A A A A A
Biblija u jednoj godini
Srpanj 24

Ezra 9:1-15
1. Kad je sve to obavljeno, k meni su došli glavari i rekli: »Izraelski narod, svećenici i Leviti nisu se držali odvojeno od susjednih naroda i gnjusoba koje čine Kanaanci, Hetiti, Perižani, Jebusejci, Amonci, Moapci, Egipćani i Amorejci.
2. Sebi i svojim sinovima uzimali su njihove kćeri za žene i pomiješali sveti rod s drugim narodima. A glavari i službenici bili su predvodnici u toj nevjeri.«
3. Kad sam to čuo, razderao sam svoju odjeću i ogrtač, čupao kosu i bradu pa užasnut sjeo.
4. Tada su se oko mene okupili svi oni koji su se uplašili riječi Izraelovog Boga zbog nevjere povratnika. A ja sam, užasnut, sjedio sve do večernje žrtve.
5. Kad je bilo vrijeme za večernju žrtvu, ustao sam teškog srca, u razderanoj odjeći i ogrtaču. Zatim sam pao na koljena i raširio ruke prema svom BOGU.
6. Molio sam: »Bože moj! Toliko me sram da ne mogu podići pogled prema tebi. Grijesi su nam se namnožili preko glave i naša je krivnja narasla do neba.
7. Od vremena naših predaka pa do danas krivi smo za mnoge grijehe. Zbog toga su strani kraljevi nas, naše kraljeve i naše svećenike napadali, pljačkali, ponižavali i odvodili u zatočeništvo. A tako je i danas.
8. A sad nam je, za jedan tren, naš BOG pokazao naklonost. Ostavio nam je dio svoga naroda i dao nam čvrsto uporište na svom svetome mjestu. Razveselio nas je i dao nam malo olakšanja od ropstva.
9. Jer, robovi smo, ali naš Bog nas nije ostavio u ropstvu. Pokazao nam je dobrotu naočigled perzijskih kraljeva. Dao nam je novi život, da bismo ponovo sagradili Hram svog Boga i obnovili njegove ruševine. Pružio nam je zaštitu u Judi i Jeruzalemu.
10. A sad, nakon ovog, Bože naš, što da kažemo? Zanemarili smo tvoje zapovijedi.
11. A dao si ih preko svojih slugu proroka, govoreći: ‘Zemlja koju ćete zaposjesti je nečista jer su je zagadili njezini narodi svojim odvratnostima. Ispunili su zemlju gadostima, od jednog kraja do drugog.
12. Stoga, nemojte davati svoje kćeri za žene njihovim sinovima i ne uzimajte njihove kćeri za žene svojim sinovima. Ne promičite mir ni blagostanje tih naroda. Tako ćete biti snažni i jest ćete dobre plodove zemlje. I tako ćete moći ostaviti zemlju u nasljedstvo svojoj djeci zauvijek.’
13. Sve nas je to snašlo zbog naših zlih djela i naše velike krivnje. A ti si nas, Bože naš, kaznio blaže nego što naši grijesi zaslužuju. I još si dao da se dio našeg naroda vrati.
14. Pa zar da ponovo kršimo tvoje zapovijedi i sklapamo brakove s narodima koji čine takve gadosti? Zar se ne bi razljutio na nas toliko da nas zatreš, da ne ostane ni dio naroda, niti da itko preživi?
15. BOŽE Izraelov, ti si pravedan i očuvao si dio našeg naroda. Evo nas pred tobom sa svojom krivnjom, premda nitko od nas ne bi smio stati pred tebe.«

