A A A A A
Biblija u jednoj godini
Srpanj 28

Nehemija 8:1-18
1. U sedmom se mjesecu cijeli narod u jedinstvu okupio na trgu ispred Vodenih vrata. Tada su rekli učitelju Ezri da donese Knjigu Mojsijevog zakona, koji je BOG dao Izraelu.
2. Prvog je dana sedmoga mjeseca svećenik Ezra donio Zakon pred skup na kojem su bili muškarci, žene i svi koji su bili sposobni razumjeti .
3. Čitao ga je glasno na trgu ispred Vodenih vrata, od ranog jutra do podneva, pred muškarcima i ženama te svima koji su bili sposobni razumjeti. Sav je narod pažljivo slušao Knjigu zakona.
4. Učitelj Ezra stajao je na visokome drvenom podiju, napravljenom za tu prigodu. Pokraj njega su s desne strane stajali Matitija, Šema, Anaja, Urija, Hilkija i Maaseja, a s lijeve strane Pedaja, Mišael, Malkija, Hašum, Hašbadana, Zaharija i Mešulam.
5. Ezra je otvorio knjigu naočigled svih jer je stajao poviše njih. Kad ju je otvorio, sav je narod ustao.
6. Ezra je blagoslovio BOGA, velikog Boga, a čitav je narod podigao ruke i odgovorio: »Amen! Amen !« pa se poklonio licem do zemlje štujući BOGA.
7. Dok je narod ondje stajao, Leviti Ješua, Bani, Šerebija, Jamin, Akub, Šabetaj, Hodija, Maaseja, Kelita, Azarija, Jozabad, Hanan i Pelaja poučavali su Zakon.
8. Čitali su iz Knjige Božjeg zakona, tumačili je i objašnjavali što znači, da bi narod razumio što se čita.
9. Tada su namjesnik Nehemija, svećenik i učitelj Ezra, ali i Leviti koji su poučavali narod, svima rekli: »Ovaj je dan svet vašem BOGU. Ne tugujte i ne plačite!« Jer, sav je narod plakao slušajući riječi Zakona.
10. Nehemija im je još rekao: »Idite i jedite najbolju hranu i pijte slatko vino, a dio pošaljite onima koji nemaju ništa spremljeno. Ovaj je dan svet našem BOGU. Ne žalostite se jer je BOŽJA radost vaša snaga.«
11. Leviti su smirivali narod govoreći: »Budite tiho, umirite se, jer je ovo sveti dan. Ne žalostite se!«
12. I sav je narod otišao jesti, piti, dijeliti hranu i slaviti s velikom radošću jer su razumjeli riječi koje su im objavljene.
13. Drugoga su se dana glavari svih obitelji, sa svećenicima i Levitima, okupili oko učitelja Ezre da bi proučili riječi Zakona.
14. U Zakonu, koji je BOG dao preko Mojsija, našli su zapisano da Izraelci trebaju boraviti u skloništima za blagdana u sedmome mjesecu.
15. Našli su još da trebaju objaviti i razglasiti po svim gradovima i u Jeruzalemu: »Idite u gorje i donesite grane pitome masline, divlje masline, mirte, palme i grane drugog drveća s lišćem, da se naprave skloništa«, kao što je zapisano.
16. Narod je otišao i donio grane. Zatim su napravili skloništa na krovovima i dvorištima svojih kuća, na dvorištima Božjega Hrama, na trgu kod Vodenih vrata i na trgu kod Efrajimovih vrata.
17. Cijela je zajednica povratnika iz zatočeništva napravila skloništa i boravila u njima. Izraelci to nisu činili još od vremena Jošue, Nunovog sina, pa sve do tog dana. Silno su se veselili.
18. I dan za danom, od prvog do posljednjeg dana blagdana, Ezra je čitao iz Knjige Božjeg zakona. Sedam su dana slavili blagdan, a osmog su dana imali svečani skup, kao što je propisano zakonom.

