A A A A A
Biblija u jednoj godini
Srpanj 11

2 Ljetopisa 17:1-19
1. Jošafat, Asin sin, vladao je nakon svog oca. Tijekom njegove je vladavine Juda bila jača od Izraela.
2. Smjestio je vojsku u svim utvrđenim judejskim gradovima. Razmjestio je vojne postrojbe po cijeloj zemlji Judi, kao i u gradovima Efrajima koje je osvojio njegov otac Asa.
3. BOG je bio uz Jošafata jer je već kao mlad živio poput pretka mu Davida. Nije štovao lažnog boga Baala.
4. Slijedio je Boga kojeg je štovao i njegov otac. Poštovao je njegove zapovijedi. Nije se povodio za običajima u Izraelu.
5. Stoga, BOG je učvrstio njegovo kraljevstvo. Iz cijele su mu Jude donosili darove pa je stekao veliko bogatstvo i čast.
6. Svim je srcem bio posvećen štovanju BOGA. Iz Jude je uklonio poganska svetišta na uzvisinama i likove božice Ašere.
7. U trećoj je godini svoje vladavine poslao službenike Ben Haila, Obadiju, Zahariju, Netanela i Mikaju da poučavaju u judejskim gradovima.
8. S njima su išli i Leviti Šemaja, Netanija, Zebadija, Asahel, Šemiramot, Jonatan, Adonija, Tobija i Tob Adonija te svećenici Elišama i Joram.
9. Poučavali su u Judi, a imali su sa sobom knjigu BOŽJEG zakona. Obišli su sve judejske gradove i poučavali narod.
10. Strah od BOGA obuzeo je sva kraljevstva u zemljama oko Jude te nisu kretali u rat protiv Jošafata.
11. Neki su Filistejci donijeli Jošafatu darove i srebro. Neki su mu Arapi dotjerali 7.700 ovnova i 7.700 jaraca.
12. Jošafat je postajao sve moćniji. Gradio je u Judi tvrđave i gradove sa skladištima.
13. U judejskim je gradovima pohranio velike zalihe. Hrabri ratnici bili su uz njega u Jeruzalemu.
14. Ovo je njihov popis po obiteljima: Iz Jude, zapovjednici nad postrojbama od tisuću vojnika; zapovjednik Adna sa 300.000 hrabrih vojnika,
15. zapovjednik Johanan sa 280.000 vojnika,
16. te Amasija, Zikrijev sin, dragovoljac u službi za BOGA, sa 200.000 vojnika.
17. Iz Benjamina; Eliada, hrabri ratnik, sa 200.000 ljudi naoružanih lukovima i štitovima,
18. Jehozabad sa 180.000 ljudi naoružanih za borbu.
19. Bili su to ljudi u kraljevoj službi, uz one koje je kralj razmjestio po utvrđenim gradovima širom cijele Jude.

