A A A A A
Biblija u jednoj godini
Lipanj 25

1 Ljetopisa 13:1-14
1. David se savjetovao sa svim svojim zapovjednicima — onima koji su zapovijedali tisućom vojnika i onima koji su zapovijedali stotinom vojnika.
2. Nakon toga rekao je svim Izraelcima: »Ako mislite da je tako dobro i da je to volja našeg BOGA, poručit ćemo braći širom zemlje Izraela, kao i svećenicima i Levitima, koji su s njima u gradovima i na okolnim pašnjacima, da nam se pridruže.
3. Prenesimo Božji kovčeg natrag k sebi u Jeruzalem jer smo ga zanemarili za Šaulove vladavine.«
4. Svi su Izraelci mislili da je to dobro pa su se složili da tako i učine.
5. Potom je David okupio sve Izraelce, od rijeke Šihor u Egiptu sve do Lebo Hamata, da bi Božji kovčeg prenijeli iz Kirjat Jearima.
6. David je sa svim Izraelcima otišao u Judejsku Baalu, kako se još zove Kirjat Jearim. Odande je želio donijeti Kovčeg BOGA, koji sjedi na prijestolju među kipovima krilatih bića , Kovčeg koji nosi njegovo ime.
7. Božji su kovčeg povezli, iz Abinadabove kuće, na novim kolima koja su vodili Uza i Ahjo.
8. David i svi Izraelci slavili su Boga iz sve snage, pjevali su pjesme i svirali harfe, citre, udaraljke, činele i trube.
9. Međutim, kad su stigli do Kidonova gumna , volovi su posrnuli, a Uza je rukom pridržao Božji kovčeg da ne padne.
10. Zbog toga se BOG razbjesnio na Uzu i usmrtio ga. Tako je Uza ondje poginuo pred Bogom,
11. a David je bio nesretan što je BOG u srdžbi ubio Uzu. To mjesto i danas se zove Peres Uza .
12. Toga se dana David uplašio Boga. Rekao je: »Kako bih ja mogao donijeti Božji kovčeg sa sobom?«
13. Odlučio je ne prenositi Kovčeg u Davidov grad Jeruzalem, nego ga skloniti u kuću Obed Edoma iz Gata.
14. Božji je kovčeg ostao tri mjeseca u kući Obed Edomove obitelji. BOG je blagoslovio sve njegove ukućane i sve što je imao.

1 Ljetopisa 14:1-17
1. Hiram, kralj grada Tira, poslao je Davidu glasnike, a s njima i cedrova debla, zidare i tesare da mu sagrade palaču.
2. Tada je David shvatio da ga je BOG učvrstio kao kralja Izraela i ojačao njegovo kraljevstvo radi svoga naroda Izraela.
3. David je u Jeruzalemu sebi uzeo još žena pa mu se rodilo još sinova i kćeri.
4. Ovo su imena sinova koji su mu se rodili u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon,
5. Jibhar, Elišua, Elpelet,
6. Nogah, Nefeg, Jafija,
7. Elišama, Beelijada i Elifelet.
8. Kad su Filistejci čuli da je David postao kralj cijelog Izraela, cijela je filistejska vojska krenula na njega. No David je saznao za to i krenuo na njih.
9. Filistejci su počeli pljačkati po Dolini sjena.
10. David je upitao Boga: »Da krenem u napad na Filistejce? Hoćeš li mi dati pobjedu?« BOG mu je odgovorio: »Napadni! A ja ću ti dati pobjedu.«
11. David je otišao u Baal Perasim i porazio Filistejce. Rekao je: »Bog me upotrijebio da probije moje neprijatelje, kao što bujica probija sve ispred sebe.« Zato se to mjesto zove Baal Perasim, što znači »Gospodar probija«.
12. Filistejci su ondje ostavili kipove svojih bogova pa je David zapovjedio da se spale.
13. Kad su Filistejci ponovo počeli pljačkati po dolini,
14. David je opet tražio Boga za vodstvo. Bog mu je odgovorio: »Ne idi ravno na njih, nego im dođi iza leđa i napadni ih kod balzamovog drveća.
15. Čim čuješ topot koraka u krošnjama balzamovog drveća, kreni u bitku. To je znak da Bog pred tobom kreće u napad na filistejsku vojsku.«
16. David je učinio kako mu je zapovjedio Bog. Progonili su i ubijali filistejske vojnike od Gibeona do Gezera.
17. Po svim se zemljama proširio glas o Davidu. BOG je učinio da ga se boje svi narodi.

