A A A A A
Biblija u jednoj godini
Svibnja 9

1 Samuelu 20:1-42
1. David je potom pobjegao iz naselja proroka u Rami. Otišao je k Jonatanu i pitao ga: »Što sam učinio? Što sam skrivio? U čemu sam sagriješio protiv tvog oca da me želi ubiti?«
2. »Nije tako! Nećeš umrijeti!« odgovorio je Jonatan. »Moj otac ne poduzima ništa, bilo to važno ili nevažno, a da mi ne kaže. Zašto bi to skrivao od mene? Nisi u pravu.«
3. No David mu je rekao: »Tvoj otac dobro zna da uživam tvoju naklonost. Ne želi da ti saznaš, da se ne bi žalostio. Zaklinjem se i BOGU i tebi, na korak sam od smrti.«
4. Tada je Jonatan rekao Davidu: »Učinit ću za tebe sve što tražiš.«
5. »Evo, sutra je svetkovina mladoga mjeseca «, odgovorio mu je David. »Od mene se svakako očekuje da jedem s kraljem. No ti me pusti da se sakrijem u polju do prekosutra uvečer.
6. Ako tvoj otac primijeti da me nema, reci mu da sam te molio da me pustiš kući u rodni Betlehem, gdje moja cijela obitelj prinosi godišnju žrtvu.
7. Ako kaže: ‘Dobro’, onda sam siguran. Ali, ako se razljuti, budi siguran da mi želi zlo.
8. Stoga, budi dobar prema meni, svome slugi. Vezani smo BOŽJIM savezom. Ako sam kriv, ubij me sam! Zašto bi me predao svome ocu?«
9. »Daleko od toga!« odgovorio je Jonatan. »Pa zar ti ne bih rekao kad bih saznao da ti moj otac želi zlo?«
10. Tada je David pitao Jonatana: »Tko će mi dojaviti ako se pokaže da mi tvoj otac zaista želi zlo?«
11. »Hajde«, odgovorio je Jonatan, »idemo u polje.« Zajedno su izašli u polje.
12. Jonatan je rekao Davidu: »Zaklinjem se BOGU Izraela! Obećavam da ću do prekosutra uvečer saznati što moj otac misli o tebi. Ako misli dobro, poslat ću ti poruku.
13. No ako ti moj otac želi zlo, neka me BOG kazni ako ti to odmah ne dojavim. Pustit ću te da mirno odeš. Neka je BOG uz tebe, kao što je bio uz mog oca.
14. Dok god sam živ, iskazuj mi BOŽJU ljubav i vjernost. A ako umrem,
15. nemoj uskratiti svoju ljubav i vjernost mojoj obitelji, čak i onda kad BOG ukloni sve tvoje neprijatelje sa zemlje.«
16. Jonatan je tako sklopio savez s Davidovom i svojom obitelji i pred BOGOM ga pozvao na odgovornost držanja saveza.
17. Jonatan je još jednom rekao Davidu da ga zaklinje svojom ljubavi jer ga je volio kao samoga sebe.
18. Potom mu je još rekao: »Sutra je svetkovina mladog mjeseca. Svi će primijetiti da te nema jer će tvoje mjesto biti prazno.
19. Uvečer, na treći dan svetkovine, bit će očito da te nema. Idi na mjesto gdje si se već prije skrivao. Čekaj me ondje gdje je hrpa kamenja.
20. Odapet ću tri strijele u tvom smjeru, kao da gađam metu.
21. Reći ću svome slugi da ide tražiti strijele. Ako mu kažem: ‘Strijele su bliže ovamo. Vrati se i donesi ih.’ Možeš izaći iz skrovišta. Zaklinjem se BOGOM, to će značiti da nisi u opasnosti.
22. Ali ako slugi kažem: ‘Strijele su tamo dalje. Idi i donesi ih’, moraš otići jer te BOG šalje odavde.
23. Uvijek se sjećaj našeg saveza, BOG nam je svjedok zauvijek.«
24. Tako se David sakrio u polju. Kad je došlo vrijeme svetkovine mladoga mjeseca, kralj je sjeo za stol da jede.
25. Kao i uvijek, zauzeo je svoje mjesto pored zida, nasuprot Jonatanu. Abner je sjedio pored Šaula, dok je Davidovo mjesto ostalo prazno.
26. Toga dana Šaul nije rekao ništa. Mislio je: »Nešto mu se dogodilo. Vjerojatno je nečist .«
27. No sutradan, na drugi dan mladog mjeseca, Davidovo je mjesto opet bilo prazno. Tada je Šaul upitao svog sina Jonatana: »Zašto Jišajev sin nije ni jučer ni danas došao na gozbu povodom svetkovine mladog mjeseca?«
28. A Jonatan je odgovorio Šaulu: »David je molio dopuštenje da ode u Betlehem.
29. Rekao mi je: ‘Pusti me da idem. Moja obitelj prinosi žrtvu u gradu, a brat mi je zapovjedio da dođem. Ako sam stekao tvoju naklonost, pusti me da idem i vidim svoju braću.’ Zato nije za kraljevim stolom.«
30. Tada se Šaul razbjesnio na Jonatana i rekao mu: »Ti, sine izopačene i buntovne žene! Misliš da ne znam da si stao na stranu Jišajevog sina, na sramotu sebi i svojoj majci!
31. Sve dok je Jišajev sin živ, nećeš biti kralj nad ovim kraljevstvom. Stoga, sad pošalji po njega i dovedi ga jer mora umrijeti.«
32. »Zašto bi morao umrijeti? Što je učinio?« pitao je Jonatan svog oca Šaula.
33. No Šaul je na njega bacio koplje da ga ubije. Sad je Jonatan shvatio da je njegov otac zaista odlučio ubiti Davida.
34. Jonatan je ustao od stola. Bio je ljut na oca i odbio je jesti na drugi dan svetkovine jer ga je otac ponizio i jer je htio ubiti Davida.
35. Sutradan ujutro Jonatan je otišao u polje na dogovoreni susret s Davidom. Poveo je sa sobom mladoga slugu.
36. »Trči«, rekao je mladiću. »Pronađi strijele koje odapinjem.« Mladić je trčao, a Jonatan je preko njega odapinjao strijele.
37. Mladić je dotrčao do mjesta gdje je pala strijela, no Jonatan je vikao: »Strijela je tamo, dalje od tebe!«
38. Vikao je za mladićem: »Požuri! Idi brzo! Ne zaustavljaj se!« Mladić je pokupio strijele i vratio ih svome gospodaru.
39. Nije ništa primijetio. Samo su Jonatan i David znali što se zapravo događa.
40. Jonatan je predao mladiću svoje oružje i rekao mu da se vrati u grad.
41. Kad je mladić otišao, David je izišao iz svog skrovišta. Tri puta duboko se poklonio pred Jonatanom, licem do zemlje. Potom su se izljubili i zaplakali zajedno. David je bio jako tužan.
42. Tada mu je Jonatan rekao: »Idi u miru. Zakleli smo se jedan drugome u BOŽJE ime na vječno prijateljstvo. BOG je svjedok između nas i između naših potomaka zauvijek!« David je ustao i otišao, a Jonatan se vratio u grad.