Nehemija 9:1-38
1. Dvadeset i četvrtog dana tog mjeseca, Izraelci su se okupili na post, odjeveni u pokajničke tkanine i posuti prašinom .
2. Oni koji pripadaju izraelskom rodu odvojili su se od svih stranaca. Stajali su i priznavali svoje grijehe i prekršaje svojih predaka.
3. Svatko je stajao na svome mjestu i tri su sata naglas čitali iz Knjige zakona svog BOGA, a sljedećih su tri sata priznavali svoje grijehe i klanjali se svome BOGU.
4. Leviti Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebija, Bani i Kenani stajali su na stepenicama i glasno vapili svome BOGU.
5. Zatim su Leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebija, Hodija, Šebanija i Petahija rekli: »Ustanite i blagoslivljajte svog BOGA, onoga koji je oduvijek i zauvijek!« »Neka je blagoslovljeno tvoje slavno ime, od svakog blagoslova i hvale uzvišenije.
6. Ti si, BOŽE, jedini BOG. Ti si stvorio nebo i najviša nebesa, sa svim njihovim mnoštvom . Stvorio si zemlju i sve što je na njoj. Stvorio si mora i sve što je u njima. Ti svemu daješ život. Štuje te nebesko mnoštvo.
7. Ti si BOG, onaj koji je izabrao Abrama, izveo ga iz Ura Kaldejskog i dao mu ime Abraham .
8. Vidio si da je njegovo srce vjerno tebi pa si sklopio savez s njim. Obećao si njegovim potomcima dati zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Jebusejaca i Girgašana. I ispunio si obećanje jer si pravedan.
9. Vidio si patnju naših predaka u Egiptu. Čuo si njihov vapaj kraj Crvenog mora.
10. Izvodio si znakove i čuda protiv faraona, protiv svih njegovih službenika i sveg naroda u njegovoj zemlji. Znao si da su Egipćani bahato postupali s našim precima. Stekao si sebi slavno ime tada, a ono traje još danas.
11. Razdvojio si more pred njima i prošli su po suhom tlu, a njihove si progonitelje bacio u dubine, kao kamen u vode silne.
12. Danju si ih vodio stupom oblaka, a noću stupom vatre, da im osvijetliš put kojim trebaju ići.
13. Sišao si na brdo Sinaj i govorio im s neba. Dao si im pravične propise i istinite zakone, dobre zapovijedi i uredbe.
14. Obznanio si im svoj sveti počinak . Dao si im zapovijedi, uredbe i zakone preko svog sluge Mojsija.
15. Kad su bili gladni, dao si im kruh s neba. Kad su bili žedni, pustio si im vodu iz stijene. Rekao si im da zaposjednu zemlju koju si im se zakleo dati.
16. Ali oni, naši preci, postali su bahati i tvrdoglavi pa nisu slušali tvoje zapovijedi.
17. Odbili su poslušnost i zaboravili čuda koja si im učinio. Postali su tvrdoglavi i odlučili vratiti se u egipatsko ropstvo. Ali ti si Bog koji oprašta, dobar i suosjećajan, ne razljutiš se lako, i velika je tvoja vjerna ljubav. Zato ih nisi ostavio
18. ni kad su si načinili kip teleta i rekli: ‘Ovo je tvoj bog, koji te izveo iz Egipta’, i time napravili veliko svetogrđe.
19. Zbog svoga velikog suosjećanja, nisi ih ostavio u pustinji. Nije ih ostavljao stup oblaka danju, a ni stup vatre noću, da im osvjetljava put kojim trebaju ići.
20. Dao si im svoj dobri Duh da ih uči. Nisi maknuo manu od njihovih usta, a ni vodu da utaže žeđ.
21. Četrdeset si ih godina uzdržavao u pustinji. Ništa im nije nedostajalo. Odjeća im se nije trošila, noge im nisu oticale.
22. Dao si im kraljevstva i narode, dodijelio im svaki dio zemlje. Zauzeli su zemlju Sihona, kralja Hešbona, i zemlju Oga, kralja Bašana.
23. Namnožio si im potomke kao zvijezde na nebu. Doveo si ih u zemlju za koju si njihovim očevima rekao da uđu u nju i zaposjednu je.
24. I potomci su ušli i zaposjeli zemlju. A ti si pred njima pokorio Kanaance, stanovnike te zemlje. Predao si ih njima zajedno s njihovim kraljevima i s narodima te zemlje, da s njima rade što god žele.
25. Osvojili su utvrđene gradove i bogatu zemlju. Primili su u posjed kuće pune svakovrsnih dobara, već iskopane bunare, vinograde, maslinike i obilje voćaka. Jeli su do sita i udebljali se. Uživali su u tvojoj velikoj dobroti.
26. Unatoč svemu, bili su neposlušni i bunili se protiv tebe. Odbacili su tvoj zakon i ubijali tvoje proroke jer su ih upozoravali da se vrate tebi. Počinili su veliko svetogrđe.
27. Stoga si ih predao neprijateljima i oni su ih tlačili. A kad su patili, vapili su tebi i ti si ih čuo s neba. U svome velikom suosjećanju slao si im ljude da ih spase, i oni su ih oslobađali od neprijatelja.
28. No kad bi živjeli u miru, opet bi činili zlo pred tobom, pa si ih prepuštao neprijateljima, da vladaju njima. No kad bi ti ponovo zavapili, ti bi ih čuo s neba i mnogo ih puta izbavljao, zbog svog suosjećanja.
29. Opominjao si ih da se vrate tvom zakonu, ali oni su postali bahati i nisu slušali tvoje zapovijedi. Kršili su tvoje propise, od kojih čovjek živi ako ih vrši. I dalje su ti okretali leđa, bili tvrdoglavi i odbijali slušati.
30. Mnogo si godina bio strpljiv s njima, opominjao ih svojim Duhom preko svojih proroka, ali nisu obraćali pažnju. Zato si ih predao drugim narodima.
31. Unatoč svemu, zbog svoga velikog suosjećanja, nisi ih uništio niti napustio, jer si dobar i suosjećajan Bog.
32. A sad, Bože naš, Bože veliki, silni i strašni, koji se držiš svog saveza i ljubavi, nemoj smatrati neznatnom ovu nevolju koja je snašla nas, naše kraljeve i poglavare, naše svećenike i proroke, naše očeve i sav tvoj narod od vremena asirskih kraljeva do danas.
33. No ti si radio pravedno u svemu što nam se dogodilo. Postupao si vjerno, a mi smo činili zlo.
34. Naši kraljevi, glavari, svećenici i očevi nisu vršili tvoj zakon. Nisu obraćali pažnju na zapovijedi i upozorenja koja si im davao.
35. Čak i dok su bili u svom kraljevstvu, dok su uživali tvoju veliku dobrotu, dok su bili u prostranoj i bogatoj zemlji koju si im ti dao, nisu ti služili i nisu se odvratili od svojih zlih djela.
36. A, evo, mi smo danas robovi, u zemlji koju si dao našim precima, da uživaju u njenim plodovima i dobrima.
37. Zbog naših grijeha, njena obilna žetva odlazi kraljevima koje si postavio nad nama. Oni gospodare nama i našom stokom kako god im se prohtije. U velikoj smo nevolji.«
38. »Zbog svega toga sklapamo neopozivi pisani sporazum, a naši glavari, Leviti i svećenici stavljaju na njega svoj pečat.«

