A A A A A
Biblija u jednoj godini
Lipanj 13

2 Kraljevima 14:1-29
1. U drugoj je godini vladavine izraelskoga kralja Joaša, Joahazovog sina, počeo vladati Amasija, sin judejskoga kralja Joaša.
2. Imao je dvadeset i pet godina kad je postao kralj, a u Jeruzalemu je vladao dvadeset i devet godina. Majka mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema.
3. Postupao je ispravno pred BOGOM, ali ne u potpunosti kao njegov predak David. U svemu je slijedio primjer svog oca Joaša.
4. No nije uklonio svetišta lažnih bogova. Narod je u njima i dalje prinosio žrtve i palio tamjan.
5. Kad je Amasija učvrstio svoju kraljevsku vlast, dao je pogubiti službenike koji su ubili njegovog oca, kralja.
6. No djecu ubojica nije pogubio, prema onome što piše u knjizi Mojsijevog zakona. Tamo se nalazi BOŽJA zapovijed: »Neka se roditelji ne pogube zbog krivnje svoje djece, ni djeca zbog krivnje svojih roditelja. Neka svatko umre sam za svoj grijeh.«
7. Pobio je deset tisuća Edomaca u Dolini soli i osvojio grad Selu . Grad je nazvao Jokteel, imenom kojim se i danas zove.
8. Tada je Amasija poslao glasnike izraelskom kralju Joašu, Joahazovom sinu i Jehuovom unuku. Poručio mu je: »Dođi da odmjerimo snage.«
9. No izraelski je kralj Joaš odgovorio judejskom kralju Amasiji: »Libanonski bodljikavi grmić poručio je libanonskom cedru: ‘Daj svoju kćer mom sinu za ženu.’ A onda je naišla libanonska divlja zvijer i zgazila grmić.
10. Porazio si Edom i sad si se uzoholio. Budi zadovoljan i ostani kod kuće! Zašto da izazivaš sukob u kojem ćeš nastradati i ti i Juda skupa s tobom?«
11. No Amasija nije poslušao. Tako se izraelski kralj Joaš sukobio s judejskim kraljem Amasijom u bitci kod Bet Šemeša u Judi.
12. Izraelci su porazili Judejce pa su oni pobjegli svojim kućama.
13. Izraelski je kralj Joaš zarobio judejskoga kralja Amasiju, Joaševog sina i Ahazijinog unuka. Doveo ga je iz Bet Šemeša u Jeruzalem. Zatim je Joaš dao porušiti dvjesto metara jeruzalemskog zida, od Efrajimovih do Ugaonih vrata.
14. Pokupio je sve zlato i srebro, i sve predmete koje su pronašli u BOŽJEM Hramu i u riznicama kraljevske palače. Također, uzeo je taoce i vratio se u Samariju.
15. Ostala Joaševa djela, koja je činio i sve što je postigao, te kako se borio s judejskim kraljem Amasijom, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva.
16. Joaš je umro i sahranjen je u Samariji, pored izraelskih kraljeva. Njegov je sin Jeroboam postao sljedeći kralj.
17. Judejski kralj Amasija, Joašev sin, živio je još petnaest godina nakon smrti izraelskoga kralja Joaša, Joahazovog sina.
18. Ostala su Amasijina djela zapisana u knjizi Povijest judejskih kraljeva.
19. Neki su ljudi u Jeruzalemu skovali urotu protiv Amasije te je on pobjegao u Lakiš. No pratili su ga u Lakiš i ondje ubili.
20. Njegovo su tijelo donijeli natrag u Jeruzalem na konjima. Pokopali su ga pored njegovih predaka u Davidovom gradu.
21. Tada je sav judejski narod odabrao Azariju, koji je imao šesnaest godina, za kralja nakon njegovog oca Amasije.
22. Nakon što je kralj Amasija umro, Azarija je obnovio Elat i pripojio ga Judi.
23. U petnaestoj godini vladavine judejskoga kralja Amasije, Joaševog sina, u Izraelu je zavladao Jeroboam, Joašev sin . Vladao je u Samariji četrdeset i jednu godinu.
24. Činio je zlo pred BOGOM. Nije prestao s grijesima koje je činio Jeroboam, Nebatov sin, koji je i Izraelce navodio na grijeh.
25. Povratio je izgubljena izraelska područja od Lebo Hamata do Mrtvog mora, kao što je Izraelov BOG prorekao preko svog sluge Jone, Amitajevog sina, proroka iz Gat Hefera.
26. BOG je vidio kako u Izraelu svi teško pate, bili robovi ili slobodni. I nije bilo nikog da im pomogne.
27. No BOG nije rekao da će izbrisati ime Izrael iz svijeta. Zato je iskoristio Jeroboama, Joaševog sina, da spasi Izraelce.
28. Ostala Jeroboamova djela, sve što je činio i postigao, kako je ratovao i kako je za Izrael ponovo zadobio Damask i Hamat u Judi, zapisana su u knjizi Povijest izraelskih kraljeva.
29. Jeroboam je umro i sahranjen je pored svojih predaka, izraelskih kraljeva. Njegov je sin Zaharija postao sljedeći kralj.

