim sramotnim strastima. Njihove su žene zamijenile prirodne spolne odnose neprirodnima,
27. a isto su tako i muškarci prestali spavati sa ženama i poveli se za pohotom prema drugim muškarcima. Počeli su činiti sramotne stvari jedni s drugima pa su primili zasluženu kaznu za svoju nastranost.
28. Budući da nisu smatrali važnim čuvati istinsko poznavanje Boga, on ih je ostavio u njihovim izopačenim mislima koje su ih navele da čine zlo.
29. Puni su svih vrsta grijeha, pokvarenosti, pohlepe i zlobe. Njima vlada zavist, ubojstvo, svađa, prevara i podmukle nakane. Blate i ogovaraju jedni druge,
30. klevetnici su, mrze Boga, bezobrazni su, umišljeni, neprestano se hvale, u zlu su domišljati, neposlušni su roditeljima,
31. nerazumni su, ne ispunjavaju svoja obećanja, nemaju srca ni samilosti prema drugima.
32. Bez obzira na to što znaju Božja upozorenja da oni koji tako žive zaslužuju smrt, ne samo što tako žive nego čak i odobravaju drugima da tako čine.