A A A A A
Biblija u jednoj godini
Lipanj 17

2 Kraljevima 22:1-20
1. Jošija je imao osam godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao trideset i jednu godinu. Majka mu se zvala Jedida i bila je Adajina kćer iz Boskata.
2. Jošija je postupao ispravno pred BOGOM, kao i njegov predak David. Nikad nije zastranio.
3. U osamnaestoj godini svoje vladavine, kralj Jošija je poslao tajnika Šafana, koji je bio Asalijin sin i Mešulamov unuk, u BOŽJI Hram. Rekao mu je:
4. »Idi k vrhovnom svećeniku Hilkiji. Neka uzme sav novac, koji je donesen u BOŽJI Hram, a koji su vratari Hrama sakupili od naroda.
5. Neka se novac dâ nadglednicima radova u Hramu da bi plaćali radnike koji ga popravljaju.
6. Neka plaćaju tesare, graditelje i zidare. I neka kupuju drvo i klesani kamen potreban za obnovu Hrama.
7. Pošteni su ljudi pa ne trebaju polagati račun za novac koji im je povjeren.«
8. Vrhovni je svećenik Hilkija rekao tajniku Šafanu: »Pronašao sam knjigu Zakona u BOŽJEM Hramu.« Predao mu je knjigu i on ju je pročitao.
9. Tajnik Šafan došao je kralju i izvijestio: »Tvoji su službenici uzeli sav novac iz Hrama i predali ga nadglednicima radova.«
10. Zatim mu je rekao za knjigu koju mu je bio predao svećenik Hilkija. Iz nje je Šafan čitao kralju.
11. Kad je kralj čuo riječi iz knjige Zakona, razderao je na sebi odjeću.
12. Zatim je izdao zapovijed svećeniku Hilkiji, Šafanovom sinu Ahikamu, Mikinom sinu Akboru, tajniku Šafanu i kraljevom slugi Asaji.
13. Rekao im je: »Idite i pitajte BOGA u moje ime, u ime naroda i u ime cijele Jude. Pitajte ga o onome što piše u knjizi koja je pronađena. BOG se jako ljuti na nas jer naši preci nisu poslušali riječi ove knjige. Nisu činili sve ono što je zapisano za nas.«
14. Svećenik Hilkija, Ahikam, Akbor, Šafan i Asaja otišli su kod proročice Hulde. Ona je bila žena Šaluma, Tikvinog sina i Harhasovog unuka, čuvara hramskih odora. Hulda je živjela u drugoj četvrti Jeruzalema. Razgovarali su s njom.
15. Rekla im je: »Recite čovjeku koji vas je k meni poslao
16. da ovako poručuje BOG: ‘Donijet ću nesreću na ovo mjesto i njegove stanovnike — sve što je zapisano u knjizi koju je pročitao judejski kralj.
17. Učinit ću to jer su me napustili i palili tamjan drugim bogovima. Razljutili su me izrađujući idole. Zato će moj bijes buknuti kao vatra na ovo mjesto i neće se ugasiti.’
18. A judejskom kralju, koji vas je poslao da se raspitate kod BOGA, recite da mu ovako poručuje Izraelov BOG:
19. ‘Čuo si što govorim protiv ovog mjesta i njegovih stanovnika, da će ih snaći prokletstvo i pustošenje. Tvoje se srce smekšalo i ponizio si se pred BOGOM. Razderao si odjeću na sebi i plakao preda mnom. Zbog toga sam te čuo.
20. Pustit ću te da u miru umreš i počineš pored svojih predaka. Tvoje oči neće vidjeti svu nesreću koju ću donijeti na ovo mjesto.’« Poslanici su prenijeli poruku kralju.

2 Kraljevima 23:1-37
1. Kralj je sazvao i okupio sve starješine Jude i Jeruzalema.
2. Otišli su u BOŽJI Hram zajedno sa stanovnicima Jude i Jeruzalema, sa svećenicima i prorocima. Došao je sav narod, od običnih do najutjecajnijih građana. Kralj im je glasno pročitao sve što piše u knjizi Saveza koja je pronađena u BOŽJEM Hramu.
