2 Kraljevima 14:1-29 |
1. U drugoj je godini vladavine izraelskoga kralja Joaša, Joahazovog sina, počeo vladati Amasija, sin judejskoga kralja Joaša. |
2. Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema. |
3. Postupao je ispravno pred BOGOM, ali ne u potpunosti kao njegov predak David. U svemu je slijedio primjer svog oca Joaša. |
4. No nije uklonio svetišta lažnih bogova. Narod je u njima i dalje prinosio žrtve i palio tamjan. |
5. Kad je Amasija učvrstio svoju kraljevsku vlast, dao je pogubiti službenike koji su ubili njegovog oca, kralja. |
6. No djecu ubojica nije pogubio, prema onome što piše u knjizi Mojsijevog zakona. Tamo se nalazi BOŽJA zapovijed: »Neka se roditelji ne pogube zbog krivnje svoje djece, ni djeca zbog krivnje svojih roditelja. Neka svatko umre sam za svoj grijeh.« |
7. Pobio je deset tisuća Edomaca u Dolini soli i osvojio grad Selu . Grad je nazvao Jokteel, imenom kojim se i danas zove. |
8. Tada je Amasija poslao glasnike izraelskom kralju Joašu, Joahazovom sinu i Jehuovom unuku. Poručio mu je: »Dođi da odmjerimo snage.« |
9. No izraelski je kralj Joaš odgovorio judejskom kralju Amasiji: »Libanonski bodljikavi grmić poručio je libanonskom cedru: ‘Daj svoju kćer mom sinu za ženu.’ A onda je naišla libanonska divlja zvijer i zgazila grmić. |
10. Porazio si Edom i sad si se uzoholio. Budi zadovoljan i ostani kod kuće! Zašto da izazivaš sukob u kojem ćeš nastradati i ti i Juda skupa s tobom?« |
11. No Amasija nije poslušao. Tako se izraelski kralj Joaš sukobio s judejskim kraljem Amasijom u bitci kod Bet Šemeša u Judi. |
12. Izraelci su porazili Judejce pa su oni pobjegli svojim kućama. |
13. Izraelski je kralj Joaš zarobio judejskoga kralja Amasiju, Joaševog sina i Ahazijinog unuka. Doveo ga je iz Bet Šemeša u Jeruzalem. Zatim je Joaš dao porušiti dvjesto metara jeruzalemskog zida, od Efrajimovih do Ugaonih vrata. |
14. Pokupio je sve zlato i srebro, i sve predmete koje su pronašli u BOŽJEM Hramu i u riznicama kraljevske palače. Također, uzeo je taoce i vratio se u Samariju. |
15. Ostala Joaševa djela, koja je činio i sve što je postigao, te kako se borio s judejskim kraljem Amasijom, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. |
16. Joaš je umro i sahranjen je u Samariji, pored izraelskih kraljeva. Njegov je sin Jeroboam postao sljedeći kralj. |
17. Judejski kralj Amasija, Joašev sin, živio je još petnaest godina nakon smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazovog sina. |
18. Ostala su Amasijina djela zapisana u knjizi Povijest judejskih kraljeva. |
19. Neki su ljudi u Jeruzalemu skovali urotu protiv Amasije te je on pobjegao u Lakiš. No pratili su ga u Lakiš i ondje ubili. |
20. Njegovo su tijelo donijeli natrag u Jeruzalem na konjima. Pokopali su ga pored njegovih predaka u Davidovom gradu. |
21. Tada je sav judejski narod odabrao Azariju, koji je imao šesnaest godina, za kralja nakon njegovog oca Amasije. |
22. Nakon što je kralj Amasija umro, Azarija je obnovio Elat i pripojio ga Judi. |
23. U petnaestoj godini vladavine judejskoga kralja Amasije, Joaševog sina, u Izraelu je zavladao Jeroboam, Joašev sin . Vladao je u Samariji četrdeset i jednu godinu. |
24. Činio je zlo pred BOGOM. Nije prestao s grijesima koje je činio Jeroboam, Nebatov sin, koji je i Izraelce navodio na grijeh. |
25. Povratio je izgubljena izraelska područja od Lebo Hamata do Mrtvog mora, kao što je Izraelov BOG prorekao preko svog sluge Jone, Amitajevog sina, proroka iz Gat Hefera. |
26. BOG je vidio kako u Izraelu svi teško pate, bili robovi ili slobodni. I nije bilo nikog da im pomogne. |
27. No BOG nije rekao da će izbrisati ime Izrael iz svijeta. Zato je iskoristio Jeroboama, Joaševog sina, da spasi Izraelce. |
28. Ostala Jeroboamova djela, sve što je činio i postigao, kako je ratovao i kako je za Izrael ponovo zadobio Damask i Hamat u Judi, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva. |
29. Jeroboam je umro i sahranjen je pored svojih predaka, izraelskih kraljeva. Njegov je sin Zaharija postao sljedeći kralj. |
Psalmi 73:10-20 |
10. Čak im se i Božji narod okreće i njihove riječi guta kao vodu. |
11. A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo? Zar će Svevišnji za to saznati?« |
12. Gle, takvi su zlikovci — uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju. |
13. A ja uzalud čuvam čisto srce i perem ruke u nedužnosti. |
