| 1 Kraljevima 1:1-53 |
| 1. Kralj David zašao je u duboku starost i nikako se nije mogao ugrijati iako su ga pokrivali mnogim pokrivačima. |
| 2. Zato su njegovi sluge predložili: »Potražit ćemo mladu djevojku koja će biti uz tebe, kralju, i njegovati te. Ugrijat ćeš se dok bude ležala uz tebe, gospodaru kralju.« |
| 3. Tražili su lijepu djevojku po cijelome Izraelu. Našli su Abišagu iz Šunama i doveli je kralju. |
| 4. Djevojka je bila posebno lijepa. Njegovala je kralja i služila ga, ali on nije spavao s njom. |
| 5. Adonija, sin Davidove žene Hagite, nadmeno je izjavio: »Ja ću biti kralj«. Nabavio je bojna kola i konje te pratnju od pedeset ljudi. |
| 6. Njegov otac David nikad ga zbog toga nije prekorio. Također, bio je veoma naočit i rodio se odmah nakon Abšaloma. |
| 7. Adonija se udružio sa Serujinim sinom Joabom i svećenikom Abjatarom koji su mu pružali podršku. |
| 8. No svećenik Sadok, Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej, Rei i Davidovi junaci nisu stali uz njega. |
| 9. Pored kamena Zoheleta, blizu izvora Rogel, Adonija je žrtvovao ovce, goveda i utovljenu telad. Na svečani je obred pozvao svu svoju braću, druge kraljeve sinove i sve Judejce koji su bili u kraljevoj službi. |
| 10. Prorok Natan, Benaja i Davidovi junaci nisu bili pozvani, baš kao ni Adonijin polubrat Salomon. |
| 11. Natan je upitao Bat Šebu, Salomonovu majku: »Znaš li da je Hagitin sin Adonija postao kralj, a naš gospodar David ništa o tome ne zna? |
| 12. Zato mi sad dopusti da ti dam savjet kako bi spasila svoj život i život svoga sina. |
| 13. Idi odmah kralju Davidu i reci mu: ‘Moj gopodaru kralju, nisi li se ti zakleo svojoj sluškinji: »Tvoj će sin Salomon biti kralj nakon mene i naslijedit će moje prijestolje! Zašto je onda Adonija postao kralj?«’ |
| 14. Dok budeš razgovarala s kraljem, ja ću doći i potvrditi tvoje riječi.« |
| 15. Bat Šeba je otišla u odaje ostarjeloga kralja kojeg je ondje njegovala Abišaga iz Šunama. |
| 16. Duboko se poklonila pred kraljem, a on je pitao: »Što mogu učiniti za tebe?« |
| 17. »Gospodaru«, reče mu ona, »Zakleo si se BOGOM: ‘Tvoj će sin Salomon biti kralj nakon mene i naslijedit će moje prijestolje.’ |
| 18. No ne znaš da se Adonija proglasio kraljem. |
| 19. Žrtvovao je mnogo volova, utovljene stoke i ovaca. Pozvao je sve kraljeve sinove, svećenika Abjatara i vojnog zapovjednika Joaba, ali tvoga slugu Salomona nije pozvao. |
| 20. Oči cijeloga Izraela uperene su u tebe, moj gospodaru kralju. Svi čekaju da objaviš tko će naslijediti kraljevsko prijestolje nakon tebe. |
| 21. Ako moj gospodar kralj ne odredi nasljednika, mene i moga sina Salomona smatrat će izdajicama onog trena kad kralj umre.« |
| 22. Dok je ona još govorila, stigao je prorok Natan. |
| 23. Kralju su javili: »Prorok Natan je ovdje.« Natan je došao pred kralja i poklonio se pred njim do zemlje. |
| 24. Rekao je: »Moj gospodaru kralju, jesi li ti odredio da će Adonija biti kralj nakon tebe i da će preuzeti tvoje prijestolje? |
| 25. Jer, on je danas žrtvovao mnogo volova, utovljene teladi i ovaca. Na obred je pozvao sve kraljeve sinove, vojne zapovjednike i svećenika Abjatara. Eno ih, jedu i piju s njim, i kliču: ‘Živio kralj Adonija!’ |