3. Potom je kralj stao pokraj stupa i obnovio savez s BOGOM. Zakleo se da će svim svojim srcem i dušom slijediti BOGA i poštovati njegove zapovijedi, pouke i uredbe, koje su zapisane u knjizi. I cijeli se narod zakleo na vjernost savezu.
4. Kralj je zapovjedio vrhovnom svećeniku Hilkiji, nižim svećenicima i vratarima da iz BOŽJEGA Hrama uklone sve predmete napravljene za štovanje boga Baala, božice Ašere i svih nebeskih zvijezda. Dao ih je spaliti izvan Jeruzalema u dolini Kidron, a pepeo je odnesen u Betel.
5. Protjerao je lažne svećenike koje su postavili judejski kraljevi da pale tamjan u svetištima lažnih bogova u judejskim gradovima i u okolici Jeruzalema. Palili su tamjan štujući boga Baala, sunce i mjesec, sazviježđa i sve nebeske zvijezde.
6. Lik božice Ašere dao je iznijeti iz BOŽJEGA Hrama. Odnio ga je izvan Jeruzalema u dolinu Kidron i spalio. Spaljene komade dao je smrviti u prah i rasuti po grobovima običnog naroda.
7. Srušio je nastambe u BOŽJEM Hramu u kojima su boravili muškarci, koji su pružali usluge prostitucije, i žene koje su tkale haljine za božicu Ašeru.
8. Doveo je sve svećenike iz judejskih gradova. Razorio je svetišta od Gebe do Beer Šebe u kojima su se štovali lažni bogovi i palio tamjan. Razorio je i svetišta lažnih bogova lijevo od gradskih vrata, pored ulaza u palaču Jošue, upravitelja grada.
9. Svećenicima, koji su bili služili u svetištima lažnih bogova, nije bilo dopušteno prilaziti BOŽJEM žrtveniku u Jeruzalemu. No ipak im je, kao i drugim svećenicima, bilo dopušteno jesti beskvasni kruh.
10. Jošija je razorio mjesto Tofet u dolini Ben Hinom, da nitko više ne bi prinio sina ili kćer kao žrtvu paljenicu bogu Moleku.
11. S ulaza u BOŽJI Hram, pokraj odaja službenika Netan Meleka, uklonio je konje, koje su judejski kraljevi posvetili suncu, i spalio sunčeva kola.
12. Razorio je i žrtvenike, koje su judejski kraljevi podigli na krovu gornje sobe, a koja je pripadala Ahazu, kao i žrtvenike koje je podigao Manaše u oba dvorišta BOŽJEGA Hrama. Uklonio ih je, smrvio u prah i rasuo po dolini Kidron.
13. Kralj Jošija razorio je i svetišta lažnih bogova s južne strane Brda uništenja , istočno od Jeruzalema, koja je izraelski kralj Salomon podigao za štovanje odvratne sidonske božice Aštarte, gnjusnog moapskoga boga Kemoša i strašnog amonskoga boga Milkoma.
14. Porazbijao je njima posvećene kamene stupove i posjekao drvene kipove božice Ašere te sve pokrio ljudskim kostima.
15. Razorio je i žrtvenik u Betelu, koji je podigao Jeroboam, Nebatov sin, izraelski kralj koji je prvi bio naveo narod na grijeh. Žrtvenik na uzvisini je srušio, razbio i smrvio u prah. Također, spalio je kip božice Ašere.
16. Potom je Jošija pogledao okolo i ugledao grobove na padini brda. Dao je da se povade sve kosti i spale na žrtveniku, koji je potom razorio. Učinio je upravo kako je BOG davno bio najavio preko Božjeg čovjeka. Tada je Jošija ugledao grob tog istoga Božjeg čovjeka.