2 Ljetopisa 18:1-34
1. Kad je Jošafat stekao veliko bogatstvo i čast, brakom je povezao svoju obitelj s obitelji izraelskog kralja Ahaba.
2. Nakon nekoliko godina otišao je kod Ahaba u Samariju. Da bi ugostio judejskoga kralja i njegovu pratnju, Ahab je tom prilikom zaklao mnogo ovaca i goveda. Nagovarao ga je da krenu u vojni pohod na grad Ramot u Gileadu.
3. Izraelski je kralj Ahab pitao judejskoga kralja Jošafata: »Ideš li sa mnom na Ramot Gilead?« Jošafat je odgovorio: »Ti i ja bit ćemo kao jedno. Moji će se ljudi boriti uz tvoje.«
4. No tražio je od Ahaba: »Prvo trebamo saznati što BOG kaže o tome.«
5. Tada je izraelski kralj okupio četiristo proroka i tražio od njih odgovor na pitanje: »Trebamo li ići u rat protiv Ramot Gileada ili ne?« »Idite«, odgovorili su oni, »jer Bog će kralju dati pobjedu.«
6. No Jošafat je pitao: »Ima li ovdje još koji BOŽJI prorok kojem možemo postaviti isto pitanje?«
7. Izraelski je kralj odgovorio Jošafatu: »Ima još jedan čovjek kojeg možemo pitati da nam objavi BOŽJU volju. Ali ja ga mrzim jer mi nikad ne prorokuje dobro, nego samo loše. To je Mikaja, Jimlin sin.« Jošafat je nato rekao: »Kralj ne bi trebao tako govoriti.«
8. Tada je izraelski kralj poslao jednoga svog službenika da odmah dovede Mikaju, Jimlinog sina.
9. Kralj Izraela i kralj Jude sjedili su na svojim prijestoljima na gumnu ispred gradskih vrata Samarije, odjeveni u kraljevske odore. Pred njima su prorokovali svi okupljeni proroci.
10. Sidkija, Kenaanin sin, napravio je sebi željezne rogove i rekao Ahabu: »BOG ti objavljuje da ćeš ovako probadati Aramejce, sve dok ih ne uništiš.«
11. Svi su proroci isto prorokovali: »Idi na Ramot u Gileadu i pobijedit ćeš. BOG će ti predati grad.«
12. U međuvremenu, kraljev je službenik tražio Mikaju. Kad ga je našao, rekao mu je: »Svi proroci jednoglasno kralju prorokuju uspjeh. I ti mu reci isto.«
13. No Mikaja odgovori: »Zaklinjem se BOGU, govorit ću samo ono što govori moj Bog.«
14. Kad je stigao pred Ahaba, kralj ga upita: »Mikaja, da idemo u bitku protiv Ramot Gileada ili ne?« »Idi i uspjet ćeš«, odgovori Mikaja, »jer, bit će ti predani.«
15. No kralj je sumnjao: »Koliko te puta moram zaklinjati da mi kažeš istinu? Što govori BOG?«
16. Mikaja tada odgovori: »Vidim cijeli Izrael raštrkan po brdima, kao stado bez pastira. A BOG govori: ‘Ovaj narod nema gospodare. Neka se svatko mirno vrati kući.’«
17. Izraelski je kralj rekao Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi ovaj prorok nikad ne prorokuje dobro, nego uvijek loše?«
18. A Mikaja će: »Slušaj sad poruku BOGA. Vidio sam BOGA kako sjedi na svom prijestolju, a cijela mu nebeska vojska stoji zdesna i slijeva.
19. Pitao je: ‘Tko će namamiti izraelskog kralja Ahaba da napadne Ramot Gilead i ondje pogine?’ Jedni su predlagali jedno, a drugi drugo.
20. Tada je jedan duh stao pred BOGA i ponudio se: ‘Ja ću ga namamiti.’ A BOG je pitao: ‘Kako?’
21. ‘Bit ću lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka’, rekao je. ‘Ti ćeš ga uspjeti prevariti’, rekao je BOG. ‘Idi i učini tako.’
22. Eto, sad znaš da je BOG stavio duha laži u usta tvojih proroka. BOG ti objavljuje propast.«
23. Tada je Sidkija, Kenaanin sin, prišao Mikaji i ošamario ga. »Zar je BOŽJI duh mene napustio da bi govorio tebi?« upitao je.
24. A Mikaja odgovori: »Vidjet ćeš onog dana kad se budeš pokušavao sakriti na tajno mjesto.«
25. Izraelski je kralj tada zapovjedio: »Uhvatite Mikaju i odvedite ga upravitelju grada Amonu i kraljevom sinu Joašu.
26. Poručite im: ‘Bacite Mikaju u zatvor. Ne dajte mu ništa osim kruha i vode, sve dok se ne vratim u miru.’«
27. A Mikaja je rekao: »Ako se ti vratiš u miru, to će značiti da BOG nije govorio kroz mene.« Zatim se obratio okupljenom narodu: »Upamtite moje riječi!«
28. Izraelski kralj Ahab i judejski kralj Jošafat krenuli su u vojni pohod na Ramot u Gileadu.
29. Ahab je rekao Jošafatu: »Prerušit ću se i ući u bitku. A ti obuci moju kraljevsku odoru.« I tako je izraelski kralj ušao prerušen u bitku.
30. Kralj Arama zapovjedio je zapovjednicima svojih bojnih kola: »Ne napadajte nikoga, koliko god bio važan, nego samo izraelskog kralja.«
31. Kad su zapovjednici bojnih kola ugledali Jošafata, mislili su da je izraelski kralj. Krenuli su na njega, a on je počeo vikati. BOG mu je pomogao skrenuvši napad dalje od njega.
32. Kad su zapovjednici shvatili da nije izraelski kralj, prestali su ga napadati.
33. No jedan je ratnik nasumce odapeo strijelu i pogodio izraelskog kralja. Strijela se zabila točno između dvije ploče njegovog oklopa. Kralj je rekao vozaču svojih kola: »Okreni kola. Izvedi me iz bitke. Ranjen sam.«
34. Bitka je bjesnjela cijeli dan. Izraelski kralj oslonio se na stranicu svojih kola. Tako je bio uspravljen sve do večeri, naočigled Aramejaca. Umro je u sumrak.