| 26. No nije pozvao ni mene, ni svećenika Sadoka, ni Jojadinog sina Benaju, kao ni tvoga slugu Salomona. |
| 27. Jesi li ti tako odlučio, moj gospodaru kralju, a da mi nisi obznanio tko će biti tvoj nasljednik?« |
| 28. Tada je kralj David rekao: »Pozovite Bat Šebu.« Kad je došla Bat Šeba i stala pred kralja, |
| 29. on se zakleo: »Zaklinjem se BOGU, koji me izbavio iz svake nevolje, |
| 30. danas ću izvršiti što sam ti obećao pred Izraelovim Bogom: ‘Tvoj će sin Salomon biti kralj nakon mene i naslijedit će moje prijestolje.’« |
| 31. Bat Šeba poklonila se kralju do zemlje i rekla: »Zauvijek neka živi moj gospodar, kralj David!« |
| 32. Kralj David je rekao: »Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadinog sina Benaju.« Kad su došli pred kralja, |
| 33. on im je rekao: »Okupite sluge svoga gospodara i odvedite moga sina Salomona na mojoj mazgi do izvora Gihon. |
| 34. Neka ga tamo svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja cijeloga Izraela. Zatim zatrubite u rogove i vičite: ‘Živio kralj Salomon!’ |
| 35. Poslije ga otpratite natrag u grad. Neka dođe i sjedne na moje prijestolje jer će biti kralj nakon mene. Odredio sam ga za vladara Izraela i Jude.« |
| 36. Jojadin sin Benaja odgovorio je kralju: »Amen! Neka tako i BOG potvrdi moga gospodara kralja. |
| 37. Kao što je BOG bio uz moga gospodara kralja, neka tako bude i uz Salomona! Neka njegovo kraljevstvo bude još veće od Davidovog kraljevstva!« |
| 38. Svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja i Davidovi osobni čuvari odveli su Salomona na mazgi kralja Davida dolje, na izvor Gihon. |
| 39. Iz šatora sastanka svećenik je Sadok uzeo rog s uljem i izvršio obredno pomazanje Salomona za kralja. Potom su zatrubili u rogove i sav je narod povikao: »Živio kralj Salomon!« |
| 40. Svi su ga pratili natrag u grad, glasno svirajući frule i silno se radujući, tako da se treslo tlo pod njima. |
| 41. Adonija i svi njegovi uzvanici čuli su buku dok su završavali s gozbom. Kad je Joab začuo zvuk roga, upitao je: »Kakva je to silna graja u gradu?« |
| 42. Dok je još govorio, stigao je Jonatan, sin svećenika Abjatara. Adonija ga je pozvao: »Uđi! Dobar si čovjek i sigurno donosiš dobre vijesti.« |
| 43. »Ne« odgovorio je Jonatan. »Naš je gospodar, kralj David, postavio Salomona za kralja. |
| 44. Kralj je poslao Salomona na kraljevoj mazgi na izvor Gihon. Pratili su ga svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja i kraljeva straža. |
| 45. Ondje su ga svećenik Sadok i prorok Natan obredno pomazali za kralja. Krenuli su natrag u grad, veseleći se tako silno da se cijeli grad podigao na noge. To je buka koju čujete. |
| 46. Salomon već sjedi na kraljevskom prijestolju, |
| 47. a kraljevi službenici dolaze našem gospodaru, kralju Davidu, i čestitaju mu: ‘Neka Bog proslavi Salomonovo ime i neka on bude još veći kralj od tebe!’ Kralj se poklonio Bogu u svojim odajama |
| 48. i rekao: ‘Neka je danas blagoslovljen Izraelov Bog koji mi je dopustio da vidim svog potomka kako sjedi na mome prijestolju.’« |
| 49. Svi su se Adonijini uzvanici razišli uplašeni s gozbe. |