17. Upitao je: »Kakav je ono spomenik?« Mještani Betela su mu odgovorili: »To je grob Božjeg čovjeka koji je bio došao iz Jude i najavio sve što si danas učinio sa žrtvenikom u Betelu.«
18. »Ostavite ga! Neka nitko ne dira njegove kosti«, rekao je kralj. Tako su ostavili njegove kosti, zajedno s kostima proroka iz Samarije.
19. Jednako kao u Betelu, Jošija je uklonio sva svetišta lažnih bogova na uzvisinama u samarijskim gradovima, koja su bili podigli izraelski kraljevi i tako izazvali BOŽJI bijes.
20. Na žrtvenicima je ubio sve svećenike koji su služili u svetištima lažnih bogova i na žrtvenicima je spalio ljudske kosti. Potom se vratio u Jeruzalem.
21. Kralj je zapovjedio cijelom narodu: »Proslavite Pashu u čast svog BOGA, kao što je zapisano u knjizi Saveza.«
22. Takva se Pasha nije slavila još od vremena kad su suci vodili Izrael, kao ni u sve vrijeme vladavine izraelskih ili judejskih kraljeva.
23. U osamnaestoj godini vladavine kralja Jošije slavila se Pasha u čast BOGA u Jeruzalemu.
24. Nadalje, Jošija je iz Jude i Jeruzalema protjerao sve prizivače duhova i čarobnjake, uklonio kućna božanstva, idole i sve druge odvratnosti koje su ljudi običavali štovati. Tako je ispunio riječi Zakona zapisane u knjizi koju je svećenik Hilkija pronašao u BOŽJEM Hramu.
25. Ni jedan kralj prije ili poslije njega, nije se kao Jošija okrenuo svim svojim srcem, dušom i snagom BOGU. Živio je i vladao potpuno u skladu s Mojsijevim zakonom.
26. No BOG nije odstupao od žestine svoga velikog bijesa prema Judi zbog sveg zla kojim ga je izazivao Manaše.
27. Zato je BOG rekao: »I Judu ću odbaciti od sebe kao što sam odbacio Izrael. Odbacit ću i grad Jeruzalem, koji sam za sebe odabrao, kao i ovaj Hram za koji sam rekao: ‘Moje će ime ovdje prebivati.’«
28. Ostala Jošijina djela, i sve što je učinio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva.
29. U vrijeme Jošijine vladavine, faraon Neko, kralj Egipta, krenuo je prema rijeci Eufrat u borbu protiv kralja Asirije. Kralj Jošija izašao je pred njega u Megidu, ali faraon ga je dočekao i ubio.
30. Sluge su prenijeli njegovo tijelo u kočiji iz Megida u Jeruzalem. Sahranili su ga u njegovoj grobnici. Narod je odabrao Joahaza, Jošijinog sina, pomazao ga i postavio za kralja umjesto njegovog oca.
31. Joahaz je imao dvadeset i tri godine kad je postao kralj i vladao je u Jeruzalemu tri mjeseca. Majka mu se zvala Hamutala i bila je Jeremijina kći iz Libne.
32. Činio je zlo pred BOGOM, kao što su činili i njegovi preci.
33. Faraon Neko zatočio ga je u Ribli, u zemlji Hamat, te Joahaz nije mogao vladati u Jeruzalemu. Tada je egipatski kralj nametnuo Judi danak od tri tisuće četiristo kilograma srebra i trideset i četiri kilograma zlata.
34. Faraon Neko postavio je za kralja Elijakima, Jošijinog sina, da vlada umjesto svog oca. Promijenio mu je ime u Jojakim, a Joahaza je odveo u Egipat, gdje je i umro.
35. Jojakim je plaćao danak faraonu Neku u srebru i zlatu. Da bi izvršio njegovu zapovijed, u zemlji je morao nametnuti porez. Od naroda je ubirao srebro i zlato, od svakoga njegov dio, prema procjeni imovinskog stanja.
36. Jojakim je imao dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Majka mu se zvala Zebida i bila je Pedajina kći iz Rume.
