A A A A A
Biblija u jednoj godini
Srpanj 13

2 Ljetopisa 21:1-20
1. Nakon smrti, Jošafat je sahranjen pored svojih predaka u Davidovom gradu. Njegov je sin Joram postao sljedeći kralj.
2. Joramova braća, Jošafatovi sinovi, bili su: Azarija, Jehiel, Zaharija, Azarija, Mihael i Šefatija. Svi su oni bili sinovi judejskoga kralja Jošafata.
3. Otac im je davao mnogo darova u srebru i zlatu, dragocjenosti i utvrđene gradove u Judi. No kraljevstvo je predao Joramu, prvorođenome sinu.
4. Kad je Joram preuzeo kraljevstvo svog oca i učvrstio vlast, mačem je poubijao svu svoju braću i neke od izraelskih poglavara.
5. Joram je imao trideset i dvije godine kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao osam godina.
6. Živio je kao kraljevi Izraela i činio zlo pred BOGOM. Oženio se Ahabovom kćeri i živio kao njegova obitelj.
7. Ipak, zbog saveza, koji je sklopio s Davidom, BOG nije želio uništiti njegovu vladarsku lozu. Davidu je obećao da će on i njegovi potomci zauvijek vladati u Izraelu.
8. U vrijeme Joramove vladavine Edomci su se pobunili protiv vlasti Jude i postavili sebi svoga kralja.
9. Joram je tada krenuo na njih sa svim svojim zapovjednicima i bojnim kolima. Edomska ih je vojska opkolila, ali Joram se noću uspio probiti sa svojim zapovjednicima.
10. Sve do danas Edom je neovisan od Jude. U isto se vrijeme od Joramove vlasti odcijepio i grad Libna, pošto je kralj bio zapostavio BOGA svojih predaka.
11. Gradio je poganska svetišta po judejskim brdima i navodio stanovnike Jeruzalema na štovanje idola. Odveo je Judejce daleko od njihovog Boga.
12. Od proroka Ilije dobio je pismo u kojem je stajalo: »BOG tvoga pretka Davida poručuje: ‘Nisi živio poput svog oca Jošafata ili judejskoga kralja Ase,
13. nego poput kraljeva Izraela. Zaveo si Judejce i stanovnike Jeruzalema da budu nevjerni Bogu, kao što je Ahabova obitelj zavela Izrael. Poubijao si svoju rođenu braću, a bili su bolji od tebe.
14. Stoga, BOG će sad strašno kazniti tvoj narod, tvoju djecu i tvoje žene. Uništit će tvoju imovinu,
15. a ti ćeš teško oboljeti na crijeva. Bolest će se pogoršavati iz dana u dan, a na kraju će ti se prosuti utroba.’«
16. BOG je protiv Jorama podigao Filistejce i Arape koji su živjeli blizu Etiopljana.
17. Krenuli su na Judu. Provalili su u zemlju i odnijeli svu imovinu iz kraljevske palače. Odveli su Joramove sinove i žene. Ostao je samo najmlađi Ahazija .
18. Nakon tih događaja, BOG je kaznio Jorama neizlječivom bolešću crijeva.
19. Njegovo je stanje iz dana u dan bilo sve teže, sve dok mu nakon dvije godine nisu ispala crijeva. Umro je u strašnim mukama. Narod nije palio vatru u njegovu čast, kao što je to bio običaj prilikom smrti njegovih prethodnika.
20. Kad je postao kralj, imao je trideset i dvije godine. Vladao je u Jeruzalemu osam godina. Nitko nije požalio za njim. Sahranili su ga u Davidovom gradu, ali ne u kraljevskim grobnicama.
2 Ljetopisa 22:1-12
1. Stanovnici Jeruzalema za kralja su postavili Ahaziju, Joramovog najmlađeg sina. Svu su njegovu stariju braću poubijali ljudi koji su došli s Arapima i upali u tabor. Tako je Ahazija, sin judejskoga kralja Jorama, postao kralj.
2. Ahazija je imao dvadeset i dvije godine kad je postao kralj. U Jeruzalemu je vladao godinu dana. Majka mu se zvala Atalija i bila je Omrijeva unuka.
3. Postupao je kao pripadnici Ahabove obitelji. Njegova ga je majka poticala na zlo.
4. U BOŽJIM je očima bio kralj koji čini zlo, kao što je činila i Ahabova obitelj. Oni su ga savjetovali nakon smrti njegovog oca, što ga je naposljetku odvelo u propast.
5. Slušao je njihove savjete i krenuo s Joramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u rat protiv Hazaela, kralja Arama. Bilo je to kod Ramota u Gileadu, gdje su Aramejci ranili Jorama.
6. On se vratio u Jezreel kako bi se oporavio od rana koje je zadobio u Rami, u borbi protiv aramejskoga kralja Hazaela. A judejski je kralj Ahazija, Joramov sin, otišao u Jezreel vidjeti ranjenog Jorama, Ahabovog sina.
7. Bog je učinio da to bude Ahazijina propast. Kad je ondje stigao, otišao je s Joramom k Jehuu, Nimšijevom sinu, kome je BOG namijenio da uništi Ahabovu obitelj.
8. Dok je Jehu izvršavao kaznu nad Ahabovom obitelji, zatekao je ondje i poubijao judejske službenike i Ahazijine rođake koji su bili u kraljevoj službi.
