A A A A A
Biblija u jednoj godini
Srpanj 10

2 Ljetopisa 15:1-19
1. Duh je BOŽJI obuzeo Azariju, Odedovog sina.
2. Izašao je u susret Asi i rekao mu: »Poslušaj me, Asa. Slušajte, svi ljudi Jude i Benjamina. BOG je s vama dokle god ste vi s njim. Ako ga budete tražili, naći ćete ga. No, ako ga zapostavite, on će zapostaviti vas.
3. Dugo je vremena Izrael bio bez pravog Boga, bez svećenika koji bi ih poučavali i bez Božjeg zakona.
4. Ali kad su se Izraelci u svojoj nevolji okrenuli BOGU Izraela, tražili su ga i pronašli.
5. U tim nemirnim vremenima nitko se nije mogao sigurno kretati. Među stanovnicima svih zemalja vladao je nemir i nered.
6. Uništavali su jedni druge. Narod je ustajao protiv naroda, grad protiv grada. Bog ih je izlagao svim vrstama nevolja.
7. No, vi budite hrabri! Nemojte odustati jer će vaš trud biti nagrađen.«
8. Asa je bio ohrabren kad je čuo proročke riječi proroka Azarije, Odedovog sina. Uklonio je odvratne idole iz cijele Jude i Benjamina, kao i iz gradova koje je bio zauzeo u Efrajimovom gorju. Obnovio je žrtvenik posvećen BOGU koji je stajao ispred ulaza u BOŽJI Hram.
9. Tada je okupio sve ljude iz Jude i Benjamina, kao i ljude iz Efrajimovog, Manašeovog i Šimunovog plemena koji su živjeli u Judi. Mnogi su se doselili iz Izraela kad su uvidjeli da je BOG uz Asu.
10. Okupili su se u Jeruzalemu, u trećemu mjesecu petnaeste godine Asine vladavine.
11. Toga su dana prinosili žrtve BOGU od plijena koji su dotjerali. Žrtvovano je sedamsto goveda i sedam tisuća ovaca.
12. Potom su se zakletvom obvezali da će svim svojim srcem i dušom slijediti Izraelovog BOGA.
13. Obvezali su se da će usmrtiti svakog, bio on mlad ili star, muškarac ili žena, tko odbije slijediti Izraelovog BOGA.
14. Zakleli su se BOGU uz glasne povike, uz zvukove truba i rogova .
15. Cijela Juda radovala se zbog ove prisege jer su se zakleli svim svojim srcem. Revno su tražili BOGA i pronašli ga, a BOG im je tada dao mir u cijeloj zemlji.
16. Kralj Asa je čak i svoju baku Maaku uklonio s položaja kraljice-majke jer je postavila odvratan lik božice Ašere. Asa ga je posjekao, smrvio i spalio u dolini potoka Kidrona.
17. Asa nije uklonio poganska svetišta iz Izraela premda je cijelog života i svim srcem bio vjeran BOGU.
18. On i njegov otac posvetili su Bogu zavjetne darove u srebru, zlatu i posuđu. Asa ih je pohranio u Hram.
19. Rata nije bilo sve do trideset i pete godine Asine vladavine.

2 Ljetopisa 16:1-14
1. U trideset i šestoj godini Asine vladavine izraelski je kralj Baaša zaratio protiv Jude. Osvojio je grad Ramu i učinio ga vojnim sjedištem da bi mogao kontrolirati kretanje u Asinu Judeju.
2. Tada je Asa sakupio zlato i srebro iz riznica BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače. Poslao ga je Ben Hadadu, kralju Arama koji je vladao u Damasku, te mu poručio:
3. »Sklopimo savez kakav su imali naši očevi. Šaljem ti srebro i zlato. Raskini savez s izraelskim kraljem Baašom pa će me prestati napadati.«
4. Ben Hadad se priklonio Asi. Poslao je svoje vojne zapovjednike na izraelske gradove. Razorili su Ijon, Dan, Abel Maim i sve Naftalijeve gradove sa skladištima.
5. Kad je Baaša to čuo, zaustavio je izgradnju Rame. Prestao je sa svim radovima.
6. Tada je kralj Asa okupio sve Judejce. Uzeli su kamen i drvo, koje je Baaša koristio u Rami, pa je Asa tom građom dao obnoviti gradove Gebu i Mispu.
7. U to je vrijeme vidjelac Hanani došao k judejskom kralju Asi. Rekao mu je: »Pouzdao si se u pomoć kralja Arama, a ne u svog BOGA. Zato se vojska kralja Arama otela tvojoj vlasti.
8. Etiopljani i Libijci bili su silna vojska s mnogo bojnih kola i konjanika. No protiv njih si se pouzdao u BOGA, a on ti je dao da ih pobijediš.
9. Jer, BOŽJE oči po cijeloj zemlji traže ljude odanog srca da bi ih osnažio, a ti si ovaj put postupio bezumno. Zato ćeš odsad pa nadalje uvijek ratovati.«
10. Asa se razljutio na vidioca zbog njegovih riječi. Bio je toliko bijesan da ga je bacio u tamnicu. U to je vrijeme Asa okrutno ugnjetavao dio naroda.
11. Asina djela, od prvog do posljednjega, zapisana su u knjizi Povijest kraljeva Jude i Izraela.
12. U trideset i devetoj godini svoje vladavine Asa je obolio od infekcije nogu. Bolest je postajala sve teža. No ni u bolesti nije tražio BOŽJU pomoć, već samo pomoć liječnika.
13. U četrdeset i prvoj godini svoje vladavine Asa je umro i pridružio se svojim precima.
14. Sahranili su ga u grobnicu koju je za sebe dao isklesati u Davidovom gradu. Položili su ga na odar ispunjen mješavinom začina i različitih miomirisa. U njegovu su čast zapalili veliku vatru.