1 Samuelu 21:1-15
1. David je došao u Nob k svećeniku Ahimeleku . Ahimelek je drhtao od straha pri susretu s Davidom. Pitao ga je: »Zašto si sam? Zar nitko nije došao s tobom?«
2. David mu je odgovorio: »Kralj mi je povjerio poseban zadatak. Rekao je da nikome ne govorim što mi je zapovjedio i kamo me poslao, a sa svojim sam ljudima dogovorio gdje ćemo se naći.
3. Nego, što imaš za jelo? Daj mi pet kruhova ili što već nađeš.«
4. No svećenik je odgovorio Davidu: »Nemam običnog kruha. Imam samo posvećeni kruh. Možete ga jesti samo ako su se tvoji ljudi suzdržali od spolnih odnosa sa ženama.«
5. »Suzdržavamo se od žena kad idemo na ratni pohod«, rekao mu je David. »Tijela mojih ljudi su čista, čak i tijekom običnih pohoda, a posebno danas.«
6. Tako mu je svećenik dao sveti kruh. Nije naime bilo drugog kruha osim onoga koji se stavlja pred BOGA i svakog dana zamjenjuje svježim.
7. A Edomac Doeg, predvodnik čuvara Šaulove stoke i Šaulov službenik, zadržao se toga dana ondje pred BOGOM.
8. David je upitao Ahimeleka: »Imaš li ovdje neko koplje ili mač? Nisam ponio svoj mač ni bilo koje drugo oružje jer je kraljev nalog bio hitan.«
9. »Ovdje je mač Filistejca Golijata kojeg si ubio u dolini Ela«, odgovorio je svećenik. »Umotan je u platno i položen pored svećeničkog prsluka. Ako želiš, uzmi ga jer je to sve što ovdje ima od oružja.« A David će nato: »Nema boljeg mača od Golijatovog. Daj mi ga!«
10. David je toga dana pobjegao od Šaula. Otišao je kod Akiša, kralja Gata.
11. Akišovi su službenici govorili svome kralju: »Zar to nije David, kralj izraelske zemlje? Zar to nije onaj o kome narod pjeva dok pleše: ‘Šaul je pobio tisuće, a David na desetke tisuća’?«
12. David je dobro promislio o ovim riječima. Veoma se uplašio Akiša, kralja Gata
13. pa se pred njim i njegovim službenicima pretvarao da je lud. Šarao je po gradskim vratima i puštao da mu slina curi niz bradu.
14. Akiš je rekao svojim službenicima: »Vidite da je čovjek lud! Zašto ste ga doveli?
15. Imam dovoljno luđaka. Ne dovodite mi još i ovoga da luduje preda mnom. Zar ćete mi ga i u kuću pustiti?«