| 50. Adonija, koji se sad bojao Salomona, sklonio se pokraj žrtvenika, uhvativši se za rogove žrtvenika. |
| 51. Salomonu je rečeno: »Adonija se uplašio kralja Salomona. Drži se za rogove žrtvenika i govori: ‘Neka mi se kralj Salomon zakune da neće pogubiti svoga slugu.’« |
| 52. Salomon je odgovorio: »Ako se pokaže poštenim čovjekom, neće mu pasti ni dlaka s glave. No ako se pokaže da je činio zlo, umrijet će.« |
| 53. Kralj je Salomon poslao ljude da Adoniju odvoje od žrtvenika. Adonija je prišao kralju i poklonio se, a Salomon mu je rekao: »Idi kući.« |
| 1 Kraljevima 2:1-46 |
| 1. Kad se Davidu približilo vrijeme smrti, zapovjedio je svome sinu Salomonu: |
| 2. »Uskoro ću umrijeti«, rekao je. »Budi snažan i hrabar, |
| 3. izvršavaj ono što je odredio BOG, drži se njegovih uredbi i zapovijedi, zakona i propisa koji su zapisani u Mojsijevom zakonu. Tako ćeš biti uspješan, što god radio i kamo god išao, |
| 4. a BOG će ispuniti obećanje koje mi je dao: ‘Ako tvoji potomci budu pazili kako žive, ako svim svojim srcem i dušom budu vjerno činili što tražim, uvijek će jedan od njih sjediti na izraelskom prijestolju.’ |
| 5. Sâm znaš što je učinio Serujin sin Joab s dvojicom zapovjednika izraelske vojske. Ubio je Abnera, Nerovog sina, i Amasu, Jeterovog sina. Prolio je njihovu krv u vrijeme mira, kao da je rat. Tom je krvlju umazao svoj pojas i obuću na nogama. |
| 6. Postupi s njim kako misliš da je najbolje i ne dopusti da umre nekažnjen. |
| 7. Sinovima Barzilaja iz Gileada uzvrati dobrotom jer su je iskazali i meni kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. Stoga, neka uvijek budu među onima koji jedu za tvojim stolom. |
| 8. Ne zaboravi ni Šimeja, Gerinog sina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me teškim kletvama proklinjao dok sam bježao u Mahanaim. Kad mi je kasnije izašao ususret na rijeci Jordan, zakleo sam mu se BOGOM da ga neću pogubiti. |
| 9. No ti ga nemoj ostaviti nekažnjenog. Mudar si čovjek i znat ćeš kako postupiti. Pogubi ga sijedog i staroga.« |
| 10. Potom je David umro. Sahranjen je u Davidovom gradu. |
| 11. Vladao je Izraelom četrdeset godina — sedam godina u Hebronu i trideset tri godine u Jeruzalemu. |
| 12. Salomon je naslijedio prijestolje svoga oca Davida i zadobio potpunu vlast u kraljevstvu. |
| 13. Adonija, Hagitin sin, otišao je kod Salomonove majke Bat Šebe. Ona ga je upitala: »Dolaziš li u miru?« »Da, dolazim u miru«, odgovorio je |
| 14. i upitao: »Mogu li te nešto zamoliti?« »Reci«, odgovori mu ona. |
| 15. »Kao što znaš«, rekao je Adonija, »kraljevstvo je trebalo pripasti meni i cijeli je Izrael očekivao da ću ja biti kralj. No ono je pripalo mome bratu jer je tako odredio BOG. |
| 16. Sad imam jednu molbu. Nemoj me odbiti!« »Nastavi«, rekla je Bat Šeba. |
| 17. »Molim te, reci kralju Salomonu«, nastavi Adonija, »jer on tebe neće odbiti, neka mi dodijeli Abišagu iz Šunama za ženu.« |
| 18. »Dobro«, odgovori Bat Šeba. »Razgovarat ću s kraljem u tvoje ime.« |
| 19. Potom je Bat Šeba otišla kod kralja Salomona da se zauzme za Adoniju. Kralj je ustao i prišao majci, poklonio joj se i zatim sjeo na svoje prijestolje. Zapovjedio je da se donese prijestolje i za kraljevu majku pa je ona sjela s njegove desne strane. |