37. Činio je zlo pred BOGOM kao i njegovi preci.

2 Kraljevima 24:1-20
1. U vrijeme Jojakimove vladavine babilonski je kralj Nabukodonosor zaposjeo Judu. Jojakim mu je bio vazal tri godine, a zatim se pobunio protiv njega.
2. No BOG je protiv Jojakima poslao osvajačke skupine Babilonaca, Aramejaca, Moabaca i Amonaca da unište Judu. Dogodilo se to u skladu s onim što je BOG najavio preko svojih slugu proroka.
3. Judu je snašla nesreća po BOŽJOJ zapovijedi. BOG je odbacio Judejce zbog svih Manašeovih grijeha,
4. a najviše zbog krvi nevinih ljudi kojom je Manaše napunio Jeruzalem. BOG to nije htio oprostiti.
5. Ostala Jojakimova djela, sve što je učinio, zapisana su u knjizi Povijest judejskih kraljeva.
6. Jojakim je umro i pridružio se svojim precima. Njegov je sin Jojakin postao sljedeći kralj.
7. Kralj Egipta više nije izlazio izvan svoje zemlje jer mu je kralj Babilona oduzeo sve što mu je prije pripadalo na području od Egipatskog potoka do rijeke Eufrat.
8. Jojakin je imao osamnaest godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao tri mjeseca. Majka mu se zvala Nehušta i bila je Elnatanova kći iz Jeruzalema.
9. Činio je zlo pred BOGOM, sve kao i njegov otac.
10. U to su vrijeme zapovjednici babilonskoga kralja Nabukodonosora napali Jeruzalem i opkolili ga.
11. Kad je i Nabukodonosor stigao u grad,
12. predali su mu se judejski kralj Jojakin, njegova majka, kraljeve sluge, poglavari i službenici. Babilonski je kralj zarobio Jojakina u osmoj godini svoje vladavine.
13. Također, odnio je sve blago iz BOŽJEGA Hrama i kraljevske palače te porazbijao sve zlatne predmete koje je izraelski kralj Salomon dao napraviti za BOŽJI Hram, baš kao što je BOG i najavio da će se dogoditi.
14. Babilonski je kralj odveo u progonstvo sav narod Jeruzalema, sve poglavare i moćnike, sve obrtnike i radnike. Bilo je ukupno deset tisuća prognanika. U zemlji je ostao samo najsiromašniji narod.
15. Nabukodonosor je iz Jeruzalema u Babilon kao zarobljenike odveo judejskoga kralja Jojakina, njegovu majku, žene, službenike i sve istaknute Judejce.
16. Odveo je u Babilon sedam tisuća snažnih i vojno sposobnih ljudi te tisuću obrtnika i radnika.
17. Za judejskoga je kralja postavio Jojakinovog strica Mataniju, kojeg je prozvao novim imenom Sidkija.
18. Sidkija je imao dvadeset i jednu godinu kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao jedanaest godina. Majka mu se zvala Hamutala i bila je Jeremijina kći iz grada Libne.
19. Sidkija je činio zlo pred BOGOM, sve kao i Jojakim.
20. Narod Jeruzalema i Jude toliko je razbjesnio BOGA da ih je on konačno u potpunosti odbacio. A Sidkija se pobunio protiv babilonskoga kralja.

Psalmi 74:18-23
18. Sjeti se, BOŽE, kako te neprijatelj vrijeđao, kako su bezumni ljudi gazili tvoje ime.
19. Nemoj nas predati kao golubicu zvijerima, nemoj nikada zaboraviti živote svojih patnika.
20. Sjeti se svog saveza s nama jer puni su nasilja mračni zakutci zemlje.
21. Ne daj da potlačeni budu osramoćeni, neka siromašni i bespomoćni hvale tvoje ime.
22. Ustani, Bože, i obrani se! Sjeti se kako te bezumni stalno izazivaju.
23. Ne zaboravi vikanje svojih neprijatelja ni stalnu galamu svojih protivnika.

Izreka 19:3-3
3. Budala se sam upropasti, a onda se na BOGA ljuti.

Djela Apostolska 2:22-47
22. Izraelci, slušajte ove riječi: Isus iz Nazareta bio je čovjek kojega je Bog odabrao, i to je jasno potvrdio velikim djelima, čudima i znacima, koje je, kao što i sami znate, Bog kroz njega činio među vama.