Psalmi 59:1-5
1. Voditelju zbora. Po melodiji »Ne uništi«. Davidov »miktam«. Napisan kad je Šaul zapovjedio da nadziru Davidovu kuću kako bi ga ubio. Bože, spasi me od mojih neprijatelja, zaštiti me od tih nasrtljivaca.
2. Izbavi me od zlonamjernih i spasi me od krvoločnih
3. jer u zasjedi čekaju da me ubiju! Silnici su se udružili protiv mene, a ni prijestup ni grijeh nisam počinio, BOŽE.
4. Ništa nisam skrivio, a oni trče i zauzimaju položaje. Probudi se! Priskoči mi u pomoć i sam se uvjeri!
5. Ti si BOG Svevladar, Bog Izraelov, ustani i kazni sve pogane. Nemoj se smilovati zlim izdajicama. Selah

Izreka 15:31-33
31. Tko sluša opomene, koje čuvaju život, ubraja se među mudre.
32. Tko odbija pouku, sebi šteti, a tko prihvaća opomenu, postaje razumniji.
33. Mudrost te uči strahopoštovanju prema BOGU. Moraš biti ponizan da bi primio čast.

Luki 24:36-53
36. Dok su još o tome pričali okupljenima, Isus je stao između njih i rekao im: »Mir vama!«
37. A oni su se zaprepastili i obuzeo ih je strah. Mislili su da vide duha.
38. A on im je rekao: »Zašto ste tako uznemireni? I zašto se u vama bude sumnje?
39. Pogledajte mi ruke i noge! Vidjet ćete da sam to stvarno ja. Dotaknite me i vidjet ćete; duh nema mesa i kostiju kao što ih ja imam.«
40. Kada im je to rekao, pokazao im je svoje ruke i noge.
41. A oni od radosti nisu mogli povjerovati svojim očima. Bili su zadivljeni. Upitao ih je: »Imate li ovdje što za jelo?«
42. Dali su mu komad pečene ribe.
43. On ga je uzeo i pred njima pojeo.
44. Zatim im je rekao: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: sve što o meni piše u Mojsijevom zakonu, prorocima i psalmima mora se ispuniti.«
45. Tada im je prosvijetlio um da shvate što je zapisano u Svetim pismima.
46. Rekao im je: »Zapisano je da će Krist biti ubijen i da će trećega dana uskrsnuti
47. i da će se u njegovo ime propovijedati ljudima da se obrate kako bi im bili oprošteni grijesi. Najprije to propovijedajte u Jeruzalemu, a onda i ostalim narodima!
48. Vi ste tome svjedoci.
49. Šaljem vam ono što je moj Otac obećao, ali ostanite u gradu sve dok ne primite silu s Neba!«
50. Tada ih je odveo u blizinu Betanije, podigao ruke i blagoslovio ih.
51. Dok ih je blagoslivljao, udaljio se od njih i bio uznesen na Nebo.
52. Oni su mu se poklonili i s velikom radošću vratili u Jeruzalem.
53. Ondje su stalno bili u Hramu i slavili Boga.