Psalmi 78:1-11
1. Asafov »maskil«. Čuj što te učim, narode, poslušaj riječi mojih usta!
2. Priče ću vam pričati, drevne tajne objasniti.
3. Ono što smo čuli i saznali, što su nam naši preci rekli,
4. unucima nećemo sakriti. Pričat ćemo novom naraštaju o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima, o njegovoj snazi i čudima koja radi.
5. On je dao propise Jakovljevom narodu i postavio zakon Izraelu. Zapovjedio je našim precima da ih objave svojoj djeci,
6. da ih sazna sljedeći naraštaj, djeca koja će se tek roditi, koja će ih onda reći svojoj djeci,
7. tako da se uzdaju u Boga i ne zaborave njegova djela — i da čuvaju njegove zapovijedi,
8. da ne budu kao njihovi preci: naraštaj buntovan i nepokoran, koji se nisu u Boga pouzdali, niti mu ostali vjerni.
9. Ljudi iz Efrajima imali su lukove, ali su nam u bitci okrenuli leđa.
10. Odbijali su Božji savez i nisu živjeli po zakonu.
11. Zaboravili su njegova djela i čuda koja im je pokazao.

Izreka 19:20-21
20. Slušaj savjet i pouku prihvati, pa ćeš s vremenom mudar postati.
21. Čovjek ima mnoge zamisli, ali ostvarit će se BOŽJI naumi.

Djela Apostolska 7:22-43
22. Mojsije je stekao najvišu egipatsku naobrazbu, bio je jak i na riječima i na djelu.
23. Kad mu je bilo četrdeset godina, poželio je posjetiti svoju braću, Izraelce.
24. Kad je vidio da jednoga od njih zlostavljaju, stao je u njegovu obranu i ubio Egipćanina. Tako je osvetio zlostavljanog čovjeka.
25. Mislio je da će njegova izraelska braća uvidjeti da im Bog preko njega šalje oslobođenje, ali oni to nisu razumjeli.
26. Sljedećeg je dana Mojsije naišao na neke Izraelce koji su se tukli. Pokušao ih je pomiriti i rekao im je: ‘Ljudi, pa vi ste braća! Zašto jedan drugome činite zlo?’
27. Ali ga je čovjek, koji je tukao svoga sunarodnjaka, odgurnuo i rekao: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama?
28. Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio onoga Egipćanina?’
29. Kad je Mojsije to čuo, pobjegao je iz Egipta i nastanio se u zemlji Midjan, gdje je živio kao stranac. Ondje su mu se rodila dvojica sinova.
30. Četrdeset godina nakon toga Mojsije je bio u pustinji, blizu Sinajske planine. U plamenu gorućega grma ukazao mu se anđeo.
31. Kad je Mojsije ugledao taj prizor, ostao je začuđen. I dok se približavao da ga bolje vidi, čuo je Gospodinov glas:
32. ‘Ja sam Bog tvojih predaka: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.’ A Mojsije je drhtao od straha i nije se usuđivao ni pogledati grm.
33. Tada mu je Gospodin rekao: ‘Skini obuću sa svojih nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto.
34. Vidio sam kako zlostavljaju moj narod u Egiptu. Čuo sam njegove uzdisaje i sišao da ga oslobodim. Sad, hajde! Poslat ću te u Egipat.’
35. Bio je to onaj isti Mojsije kojeg su Židovi odbacili i rekli mu: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama?’ Njega je Bog, preko anđela koji mu se ukazao u grmu, poslao da nama vlada i da nas izbavi.
36. Mojsije je izveo narod iz Egipta. Četrdeset je godina činio čudesna djela i znakove u Egiptu, na Crvenome moru i u pustinji.
37. To je onaj isti Mojsije koji je rekao izraelskom narodu: ‘Bog će vam iz vašega naroda podići proroka poput mene.’
38. On je taj koji je bio s narodom okupljenim u pustinji, s našim precima. S njim je anđeo razgovarao na Sinajskoj planini. On je primio riječi koje daju život da bi ih predao nama.
39. No naši ga preci nisu htjeli slušati. Naprotiv, odbacili su ga i srcem se okrenuli prema Egiptu.
40. Rekli su Aronu: ‘Napravi nam neke bogove koji će nas voditi! Ne znamo što se dogodilo s tim Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta.’
41. I tada su napravili idola u obliku teleta. Prinosili su mu žrtve i održavali svetkovine u čast djela svojih ruku,
42. a Bog se okrenuo od njih i predao ih da se klanjaju zvijezdama, kako i piše u knjizi proroka: ‘Narode Izraela, niste meni četrdeset godina u pustinji prinosili žrtve i darove.
43. Ponijeli ste sa sobom šator boga Moloha i zvijezdu svoga boga Refana. To su idoli koje ste sami napravili da ih štujete. Zbog toga ću vas prognati dalje od Babilona.’