1 Ljetopisa 13:1-14 |
1. David se savjetovao sa svim svojim zapovjednicima — onima koji su zapovijedali tisućom vojnika i onima koji su zapovijedali stotinom vojnika. |
2. Nakon toga rekao je svim Izraelcima: »Ako mislite da je tako dobro i da je to volja našeg BOGA, poručit ćemo braći širom zemlje Izraela, kao i svećenicima i Levitima, koji su s njima u gradovima i na okolnim pašnjacima, da nam se pridruže. |
3. Prenesimo Božji kovčeg natrag k sebi u Jeruzalem jer smo ga zanemarili za Šaulove vladavine.« |
4. Svi su Izraelci mislili da je to dobro pa su se složili da tako i učine. |
5. Potom je David okupio sve Izraelce, od rijeke Šihor u Egiptu sve do Lebo Hamata, da bi Božji kovčeg prenijeli iz Kirjat Jearima. |
6. David je sa svim Izraelcima otišao u Judejsku Baalu, kako se još zove Kirjat Jearim. Odande je želio donijeti Kovčeg BOGA, koji sjedi na prijestolju među kipovima krilatih bića , Kovčeg koji nosi njegovo ime. |
7. Božji su kovčeg povezli, iz Abinadabove kuće, na novim kolima koja su vodili Uza i Ahjo. |
8. David i svi Izraelci slavili su Boga iz sve snage, pjevali su pjesme i svirali harfe, citre, udaraljke, činele i trube. |
9. Međutim, kad su stigli do Kidonova gumna , volovi su posrnuli, a Uza je rukom pridržao Božji kovčeg da ne padne. |
10. Zbog toga se BOG razbjesnio na Uzu i usmrtio ga. Tako je Uza ondje poginuo pred Bogom, |
11. a David je bio nesretan što je BOG u srdžbi ubio Uzu. To mjesto i danas se zove Peres Uza . |
12. Toga se dana David uplašio Boga. Rekao je: »Kako bih ja mogao donijeti Božji kovčeg sa sobom?« |
13. Odlučio je ne prenositi Kovčeg u Davidov grad Jeruzalem, nego ga skloniti u kuću Obed Edoma iz Gata. |
14. Božji je kovčeg ostao tri mjeseca u kući Obed Edomove obitelji. BOG je blagoslovio sve njegove ukućane i sve što je imao. |
1 Ljetopisa 14:1-17 |
1. Hiram, kralj grada Tira, poslao je Davidu glasnike, a s njima i cedrova debla, zidare i tesare da mu sagrade palaču. |
2. Tada je David shvatio da ga je BOG učvrstio kao kralja Izraela i ojačao njegovo kraljevstvo radi svoga naroda Izraela. |
3. David je u Jeruzalemu sebi uzeo još žena pa mu se rodilo još sinova i kćeri. |
4. Ovo su imena sinova koji su mu se rodili u Jeruzalemu: Šamua, Šobab, Natan, Salomon, |
5. Jibhar, Elišua, Elpelet, |
6. Nogah, Nefeg, Jafija, |
7. Elišama, Beelijada i Elifelet. |
8. Kad su Filistejci čuli da je David postao kralj cijelog Izraela, cijela je filistejska vojska krenula na njega. No David je saznao za to i krenuo na njih. |
9. Filistejci su počeli pljačkati po Dolini sjena. |
10. David je upitao Boga: »Da krenem u napad na Filistejce? Hoćeš li mi dati pobjedu?« BOG mu je odgovorio: »Napadni! A ja ću ti dati pobjedu.« |
11. David je otišao u Baal Perasim i porazio Filistejce. Rekao je: »Bog me upotrijebio da probije moje neprijatelje, kao što bujica probija sve ispred sebe.« Zato se to mjesto zove Baal Perasim, što znači »Gospodar probija«. |
12. Filistejci su ondje ostavili kipove svojih bogova pa je David zapovjedio da se spale. |
13. Kad su Filistejci ponovo počeli pljačkati po dolini, |
14. David je opet tražio Boga za vodstvo. Bog mu je odgovorio: »Ne idi ravno na njih, nego im dođi iza leđa i napadni ih kod balzamovog drveća. |
15. Čim čuješ topot koraka u krošnjama balzamovog drveća, kreni u bitku. To je znak da Bog pred tobom kreće u napad na filistejsku vojsku.« |
16. David je učinio kako mu je zapovjedio Bog. Progonili su i ubijali filistejske vojnike od Gibeona do Gezera. |
17. Po svim se zemljama proširio glas o Davidu. BOG je učinio da ga se boje svi narodi. |
Psalmi 78:1-11 |
1. Asafov »maskil«. Čuj što te učim, narode, poslušaj riječi mojih usta! |
2. Priče ću vam pričati, drevne tajne objasniti. |
3. Ono što smo čuli i saznali, što su nam naši preci rekli, |