14. Čitav dan trpim nevolje i svakoga jutra dobijem kaznu. |
15. Da sam rekao: »Govorit ću o tome«, izdao bih tvoj narod. |
16. Probao sam sve to razumjeti, ali bilo mi je preteško. |
17. A onda sam ušao u Božje svetište i shvatio kakav im je kraj. |
18. Stavljaš ih na sklisko tlo, u propast ih obaraš. |
19. U trenu propadaju, nestaju u užasu. |
20. Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi, tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu. |
Izreka 18:18-19 |
18. Korištenjem ždrijeba rješavaju se sporovi, čak i kad su u sukobu moćni protivnici. |
19. Uvrijeđen brat jači je od utvrđenoga grada, a sporovi razdvajaju ljude kao vrata tvrđave. |
Ivanu 20:1-31 |
1. Prvoga dana u tjednu, rano ujutro, Marija iz Magdale pošla je na grob. Bio je još mrak. Vidjela je da je kamen odmaknut s groba. |
2. Otrčala je i pronašla Šimuna Petra i drugog učenika, onoga kojeg je Isus jako volio, i rekla im: »Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo kamo su ga položili.« |
3. Tada su Petar i onaj drugi učenik izašli i zaputili se na grob. |
4. Obojica su trčala, ali je drugi učenik bio brži. Prestigao je Petra i prvi stigao do groba. |
5. Zavirio je unutra i vidio lanene zavoje kako leže u grobu, ali nije ulazio. |
6. Tada je stigao i Šimun Petar koji ga je slijedio. Petar je ušao u grob. Ondje su ležali samo laneni zavoji |
7. i platno koje je bilo zamotano oko Isusove glave. Platno se nije nalazilo među zavojima. Bilo je složeno i odvojeno od zavoja. |
8. Tada je u grob ušao i drugi učenik, onaj koji je prvi došao do groba. Vidio je i povjerovao. |
9. Oni još uvijek nisu shvatili iz Svetog pisma da Isus treba ustati od mrtvih. |
10. Nakon toga, učenici su se vratili kući. |
11. Marija je stajala ispred groba i plakala. Sva u suzama, zavirila je u grob. |
12. Spazila je unutra dva anđela odjevena u bijelo. Sjedili su ondje gdje je ležalo Isusovo tijelo: jedan ondje gdje mu je trebala biti glava, a drugi gdje su mu bile noge. |
13. Anđeli su je upitali: »Ženo, zašto plačeš?« »Uzeli su moga Gospodina«, odgovorila im je, »i ne znam kamo su ga položili.« |
14. Čim je to izgovorila, osvrnula se i vidjela Isusa, ali nije znala da je to Isus. |
15. »Ženo, zašto plačeš?« upitao ju je Isus. »Koga tražiš?« Misleći da je vrtlar, Marija mu je odgovorila: »Gospodine, ako ste ga vi uzeli, kažite mi gdje ste ga položili. Otići ću po njega!« |
16. »Marijo!« pozvao ju je Isus. Okrenula se i rekla mu na aramejskom: »Rabbuni!« (Što znači: »Učitelju!«) |
17. A Isus joj je rekao: »Nemoj me zadržavati jer ja još nisam otišao k Ocu. Pođi radije mojoj braći i reci im: ‘Ja odlazim gore k svome Ocu i k vašem Ocu. K svome Bogu i vašem Bogu.’« |
18. Marija iz Magdale otišla je učenicima i rekla im: »Vidjela sam Gospodina!« Potom im je ispričala što joj je rekao. |
19. Uvečer, toga prvog dana u tjednu, u kući u kojoj su boravili učenici sva su vrata bila zatvorena, zbog straha od Židova. Isus se pojavio, stao pred njih i rekao im: »Mir vama!« |
20. Kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i bok. Učenici su se obradovali kad su vidjeli Gospodina. |
21. Tada im je Isus ponovio: »Mir vama! Baš kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.« |
22. Kad je to izgovorio, dahnuo je u njih i rekao: »Primite Svetog Duha. |
23. Kome oprostite grijehe, oprošteno im je. Ako kome ne oprostite grijehe, nije im oprošteno.« |
24. Toma, jedan od Dvanaestorice, zvani Blizanac, nije bio s njima kad je došao Isus. |
25. Ostali su mu učenici rekli: »Vidjeli smo Gospodina!« Toma im je odvratio: »Neću vjerovati dok ne vidim rane od čavala u njegovim rukama i u njih ne stavim svoj prst. Neću vjerovati dok ne stavim svoj prst u rane na njegovom boku!« |
26. Tjedan dana kasnije Isusovi su učenici ponovo bili u kući. I Toma je bio s njima. Premda su vrata bila zaključana, Isus je došao, stao pred njih i rekao: »Mir vama!« |
27. Tada je rekao Tomi: »Pogledaj moje ruke i stavi ovamo prst! Ispruži ruku i stavi je u ranu na mojem boku! Prestani sumnjati i vjeruj!« |
28. »Moj Gospodin i moj Bog!« odgovorio mu je Toma. |
29. Isus mu je rekao: »Ti vjeruješ zato što me vidiš. Blago onima koji budu vjerovali, a da me nisu vidjeli!« |
30. Isus je učinio i mnoge druge čudesne znakove u prisutnosti svojih učenika. Oni nisu zapisani u ovoj knjizi. |
31. Ovi su zapisani da biste povjerovali da je Isus Krist, Božji Sin. I da, vjerujući, po njemu imate život. |