Ezra 10:1-44
1. Ezra se molio, priznavao grijehe, plakao i ležao potrbuške na zemlji pred Božjim Hramom. Veliko se mnoštvo Izraelaca — muškarci, žene i djeca — okupilo oko njega. Svi su gorko plakali.
2. Tada je Šekanija, Jehielov sin, jedan od Elamovih potomaka, rekao Ezri: »Bili smo nevjerni svome Bogu kad smo se ženili strankinjama iz naroda što nas okružuju. No, unatoč tomu, još ima nade za Izrael.
3. Stoga, sklopimo savez pred svojim Bogom i obavežimo se da ćemo otpustiti sve te žene i njihovu djecu. Učinit ćemo kako su nas savjetovali Ezra i oni koji poštuju zapovijedi našeg Boga. Neka bude po Zakonu.
4. Učini to, jer ti je to dužnost, a mi ćemo te podržati. Budi hrabar i učini to!«
5. I Ezra je krenuo. Potaknuo je vodeće svećenike, Levite i sve Izraelce da prisegnu da će učiniti kako je rečeno.
6. Zatim je otišao od Božjega Hrama i ušao u odaju Johanana, Elijašibovog sina, gdje je proveo noć. Niti je jeo kruh niti je pio vodu jer je i dalje tugovao zbog nevjere povratnika.
7. Zatim je izdao proglas po čitavoj Judi i Jeruzalemu da se svi povratnici okupe u Jeruzalemu.
8. Ako tko ne dođe za tri dana, bit će mu zaplijenjena sva imovina i bit će isključen iz zajednice povratnika, u skladu s odlukom glavara i starješina.
9. Za tri su se dana svi muškarci s područja Judinog i Benjaminovog plemena okupili u Jeruzalemu. Dvadesetoga dana devetog mjeseca sav je narod sjedio na trgu pred Božjim Hramom. Drhtali su zbog svog prekršaja i zbog jake kiše.
10. Tada je svećenik Ezra ustao i rekao im: »Počinili ste prekršaj. Ženili ste se strankinjama i tako uvećali Izraelovu krivnju.
11. Stoga, sad to priznajte BOGU svojih predaka i učinite što je po njegovoj volji. Razdvojite se od naroda koji žive u zemlji i od svojih žena strankinja.«
12. Cijeli je skup glasno odgovorio: »Tako je! Moramo učiniti kako si rekao.
13. Ali ovdje je puno ljudi i kišno je razdoblje. Ne možemo stajati vani. Osim toga, taj se zadatak ne može izvršiti za dan-dva jer puno nas je počinilo tako težak prekršaj.
14. Neka naši glavari zastupaju cijeli skup pa neka se zakaže vrijeme za svakog muškarca iz naših gradova koji ima ženu strankinju. On će doći zajedno sa starješinama i sucima iz svoga grada. Tako ćemo raditi sve dok se naš Bog ne prestane ljutiti na nas zbog ovog prekršaja.«
15. Tome su se protivili samo Jonatan, Asahelov sin, i Jahzija, Tikvin sin, a u tome su ih podržali Mešulam i Levit Šabetaj.
16. Povratnici su učinili kako je rečeno. Svećenik Ezra odabrao je muškarce koji su bili glavari obitelji, po jednoga iz svakog plemena. Svi su bili poimence određeni. Glavari su počeli ispitivati slučajeve prvoga dana desetoga mjeseca .
17. Do prvoga dana prvoga mjeseca završili su sa svima koji su oženili strankinje.
18. Ovo su potomci svećenika, koji su oženili strankinje: od potomaka Josadakovog sina Ješue i njegove braće — Maaseja, Eliezer, Jarib i Gedalija.
19. Svi su oni obećali da će se razvesti od svojih žena i svaki za svoju krivnju prinijeti ovna iz stada kao žrtvu za krivnju;
20. od Imerovih potomaka — Hanani i Zebadija;
21. od Harimovih potomaka — Maaseja, Elija, Šemaja, Jehiel i Uzija;
22. od Pašhurovih potomaka — Elioenaj, Maaseja, Išmael, Netanel, Jozabad i Elasa;
23. od Levita — Jozabad, Šimej, Kelaja (to jest Kelita), Petahija, Juda i Eliezer;
24. od pjevača — Elijašib; od čuvara vrata — Šalum, Telem i Uri;
25. od ostalih Izraelaca: od Paroševih potomaka — Ramija, Jizija, Malkija, Mijamin, Eleazar, Malkija i Benaja;
26. od Elamovih potomaka — Matanija, Zaharija, Jehiel, Abdi, Jeremot i Elija;
27. od Zatuovih potomaka — Elioenaj, Elijašib, Matanija, Jeremot, Zabad i Aziza;
28. od Bebajevih potomaka — Johanan, Hananija, Zabaj i Atlaj;
29. od Banijevih potomaka — Mešulam, Maluk, Adaja, Jašub, Šeal i Ramot;
30. od Pahat Moabovih potomaka: Adna, Kelal, Benaja, Maaseja, Matanija, Besalel, Binuj i Manaše;
31. od Harimovih potomaka — Eliezer, Išija, Malkija, Šemaja, Šimun,
32. Benjamin, Maluk i Šemarija;
33. od Hašumovih potomaka — Matenaj, Matata, Zabad, Elifelet, Jeremaj, Manaše i Šimej;
34. od Banijevih potomaka — Maadaj, Amram, Uel,
35. Benaja, Bedija, Kelu,
36. Vanija, Meremot, Elijašib,
37. Matanija, Matenaj i Jaasaj;
38. od Binujevih potomaka: Šimej,
39. Šelemija, Natan, Adaja,
40. Maknadebaj, Šašaj, Šaraj,
41. Azarel, Šelemija, Šemarija,
42. Šalum, Amarija i Josip;
43. od Nebovih potomaka — Jeiel, Matitija, Zabad, Zebina, Jadaj, Joel i Benaja.
44. Svi su oni oženili strankinje, a nekima su te žene rodile i djecu.