| 20. »Imam jednu malu molbu«, rekla je. »Nemoj me odbiti.« »Reci majko«, odgovorio je kralj, »tebe ne odbijam.« |
| 21. Rekla je: »Neka se Abišaga iz Šunama dodijeli tvome bratu Adoniji za ženu.« |
| 22. Kralj je Salomon odgovorio majci: »Zašto tražiš Abišagu iz Šunama za Adoniju? Mogla si isto tako tražiti i kraljevstvo za njega jer je on moj stariji brat! Mogla si tako tražiti i položaje za svećenika Abjatara i Serujinog sina Joaba!« |
| 23. Tada se kralj Salomon zakleo Bogom: »Neka me BOG kazni ako Adoniji ne oduzmem život zbog ove molbe! |
| 24. Zaklinjem se BOGU koji me učvrstio na prijestolju mog oca Davida i dao mi kraljevstvo, kao što je obećao, Adonija će danas biti pogubljen!« |
| 25. Poslao je Jojadinog sina Benaju, a on je pogubio Adoniju. |
| 26. Poslije je kralj rekao svećeniku Abjataru: »Vrati se na svoja polja u Anatot. Zaslužio si smrt, ali neću te pogubiti jer si pred mojim ocem Davidom nosio BOŽJI kovčeg i s njim dijelio sve nevolje.« |
| 27. Tako je Salomon isključio Abjatara iz BOŽJEG svećenstva, ispunivši ono što je BOG objavio u Šilu o Elijevoj obitelji. |
| 28. Kad je sve to čuo Joab, pobjegao je u BOŽJI šator i uhvatio se za rogove žrtvenika. On je podržavao Adoniju, ali ne i Abšaloma. |
| 29. Kralju je Salomonu dojavljeno gdje se sklonio Joab, a on je poslao Jojadinog sina Benaju, rekavši mu: »Idi i ubij ga!« |
| 30. Benaja je ušao u Božji šator i rekao Joabu: »Kralj ti zapovijeda da izađeš!« No Joab je odgovorio: »Ne, umrijet ću ovdje.« Benaja je to dojavio kralju. |
| 31. Tada je kralj zapovjedio Benaji: »Učini kako je rekao. Ubij ga i sahrani! Tako ćeš s mene i s obitelji moga oca ukloniti krivnju zbog nevine krvi koju je prolio Joab. |
| 32. BOG ga sad kažnjava za tu krv. Bez znanja moga oca Davida, ubio je dvojicu ljudi koji su bili bolji i pravedniji od njega: Abnera, Nerovog sina, zapovjednika izraelske vojske, i Amasu, Jeterovog sina, zapovjednika judejske vojske. |
| 33. Neka krivnja za prolijevanje njihove krvi zauvijek padne na Joaba i njegovu obitelj. A nad Davidom i njegovim potomcima, nad njegovom vladarskom kućom i kraljevstvom, neka zauvijek vlada BOŽJI mir.« |
| 34. Tako je Benaja, Jojadin sin, ubio Joaba i pokopao ga blizu njegovog doma na rubu pustinje. |
| 35. Kralj je zatim postavio Benaju za vojnog zapovjednika umjesto Joaba, a Sadoka za svećenika umjesto Abjatara. |
| 36. Kralj je potom poslao po Šimeja i rekao mu: »Sagradi si kuću u Jeruzalemu i živi u njoj, ali ne odlazi iz grada. |
| 37. Onoga dana kad izađeš iz grada i prijeđeš potok Kidron, budi siguran da ćeš umrijeti i sâm biti kriv za svoju smrt.« |
| 38. Šimej je odgovorio kralju: »Dobro si odredio. Učinit ću kako mi zapovijeda moj gospodar kralj.« Tako je Šimej dugo živio u Jeruzalemu. |
| 39. No tri godine kasnije, dogodilo se da su dvojica Šimejevih robova pobjegla k Maakinom sinu Akišu, kralju Gata. Šimeju su javili da su mu robovi u Gatu. |
| 40. Osedlao je magarca, otišao kod Akiša u Gat i vratio svoje robove. |
| 41. Kad su Salomonu javili da je Šimej izašao iz Jeruzalema i da se vratio iz Gata, |