9. Tražio je i samog Ahaziju. Njegovi su ga ljudi uhvatili dok se skrivao u Samariji. Doveden je k Jehuu i pogubljen. Ipak, dostojno su ga sahranili. Govorili su: »Bio je potomak Jošafata, koji je svim srcem slijedio BOGA.« Tako u Ahazijinoj obitelji nije ostao nitko tko bi bio sposoban vladati kraljevstvom.
10. Kad je Ahazijina majka Atalija shvatila da je njezin sin mrtav, odlučila je uništiti cijelu kraljevsku obitelj Judinog plemena.
11. No Jošabata, kći kralja Jorama, ukrala je Ahazijinog sina Joaša, da ga ne ubiju s ostalim potomcima kraljevske obitelji. Sakrila ga je s njegovom dojiljom u spavaonicu. Jošabata, kći kralja Jorama i žena svećenika Jojade, bila je Ahazijina sestra. Zato ga je i sakrila pred Atalijom pa nije bio ubijen.
12. Ostao je s njima sakriven šest godina u Božjem Hramu dok je Atalija vladala zemljom.
Psalmi 83:1-8
1. Asafova pjesma zahvale. Bože, nemoj šutjeti! Ne budi nijem, Bože, i nemoj mirovati!
2. Tvoji neprijatelji su se pokrenuli, digli su glavu oni koji te mrze.
3. Lukavo spletkare protiv tvog naroda, urotili su se protiv tvojih štićenika.
4. Govore: »Hajde da ih zatremo kao narod, da se Izraelovo ime više ne spominje.«
5. Jer, složno kuju urote, sklapaju savez protiv tebe
6. šatori Edoma i Išmaela, Moab i Hagrićani,
7. Gebal , Amon i Amalek, Filisteja i građani Tira.
8. Čak im se i Asirija pridružila, pomaže Lotovim potomcima. Selah
Izreka 21:1-1
1. BOG upravlja kraljevim odlukama kako želi; usmjerava ih kao što kanali usmjeravaju vodu.
Djela Apostolska 17:16-34
16. Dok je Pavao čekao Timoteja i Silu u Ateni, jako se uznemirio promatrajući kako je grad pun idola.
17. Tako je u sinagogi počeo razgovarati sa Židovima i Grcima koji su štovali pravoga Boga. Svakodnevno je raspravljao i na trgu, sa svima koji bi se ondje zatekli.
18. Neki su se epikurejski i stoički filozofi upustili u rasprave s njim. Neki su se od njih pitali: »Što ovaj blebeće? Što želi reći?« Drugi su govorili: »Čini se da govori o nekim tuđim bogovima.« To su rekli jer im je Pavao prenosio Radosnu vijest o Isusu i njegovom uskrsnuću.
19. Odveli su ga na sastanak vijeća, na Areopagu, i upitali ga: »Možemo li znati kakvo je to novo učenje o kojem govoriš?
20. Puniš nam uši nekim čudnim tvrdnjama pa bismo htjeli znati što one znače.«
21. Atenjani, a i stranci koji su ondje živjeli, trošili su sve svoje vrijeme na slušanje ili pričanje priča i novotarija.
22. Pavao je tada ustao pred vijećem Areopaga i počeo govoriti: »Atenjani! Vidim da ste u svakom pogledu vrlo pobožni.
23. Dok sam hodao uokolo i promatrao predmete što ih štujete, naišao sam na žrtvenik s natpisom: ‘Nepoznatom Bogu’. Ja vam upravo i nosim glas o tome Bogu kojeg ne poznajete, a štujete ga.
24. On je Bog koji je stvorio svijet i sve na njemu. On je Gospodar neba i zemlje i zato ne prebiva u hramovima koje je sagradio čovjek.
25. On je taj koji svima daje život, dah i sve ostalo. On ne treba pomoć ljudi, kao da bi mu nešto nedostajalo.
26. Od jednoga je čovjeka stvorio sve narode da nastane svu Zemlju i odredio im vrijeme i mjesto gdje će živjeti.
27. Učinio je to kako bi ga ljudi tražili, kako bi ispružili ruke prema njemu i pronašli ga. No on uistinu nije daleko ni od koga od nas.
28. ‘U njemu živimo, hodamo i postojimo.’ Kao što su i neki od vaših pjesnika rekli: ‘Mi od njega potječemo.’
29. Budući da od njega potječemo, ne smijemo misliti da je Bog poput tvorevine od srebra, zlata ili kamena, koju su načinile ljudska vještina i mašta.
30. Bog je u prošlosti prelazio preko tolikog neznanja, ali sada zapovijeda svim ljudima da se svi i svagdje obrate.
31. On je odredio dan kad će pravedno suditi svijetu, preko čovjeka kojega je za to odredio. Podigao ga je iz mrtvih i time nam pružio dokaz za to.«
32. Kad su čuli za uskrsnuće od mrtvih, neki od okupljenih su se podsmjehnuli, dok su drugi rekli: »Drugi ćeš nam put pričati o tome.«
33. I Pavao je otišao od njih.
34. Neki su mu se pridružili i postali vjernici. Među njima je bio i Dionizije — član vijeća na Areopagu, žena po imenu Damara i još neki.