Psalmi 88:6-10
6. U najdublju si me jamu položio, u mračne dubine spustio.
7. Tvoja ljutnja teško me pritišće, udara me poput valova.
8. Udaljio si od mene prijatelje, učinio si me omraženim. Zatvoren sam, bez izlaza.
9. Oči su mi oslabjele od patnje. Iz dana u dan tebi vapim, BOŽE, prema tebi pružam ruke.
10. Činiš li čuda za umrle? Ustaju li mrtvi da bi ti zahvalili? Selah

Izreka 21:23-24
23. Tko pazi što govori, nevolje se kloni.
24. »Rugalac« zovu drznika; jako bahato se ponaša.

Djela Apostolska 24:1-27
1. Pet dana nakon toga, vrhovni svećenik Ananija uputio se u Cezareju s nekim starješinama i odvjetnikom koji se zvao Tertul. Oni su iznijeli upravitelju svoje optužbe protiv Pavla.
2. Pavao je pozvan unutra, a Tertul je pred Feliksom počeo iznositi optužbe: »Preuzvišeni Felikse, zahvaljujući tebi, uživamo mir, a zahvaljujući tvojoj mudrosti, u našoj su zemlji provedene nužne promjene.
3. Uvijek i na svaki način mi to primamo s velikom zahvalnošću.
4. Ne želimo ti oduzimati vrijeme, ali bismo te zamolili da nas kratko saslušaš.
5. Ovaj nam čovjek stvara nevolje. Diže pobune među Židovima širom svijeta i vođa je nazarejske sljedbe.
6. Pokušao je oskvrnuti i naš Hram, ali smo ga u tome spriječili.
7. ***
8. Ako ga ispitaš, i sam ćeš se uvjeriti što je istina u vezi s tim za što ga optužujemo.«
9. A ostali su se Židovi složili s njegovim riječima. Tvrdili su da je istina sve što je rekao Tertul.
10. Kad je upravitelj kretnjom dao znak Pavlu da može govoriti, Pavao je počeo: »Znam da si već mnogo godina sudac ovom narodu i zato mi je drago što se mogu braniti pred tobom.
11. Kao što se možeš uvjeriti, nije prošlo više od dvanaest dana otkako sam krenuo u Jeruzalem pokloniti se Bogu.
12. Ovi me ljudi nisu zatekli da se i sa kim prepirem u Hramu, da dižem ljude na pobunu, bilo u sinagogama ili igdje drugdje u gradu.
13. Oni ne mogu pred tobom dokazati ove optužbe protiv mene.
14. No priznat ću ti: ja štujem Boga naših predaka i slijedim Put, koji oni nazivaju sektom. Vjerujem u sve što piše u Zakonu i Prorocima.
15. Isto tako, s ovim ljudima dijelim istu nadu da će Bog podići iz mrtvih i pravedne i nepravedne.
16. Stoga, dajem sve od sebe da uvijek imam čistu savjest i pred Bogom i pred ljudima.
17. Nisam već godinama bio u Jeruzalemu, a sad sam došao da svom narodu donesem darove za siromašne i da prinesem žrtve.
18. Upravo sam završio obred pranja u Hramu kad su me pronašli. Nije bilo nikakve gužve oko mene niti ikakvog nemira.
19. Neki su Židovi iz Azije bili tamo, pa bi i oni trebali doći ovdje da svjedoče pred tobom i optužuju me, ako imaju što protiv mene.
20. Stao sam i pred Vijeće u Jeruzalemu. Neka ovi što su ovdje kažu je li mi ono dokazalo ikakvu krivnju.
21. Osim ako se ne radi o jednoj stvari koju sam viknuo dok sam stajao među njima: ‘Vi mi danas sudite zbog toga što vjerujem u uskrsnuće mrtvih!’«
22. Tada je Feliks, koji je bio dobro upoznat s Putom, prekinuo saslušanje i rekao: »Kada dođe zapovjednik Lizija, donijet ću odluku o vašem slučaju.«
23. I naredio je časniku da Pavla stavi pod stražu, ali da uživa određene olakšice. Naredio mu je i da ne zabranjuje Pavlovim prijateljima da ga posjećuju i brinu se o njemu.
24. Nakon nekoliko dana, Feliks je došao zajedno sa svojom ženom Druzilom, koja je bila Židovka. Naredio je da mu dovedu Pavla i saslušao je njegovo izlaganje o vjeri u Krista Isusa.
25. A onda je Pavao počeo govoriti o pravednosti, uzdržljivosti i nadolazećem Sudu. Feliks se uplašio i rekao: »Sad možeš ići, a kad budem imao više vremena, poslat ću po tebe.«
26. U isto vrijeme, Feliks se nadao da će mu Pavao dati novca pa ga je često pozivao i razgovarao s njim.
27. Prošle su dvije godine, a Feliksa je na mjestu upravitelja naslijedio Porcije Fest. Budući da je Feliks htio ugoditi Židovima, ostavio je Pavla u zatvoru.