| 42. kralj ga je pozvao i rekao mu: »Zar se nisam zakleo BOGOM kad sam te upozorio da ćeš sigurno umrijeti onog dana kad izađeš iz grada? Tada si rekao da ćeš poslušati. |
| 43. Zašto se onda nisi pokorio mojoj zapovjedi? Zašto si prekršio obećanje BOGU?« |
| 44. Kralj je dalje govorio Šimeju: »Ti dobro znaš sve zlo koje si učinio mome ocu Davidu i znaš da će te za to kazniti BOG. |
| 45. A mene će BOG blagosloviti i Davidovo će prijestolje zauvijek čvrsto stajati pred njim.« |
| 46. Tada je kralj izdao zapovijed Benaji, Jojadinom sinu, i on je ubio Šimeja. I tako je Salomon preuzeo potpunu vlast nad svojim kraljevstvom. |
| Psalmi 68:11-14 |
| 11. Gospodar je zapovijed izdao, a veliko mnoštvo tu dobru vijest objavilo: |
| 12. »Kraljevi i vojske bježe i bježe, a domaćice dijele ratni plijen; |
| 13. dobit će ga i oni koji su ostali sa stadima; kipove golubica sa srebrnim krilima i zlatnim perima.« |
| 14. Tada je Bog Svemoćni rasijao kraljeve po zemlji, kao što sipa snijeg na Salmonu. |
| Izreka 17:7-9 |
| 7. Pametne riječi ne pristaju ništarijama, a još manje lažljive riječi plemenitima. |
| 8. Podmititelju je mito kao čarolija: kamo god se okrene, uspijeva. |
| 9. Tko oprosti uvredu, osnažuje prijateljstvo, a tko je stalno spominje, prekida ga. |
| Ivanu 9:24-41 |
| 24. Tada su drugi put pozvali čovjeka, koji je bio slijep, i naredili mu: »Iskaži Bogu čast! Priznaj istinu! Znamo da je čovjek, koji ti je otvorio oči, grešnik.« |
| 25. »Je li grešnik ili nije, ne znam«, odvratio im je. »Znam samo jedno: bio sam slijep, a sada vidim!« |
| 26. »Što ti je učinio?« pitali su ga. »Kako ti je otvorio oči?« |
| 27. Odgovorio im je: »Već sam vam ispričao, ali niste htjeli slušati. Zašto to želite ponovo čuti? Zar i vi želite postati njegovi učenici?« |
| 28. Tada su ga počeli ismijavati i govoriti mu: »Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici. |
| 29. Znamo da se Bog obratio Mojsiju, ali ne znamo odakle dolazi ovaj čovjek.« |
| 30. »Zaista je čudno«, odvratio im je, »da vi ne znate odakle on dolazi, a meni je otvorio oči! |
| 31. Poznato je da Bog ne uslišava grešnike, nego onoga tko mu je odan i tko mu se pokorava. |
| 32. Otkad je svijeta, još se nije čulo da je netko otvorio oči slijepcu od rođenja. |
| 33. Da ovaj čovjek nije od Boga, ništa ne bi mogao učiniti.« |
| 34. Odvratili su mu: »Pun si grijeha od rođenja i ti bi nas nečemu učio!« I izbacili su ga iz sinagoge. |
| 35. Isus je čuo da su čovjeka izbacili iz sinagoge. Našao ga je i upitao: »Vjeruješ li u Sina Čovječjeg?« |
| 36. »A tko je taj, gospodine?« odvratio je čovjek. »Kaži mi, pa ću povjerovati u njega.« |
| 37. »Gledaš u njega«, rekao mu je Isus. »To je onaj koji sada razgovara s tobom.« |
| 38. »Vjerujem, Gospodine!« rekao je i poklonio se pred Isusom. |
| 39. A Isus je rekao: »Ja sam došao na ovaj svijet da bi se svijetu moglo suditi. Došao sam da progledaju oni koji ne vide, a oslijepe oni koji vide.« |
| 40. Neki farizeji, koji su bili s Isusom, čuli su to i rekli mu: »Zar smo i mi slijepi?« |
| 41. »Kad biste bili slijepi«, odvratio im je Isus, »ne biste imali grijeha, ali sada kažete: ‘Vidimo’. Time vaš grijeh ostaje.« |