Psalmi 73:10-20
10. Čak im se i Božji narod okreće i njihove riječi guta kao vodu.
11. A oni govore: »Odakle Bog zna što činimo? Zar će Svevišnji za to saznati?«
12. Gle, takvi su zlikovci — uvijek bezbrižni, bogatstvo gomilaju.
13. A ja uzalud čuvam čisto srce i perem ruke u nedužnosti.
14. Čitav dan trpim nevolje i svakoga jutra dobijem kaznu.
15. Da sam rekao: »Govorit ću o tome«, izdao bih tvoj narod.
16. Probao sam sve to razumjeti, ali bilo mi je preteško.
17. A onda sam ušao u Božje svetište i shvatio kakav im je kraj.
18. Stavljaš ih na sklisko tlo, u propast ih obaraš.
19. U trenu propadaju, nestaju u užasu.
20. Kao što čovjekov san nestaje kad se probudi, tako ćeš i ti, Gospodaru, učiniti da nestanu.

Izreka 18:18-19
18. Korištenjem ždrijeba rješavaju se sporovi, čak i kad su u sukobu moćni protivnici.
19. Uvrijeđen brat jači je od utvrđenoga grada, a sporovi razdvajaju ljude kao vrata tvrđave.

Ivanu 20:1-31
1. Prvoga dana u tjednu, rano ujutro, Marija iz Magdale pošla je na grob. Bio je još mrak. Vidjela je da je kamen odmaknut s groba.
2. Otrčala je i pronašla Šimuna Petra i drugog učenika, onoga kojeg je Isus jako volio, i rekla im: »Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo kamo su ga položili.«
3. Tada su Petar i onaj drugi učenik izašli i zaputili se na grob.
4. Obojica su trčala, ali je drugi učenik bio brži. Prestigao je Petra i prvi stigao do groba.
5. Zavirio je unutra i vidio lanene zavoje kako leže u grobu, ali nije ulazio.
6. Tada je stigao i Šimun Petar koji ga je slijedio. Petar je ušao u grob. Ondje su ležali samo laneni zavoji
7. i platno koje je bilo zamotano oko Isusove glave. Platno se nije nalazilo među zavojima. Bilo je složeno i odvojeno od zavoja.
8. Tada je u grob ušao i drugi učenik, onaj koji je prvi došao do groba. Vidio je i povjerovao.
9. Oni još uvijek nisu shvatili iz Svetog pisma da Isus treba ustati od mrtvih.
10. Nakon toga, učenici su se vratili kući.
11. Marija je stajala ispred groba i plakala. Sva u suzama, zavirila je u grob.
12. Spazila je unutra dva anđela odjevena u bijelo. Sjedili su ondje gdje je ležalo Isusovo tijelo: jedan ondje gdje mu je trebala biti glava, a drugi gdje su mu bile noge.
13. Anđeli su je upitali: »Ženo, zašto plačeš?« »Uzeli su moga Gospodina«, odgovorila im je, »i ne znam kamo su ga položili.«
14. Čim je to izgovorila, osvrnula se i vidjela Isusa, ali nije znala da je to Isus.
15. »Ženo, zašto plačeš?« upitao ju je Isus. »Koga tražiš?« Misleći da je vrtlar, Marija mu je odgovorila: »Gospodine, ako ste ga vi uzeli, kažite mi gdje ste ga položili. Otići ću po njega!«
16. »Marijo!« pozvao ju je Isus. Okrenula se i rekla mu na aramejskom: »Rabbuni!« (Što znači: »Učitelju!«)
17. A Isus joj je rekao: »Nemoj me zadržavati jer ja još nisam otišao k Ocu. Pođi radije mojoj braći i reci im: ‘Ja odlazim gore k svome Ocu i k vašem Ocu. K svome Bogu i vašem Bogu.’«
18. Marija iz Magdale otišla je učenicima i rekla im: »Vidjela sam Gospodina!« Potom im je ispričala što joj je rekao.
19. Uvečer, toga prvog dana u tjednu, u kući u kojoj su boravili učenici sva su vrata bila zatvorena, zbog straha od Židova. Isus se pojavio, stao pred njih i rekao im: »Mir vama!«
20. Kad je to rekao, pokazao im je svoje ruke i bok. Učenici su se obradovali kad su vidjeli Gospodina.
21. Tada im je Isus ponovio: »Mir vama! Baš kao što je Otac poslao mene, i ja šaljem vas.«
22. Kad je to izgovorio, dahnuo je u njih i rekao: »Primite Svetog Duha.
23. Kome oprostite grijehe, oprošteno im je. Ako kome ne oprostite grijehe, nije im oprošteno.«
24. Toma, jedan od Dvanaestorice, zvani Blizanac, nije bio s njima kad je došao Isus.
25. Ostali su mu učenici rekli: »Vidjeli smo Gospodina!« Toma im je odvratio: »Neću vjerovati dok ne vidim rane od čavala u njegovim rukama i u njih ne stavim svoj prst. Neću vjerovati dok ne stavim svoj prst u rane na njegovom boku!«
26. Tjedan dana kasnije Isusovi su učenici ponovo bili u kući. I Toma je bio s njima. Premda su vrata bila zaključana, Isus je došao, stao pred njih i rekao: »Mir vama!«
27. Tada je rekao Tomi: »Pogledaj moje ruke i stavi ovamo prst! Ispruži ruku i stavi je u ranu na mojem boku! Prestani sumnjati i vjeruj!«
28. »Moj Gospodin i moj Bog!« odgovorio mu je Toma.
29. Isus mu je rekao: »Ti vjeruješ zato što me vidiš. Blago onima koji budu vjerovali, a da me nisu vidjeli!«
30. Isus je učinio i mnoge druge čudesne znakove u prisutnosti svojih učenika. Oni nisu zapisani u ovoj knjizi.
31. Ovi su zapisani da biste povjerovali da je Isus Krist, Božji Sin. I da, vjerujući, po njemu imate život.