Psalmi 81:11-16
11. »Ali moj me narod nije poslušao, Izrael mi se nije htio pokoriti.
12. Zato sam ih predao njihovom tvrdu srcu, pustio da rade što god požele.
13. E, kad bi me moj narod poslušao, kad bi Izrael radio što ja želim!
14. Brzo bih im pokorio neprijatelje i digao ruku na njihove protivnike.
15. Drhtali bi pred BOGOM oni koji ga mrze, bili bi zauvijek kažnjeni.
16. A Izrael bih hranio najboljom pšenicom i sitio ga čistim medom.«

Izreka 20:26-28
26. Mudar kralj odvaja zle, a zatim ih satire.
27. Čovjekov životni dah BOGU je kao svjetiljka kojom istražuje dubine njegovog bića.
28. Odanost i vjernost čuvaju kralja. Odanost učvršćuje njegovo prijestolje.

Djela Apostolska 16:22-40
22. A mnoštvo se pridružilo napadima na Pavla i Silu. Upravitelji su strgnuli s njih odjeću i naredili da ih išibaju.
23. Nakon što su ih okrutno išibali, bacili su ih u zatvor, a tamničaru su naredili da ih dobro čuva.
24. Budući da je dobio takvu zapovijed, tamničar ih je bacio u ćeliju u unutrašnjosti zatvora, a noge im stavio u klade.
25. Negdje oko ponoći, Pavao i Sila su molili. Pjevali su i slavili Boga, a drugi zatvorenici su ih slušali.
26. Odjednom je nastao jak potres i zatvorski su se temelji uzdrmali. Sva su se zatvorska vrata otvorila i svim su zatvorenicima spali okovi.
27. Tamničar se probudio i vidio da su sva zatvorska vrata otvorena. Izvukao je mač i htio se ubiti jer je mislio da su zatvorenici pobjegli.
28. No Pavao je povikao: »Ne diži ruku na sebe, svi smo tu!«
29. Tamničar je naredio da donesu svjetiljke i pojurio unutra. Drhteći od straha, bacio se na koljena pred Pavla i Silu.
30. Izveo ih je i rekao: »Gospodo, što moram učiniti da budem spašen?«
31. Odgovorili su mu: »Vjeruj u Gospodina Isusa. Tako ćete i ti i svi tvoji ukućani biti spašeni.«
32. Iznijeli su mu Gospodinovu poruku, kao i svima koji su živjeli u njegovoj kući.
33. Iako je bila duboka noć, tamničar je uzeo Pavla i Silu i oprao im rane. Odmah nakon toga on i svi njegovi ukućani su se krstili.
34. Tamničar je uveo Pavla i Silu u svoju kuću i dao im jesti. Svi su bili sretni jer su sada vjerovali u Boga.
35. Kad je svanulo, upravitelji su poslali dužnosnike u zatvor s porukom: »Oslobodite te ljude!«
36. Tamničar je rekao Pavlu: »Upravitelji su poručili da vas pustim. Slobodni ste. Idite u miru!«
37. A Pavao je rekao dužnosnicima: »Javno su nas išibali, a nisu nam dokazali krivnju. Bacili su nas u zatvor iako smo rimski građani. A sada nas žele tajno otpustiti. Nipošto! Neka nas sami dođu izvesti odavde!«
38. Dužnosnici su prenijeli Pavlove riječi upraviteljima. Kad su oni čuli da su Pavao i Sila rimski građani, uplašili su se.
39. Došli su k njima i ispričali im se. Zatim su ih izveli iz zatvora i zamolili da napuste grad.
40. Kad su Pavao i Sila izašli iz zatvora, otišli su Lidijinoj kući. Ondje su se vidjeli s vjernicima i ohrabrili ih, a zatim otputovali.