Psalmi 81:6-10
6. »Skinuo sam teret s tvojih ramena, ruke su ti slobodne od teških košara.
7. Zavapio si mi u nevolji, a ja sam te izbavio. Iz skrovišta gromova odgovorio sam ti, provjerio sam te kod vodâ Meribe.« Selah
8. »Moj narode, opominjem te! Kad bi me barem poslušao, Izraele!
9. Nemoj štovati tuđe bogove i nemoj im se nikad klanjati.
10. Ja sam BOG koji te izveo iz Egipta. Otvori usta i ja ću te hraniti.«

Izreka 20:24-25
24. BOG upravlja čovjekovim koracima; nitko ne zna tijek svoga života.
25. Nemoj olako nešto Bogu obećati, a zatim zbog svog zavjeta žaliti.

Djela Apostolska 16:1-21
1. Pavao je došao i u gradove Derbu i Listru. Ondje je živio sljedbenik po imenu Timotej. Njegova je majka bila vjernica, inače Židovka, a otac mu je bio Grk.
2. Braća u Listri i Ikoniju vrlo su lijepo govorila o Timoteju.
3. Pavao je htio da Timotej pođe s njim na put. Obrezao ga je zbog Židova u tim mjestima jer su oni svi znali da je Timotejev otac Grk.
4. Na putu kroz gradove, Pavao i njegovi suputnici prenosili su vjernicima odluke koje su donijeli apostoli i starješine u Jeruzalemu te tražili od njih da ih poštuju.
5. Crkve su se tako učvršćivale u vjeri i svakim danom postajale brojnije.
6. Pavlu i njegovim suputnicima Sveti Duh nije dopustio da propovijedaju Božju poruku u Aziji pa su prošli kroz pokrajine Frigiju i Galaciju.
7. Kad su došli na granicu Mizije, htjeli su otići u Bitiniju, ali im Isusov Duh to nije dopustio.
8. Tako su samo prošli pokraj Mizije i stigli u Troadu.
9. Te je noći Pavao imao viziju: pred sobom je vidio čovjeka iz pokrajine Makedonije kako stoji i moli: »Dođi k nama u Makedoniju! Pomozi nam!«
10. Odmah nakon tog viđenja, krenuli smo u Makedoniju. Zaključili smo da nas je Bog pozvao da i njima objavimo Radosnu vijest.
11. Isplovili smo iz Troade ravno u Samotraku. Sljedećeg smo dana doplovili do Neapola,
12. a odatle krenuli u Filipe, rimsku koloniju i ujedno najvažniji grad toga dijela Makedonije. U njemu smo ostali nekoliko dana.
13. Na šabat smo izašli van gradskih vrata, na obalu rijeke. Mislili smo da ćemo tamo naći mjesto za molitvu. Okupile su se neke žene, a mi smo sjeli i počeli s njima razgovarati.
14. Među njima se nalazila žena po imenu Lidija, prodavačica grimizne odjeće. Bila je iz grada Tijatire i štovala je pravoga Boga. Slušala je što se govorilo, a Bog joj je otvorio srce da prihvati Pavlove riječi.
15. Nakon što su se ona i svi njezini ukućani krstili, pozvala nas je u svoju kuću i rekla nam: »Ako smatrate da sam istinska Gospodinova vjernica, onda dođite i odsjednite u mojoj kući!« I nagovorila nas je da ostanemo kod nje.
16. Jednom, kad smo išli na molitveno mjesto, susreli smo neku ropkinju koja je u sebi imala duha kojim je proricala budućnost. Na taj je način svojim gospodarima pribavljala mnogo novca.
17. Ona je išla za Pavlom i za nama te vikala: »Ovi su ljudi sluge Svevišnjega Boga! Oni vam govore kako ćete se spasiti!«
18. Danima je tako radila. Pavlu je to dozlogrdilo pa se okrenuo i naredio duhu: »U ime Isusa Krista, zapovijedam ti da izađeš iz nje!« Istoga je trena duh izašao iz nje.
19. Kad su njezini gospodari vidjeli da im je propao izvor zarade, zgrabili su Pavla i Silu te ih odvukli na trg pred poglavare.
20. Izveli su ih pred upravitelje i rekli: »Ovi su ljudi Židovi i prave nered po gradu.
21. Zagovaraju običaje koje — po Zakonu — mi Rimljani ne možemo niti slijediti niti odobriti.«