Psalmi 89:11-18
11. Nebesa su tvoja, tvoja je i zemlja. Utemeljio si svijet i sve na njemu.
12. Ti si sjever i jug stvorio, Tabor i Hermon kliču tvome imenu.
13. Ruka ti je snažna i moćna, desnica visoko uzdignuta.
14. Pravednost i pravda temelj su tvog prijestolja, pred tobom idu ljubav i istina.
15. Blago narodu koji tebi kliče: oni hodaju u svjetlosti tvog lica,
16. vječno se raduju u tvom imenu i hvale tvoju pravednost.
17. Jer, ti im daješ sjaj i snagu. Naklonjen si nam, zato pobjeđujemo.
18. Naš zaštitnik pripada BOGU, naš kralj Izraelovu Svecu.

Izreka 21:29-31
29. Zao čovjek nastupa hrabro, ali čestit zna njegove namjere.
30. Nema takve mudrosti ni umnosti koje bi BOGA nadvladale.
31. Konjaništvo se oprema za dan boja, ali samo od BOGA dolazi pobjeda.

Djela Apostolska 27:27-44
27. Spustila se i četrnaesta noć, a struja nas je još nosila po Jadranu. Negdje oko ponoći mornari su osjetili da je blizu kopno.
28. Izmjerili su dubinu užetom za koje je bio privezan uteg — iznosila je trideset i sedam metara. Malo kasnije ponovo su izmjerili dubinu i otkrili da iznosi oko dvadeset i osam metara.
29. Bojali su se da ćemo udariti o kamenje pa su s krme bacili u more četiri sidra i molili da jutro što prije svane.
30. Neki su mornari pokušali pobjeći s broda pa su spustili u more čamac za spašavanje. Pravili su se da s pramca spuštaju sidra.
31. A Pavao je rekao zapovjedniku i vojnicima: »Ako ovi ljudi ne ostanu na brodu, vi se ne možete spasiti.«
32. Vojnici su presjekli užad koja je držala čamac za spašavanje i pustili ga da padne u more.
33. Nešto prije zore Pavao je počeo nagovarati ljude da nešto pojedu: »Danas je četrnaesti dan kako čekate u neizvjesnosti, a ništa niste jeli.
34. Molim vas, pojedite nešto! Morate jesti ako želite preživjeti. Nikome od vas neće pasti ni vlas s glave.«
35. Nakon tih riječi, uzeo je kruh i pred svima zahvalio Bogu. Zatim je razdijelio kruh na komade i počeo jesti.
36. Svi su se razvedrili pa su jeli.
37. Na brodu se nalazilo dvjesto sedamdeset i šest putnika.
38. Kada su se nasitili, pobacali su žito u more i tako olakšali brod.
39. Kad se razdanilo, ugledali su kopno. Nisu ga prepoznali, ali su primijetili nešto kao zaljev s pješčanom plažom. Odlučili su ondje pristati, ako bude moguće.
40. Prerezali su konopce i sidra ostavili u moru, a zatim su razvezali konopce koji su držali kormila. Okrenuli su prednje jedro prema vjetru i krenuli prema obali.
41. No brod je udario u neki greben i nasukao se. Pramac se zaglavio i nije se mogao pomaknuti, a krma se počela lomiti od jačine valova.
42. Vojnici su odlučili ubiti zatvorenike, kako ni jedan ne bi otplivao na obalu i pobjegao.
43. No njihov je zapovjednik htio spasiti Pavla pa je spriječio vojnike da svoj plan provedu u djelo. Naredio je da najprije oni koji znaju plivati skoče u more i doplivaju do obale.
44. Ostali su se onamo uputili na daskama i olupinama broda. Na taj su način svi sretno stigli na obalu.