23. Taj je čovjek bio predan u vaše ruke s Božjim predznanjem i prema Božjem unaprijed zamišljenom planu. Vi ste ga, uz pomoć bezbožnika, ubili pribivši ga na križ.
24. No Bog ga je podigao iz mrtvih i oslobodio agonije smrti. Smrt ga nije mogla zadržati u svojoj vlasti,
25. kao što kaže David za njega: ‘Vidim da je Gospodin uvijek sa mnom. Zdesna mi je da ne bih posrnuo.
26. Zbog toga je moje srce sretno i moja usta radosno govore. A moje će tijelo počivati u nadi
27. jer me nećeš ostaviti u boravištu mrtvih, nećeš dopustiti da tvoj Svetac istrune.
28. Pokazao si mi put života, ispunit ćeš me radošću u svojoj prisutnosti.’
29. Braćo moja, pouzdano vam mogu reći za našeg praoca Davida: on je umro i pokopan je. Njegov je grob do današnjeg dana među nama.
30. No on je bio prorok i znao je što mu je obećao Bog — da će postaviti jednoga od njegovih potomaka na njegovo prijestolje.
31. Gledajući u budućnost, prorekao je Kristovo uskrsnuće. ‘On nije ostavljen u boravištu mrtvih niti je njegovo tijelo istrunulo u grobu.’
32. Taj je isti Isus sada uzvišen — Bog ga je podigao iz mrtvih i svi mi smo svjedoci tome.
33. Nakon što ga je Bog postavio sebi zdesna, Isus je od Oca primio obećanog Svetog Duha kojeg sada izlijeva na ovome mjestu. To je ovo što sada vidite i čujete.
34. David nije otišao na Nebo, već sam kaže: ‘Gospodin je rekao mome Gospodinu: Sjedni mi s desne strane,
35. dok tvoje neprijatelje ne položim pod tvoje noge.’
36. Stoga, neka cijeli Izrael sa sigurnošću zna da je Isusa, kojeg ste vi razapeli, Bog učinio Mesijom i Gospodinom!«
37. Kad su ljudi to čuli, bili su duboko potreseni pa su upitali Petra i ostale apostole: »Braćo, što da učinimo?«
38. Petar im je odgovorio: »Obratite se i neka se svaki od vas krsti u ime Isusa Krista. Tako će vam grijesi biti oprošteni i primit ćete Svetog Duha kao dar.
39. Ovo je obećanje vama i vašoj djeci. Ono vrijedi i za sve one koji su daleko, a koje Gospodin, naš Bog, poziva k sebi.«
40. Petar ih je još na razne načine opominjao i preklinjao riječima: »Spasite se od ovoga pokvarenog naraštaja!«
41. Oni koji su prihvatili njegovu poruku, krstili su se, a toga im se dana pridružilo oko tri tisuće ljudi.
42. Bili su ustrajni u učenju apostolskog nauka, zajedničkom životu, lomljenju kruha i molitvi.
43. Apostoli su činili mnoga silna i čudesna djela pa je sve prisutne obuzelo strahopoštovanje.
44. Svi su vjernici bili zajedno i dijelili sve što su imali.
45. Prodavali su svoja imanja i imovinu, a zatim novac dijelili svakomu prema potrebi.
46. Svakoga su se dana nastavili sastajati u Hramu. Po kućama su lomili kruh i jeli zajedno, radosnog i iskrenog srca.
47. Slavili su Gospodina i uživali naklonost svih ljudi. A Gospodin im je svakodnevno pridodavao mnoštvo novih vjernika koji su se spašavali.