4. unucima nećemo sakriti. Pričat ćemo novom naraštaju o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima, o njegovoj snazi i čudima koja radi. |
5. On je dao propise Jakovljevom narodu i postavio zakon Izraelu. Zapovjedio je našim precima da ih objave svojoj djeci, |
6. da ih sazna sljedeći naraštaj, djeca koja će se tek roditi, koja će ih onda reći svojoj djeci, |
7. tako da se uzdaju u Boga i ne zaborave njegova djela — i da čuvaju njegove zapovijedi, |
8. da ne budu kao njihovi preci: naraštaj buntovan i nepokoran, koji se nisu u Boga pouzdali, niti mu ostali vjerni. |
9. Ljudi iz Efrajima imali su lukove, ali su nam u bitci okrenuli leđa. |
10. Odbijali su Božji savez i nisu živjeli po zakonu. |
11. Zaboravili su njegova djela i čuda koja im je pokazao. |
Izreka 19:20-21 |
20. Slušaj savjet i pouku prihvati, pa ćeš s vremenom mudar postati. |
21. Čovjek ima mnoge zamisli, ali ostvarit će se BOŽJI naumi. |
Djela Apostolska 7:22-43 |
22. Mojsije je stekao najvišu egipatsku naobrazbu, bio je jak i na riječima i na djelu. |
23. Kad mu je bilo četrdeset godina, poželio je posjetiti svoju braću, Izraelce. |
24. Kad je vidio da jednoga od njih zlostavljaju, stao je u njegovu obranu i ubio Egipćanina. Tako je osvetio zlostavljanog čovjeka. |
25. Mislio je da će njegova izraelska braća uvidjeti da im Bog preko njega šalje oslobođenje, ali oni to nisu razumjeli. |
26. Sljedećeg je dana Mojsije naišao na neke Izraelce koji su se tukli. Pokušao ih je pomiriti i rekao im je: ‘Ljudi, pa vi ste braća! Zašto jedan drugome činite zlo?’ |
27. Ali ga je čovjek, koji je tukao svoga sunarodnjaka, odgurnuo i rekao: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama? |
28. Hoćeš li i mene ubiti kao što si jučer ubio onoga Egipćanina?’ |
29. Kad je Mojsije to čuo, pobjegao je iz Egipta i nastanio se u zemlji Midjan, gdje je živio kao stranac. Ondje su mu se rodila dvojica sinova. |
30. Četrdeset godina nakon toga Mojsije je bio u pustinji, blizu Sinajske planine. U plamenu gorućega grma ukazao mu se anđeo. |
31. Kad je Mojsije ugledao taj prizor, ostao je začuđen. I dok se približavao da ga bolje vidi, čuo je Gospodinov glas: |
32. ‘Ja sam Bog tvojih predaka: Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev.’ A Mojsije je drhtao od straha i nije se usuđivao ni pogledati grm. |
33. Tada mu je Gospodin rekao: ‘Skini obuću sa svojih nogu jer je mjesto na kojem stojiš sveto. |
34. Vidio sam kako zlostavljaju moj narod u Egiptu. Čuo sam njegove uzdisaje i sišao da ga oslobodim. Sad, hajde! Poslat ću te u Egipat.’ |
35. Bio je to onaj isti Mojsije kojeg su Židovi odbacili i rekli mu: ‘Tko je tebe postavio kao vladara i suca nad nama?’ Njega je Bog, preko anđela koji mu se ukazao u grmu, poslao da nama vlada i da nas izbavi. |
36. Mojsije je izveo narod iz Egipta. Četrdeset je godina činio čudesna djela i znakove u Egiptu, na Crvenome moru i u pustinji. |
37. To je onaj isti Mojsije koji je rekao izraelskom narodu: ‘Bog će vam iz vašega naroda podići proroka poput mene.’ |
38. On je taj koji je bio s narodom okupljenim u pustinji, s našim precima. S njim je anđeo razgovarao na Sinajskoj planini. On je primio riječi koje daju život da bi ih predao nama. |
39. No naši ga preci nisu htjeli slušati. Naprotiv, odbacili su ga i srcem se okrenuli prema Egiptu. |
40. Rekli su Aronu: ‘Napravi nam neke bogove koji će nas voditi! Ne znamo što se dogodilo s tim Mojsijem koji nas je izveo iz Egipta.’ |
41. I tada su napravili idola u obliku teleta. Prinosili su mu žrtve i održavali svetkovine u čast djela svojih ruku, |
42. a Bog se okrenuo od njih i predao ih da se klanjaju zvijezdama, kako i piše u knjizi proroka: ‘Narode Izraela, niste meni četrdeset godina u pustinji prinosili žrtve i darove. |
43. Ponijeli ste sa sobom šator boga Moloha i zvijezdu svoga boga Refana. To su idoli koje ste sami napravili da ih štujete. Zbog toga ću vas prognati dalje od Babilona.’ |