A A A A A
Biblija u jednoj godini
Svibnja 27

1 Kraljevima 1:1-53
1. Kralj David zašao je u duboku starost i nikako se nije mogao ugrijati iako su ga pokrivali mnogim pokrivačima.
2. Zato su njegovi sluge predložili: »Potražit ćemo mladu djevojku koja će biti uz tebe, kralju, i njegovati te. Ugrijat ćeš se dok bude ležala uz tebe, gospodaru kralju.«
3. Tražili su lijepu djevojku po cijelome Izraelu. Našli su Abišagu iz Šunama i doveli je kralju.
4. Djevojka je bila posebno lijepa. Njegovala je kralja i služila ga, ali on nije spavao s njom.
5. Adonija, sin Davidove žene Hagite, nadmeno je izjavio: »Ja ću biti kralj«. Nabavio je bojna kola i konje te pratnju od pedeset ljudi.
6. Njegov otac David nikad ga zbog toga nije prekorio. Također, bio je veoma naočit i rodio se odmah nakon Abšaloma.
7. Adonija se udružio sa Serujinim sinom Joabom i svećenikom Abjatarom koji su mu pružali podršku.
8. No svećenik Sadok, Jojadin sin Benaja, prorok Natan, Šimej, Rei i Davidovi junaci nisu stali uz njega.
9. Pored kamena Zoheleta, blizu izvora Rogel, Adonija je žrtvovao ovce, goveda i utovljenu telad. Na svečani je obred pozvao svu svoju braću, druge kraljeve sinove i sve Judejce koji su bili u kraljevoj službi.
10. Prorok Natan, Benaja i Davidovi junaci nisu bili pozvani, baš kao ni Adonijin polubrat Salomon.
11. Natan je upitao Bat Šebu, Salomonovu majku: »Znaš li da je Hagitin sin Adonija postao kralj, a naš gospodar David ništa o tome ne zna?
12. Zato mi sad dopusti da ti dam savjet kako bi spasila svoj život i život svoga sina.
13. Idi odmah kralju Davidu i reci mu: ‘Moj gopodaru kralju, nisi li se ti zakleo svojoj sluškinji: »Tvoj će sin Salomon biti kralj nakon mene i naslijedit će moje prijestolje! Zašto je onda Adonija postao kralj?«’
14. Dok budeš razgovarala s kraljem, ja ću doći i potvrditi tvoje riječi.«
15. Bat Šeba je otišla u odaje ostarjeloga kralja kojeg je ondje njegovala Abišaga iz Šunama.
16. Duboko se poklonila pred kraljem, a on je pitao: »Što mogu učiniti za tebe?«
17. »Gospodaru«, reče mu ona, »Zakleo si se BOGOM: ‘Tvoj će sin Salomon biti kralj nakon mene i naslijedit će moje prijestolje.’
18. No ne znaš da se Adonija proglasio kraljem.
19. Žrtvovao je mnogo volova, utovljene stoke i ovaca. Pozvao je sve kraljeve sinove, svećenika Abjatara i vojnog zapovjednika Joaba, ali tvoga slugu Salomona nije pozvao.
20. Oči cijeloga Izraela uperene su u tebe, moj gospodaru kralju. Svi čekaju da objaviš tko će naslijediti kraljevsko prijestolje nakon tebe.
21. Ako moj gospodar kralj ne odredi nasljednika, mene i moga sina Salomona smatrat će izdajicama onog trena kad kralj umre.«
22. Dok je ona još govorila, stigao je prorok Natan.
23. Kralju su javili: »Prorok Natan je ovdje.« Natan je došao pred kralja i poklonio se pred njim do zemlje.
24. Rekao je: »Moj gospodaru kralju, jesi li ti odredio da će Adonija biti kralj nakon tebe i da će preuzeti tvoje prijestolje?
25. Jer, on je danas žrtvovao mnogo volova, utovljene teladi i ovaca. Na obred je pozvao sve kraljeve sinove, vojne zapovjednike i svećenika Abjatara. Eno ih, jedu i piju s njim, i kliču: ‘Živio kralj Adonija!’
26. No nije pozvao ni mene, ni svećenika Sadoka, ni Jojadinog sina Benaju, kao ni tvoga slugu Salomona.
27. Jesi li ti tako odlučio, moj gospodaru kralju, a da mi nisi obznanio tko će biti tvoj nasljednik?«
28. Tada je kralj David rekao: »Pozovite Bat Šebu.« Kad je došla Bat Šeba i stala pred kralja,
29. on se zakleo: »Zaklinjem se BOGU, koji me izbavio iz svake nevolje,
30. danas ću izvršiti što sam ti obećao pred Izraelovim Bogom: ‘Tvoj će sin Salomon biti kralj nakon mene i naslijedit će moje prijestolje.’«
31. Bat Šeba poklonila se kralju do zemlje i rekla: »Zauvijek neka živi moj gospodar, kralj David!«
32. Kralj David je rekao: »Pozovite mi svećenika Sadoka, proroka Natana i Jojadinog sina Benaju.« Kad su došli pred kralja,
33. on im je rekao: »Okupite sluge svoga gospodara i odvedite moga sina Salomona na mojoj mazgi do izvora Gihon.
34. Neka ga tamo svećenik Sadok i prorok Natan pomažu za kralja cijeloga Izraela. Zatim zatrubite u rogove i vičite: ‘Živio kralj Salomon!’
35. Poslije ga otpratite natrag u grad. Neka dođe i sjedne na moje prijestolje jer će biti kralj nakon mene. Odredio sam ga za vladara Izraela i Jude.«
36. Jojadin sin Benaja odgovorio je kralju: »Amen! Neka tako i BOG potvrdi moga gospodara kralja.
37. Kao što je BOG bio uz moga gospodara kralja, neka tako bude i uz Salomona! Neka njegovo kraljevstvo bude još veće od Davidovog kraljevstva!«
38. Svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja i Davidovi osobni čuvari odveli su Salomona na mazgi kralja Davida dolje, na izvor Gihon.
39. Iz šatora sastanka svećenik je Sadok uzeo rog s uljem i izvršio obredno pomazanje Salomona za kralja. Potom su zatrubili u rogove i sav je narod povikao: »Živio kralj Salomon!«
40. Svi su ga pratili natrag u grad, glasno svirajući frule i silno se radujući, tako da se treslo tlo pod njima.
41. Adonija i svi njegovi uzvanici čuli su buku dok su završavali s gozbom. Kad je Joab začuo zvuk roga, upitao je: »Kakva je to silna graja u gradu?«
42. Dok je još govorio, stigao je Jonatan, sin svećenika Abjatara. Adonija ga je pozvao: »Uđi! Dobar si čovjek i sigurno donosiš dobre vijesti.«
43. »Ne« odgovorio je Jonatan. »Naš je gospodar, kralj David, postavio Salomona za kralja.
44. Kralj je poslao Salomona na kraljevoj mazgi na izvor Gihon. Pratili su ga svećenik Sadok, prorok Natan, Jojadin sin Benaja i kraljeva straža.
45. Ondje su ga svećenik Sadok i prorok Natan obredno pomazali za kralja. Krenuli su natrag u grad, veseleći se tako silno da se cijeli grad podigao na noge. To je buka koju čujete.
46. Salomon već sjedi na kraljevskom prijestolju,
47. a kraljevi službenici dolaze našem gospodaru, kralju Davidu, i čestitaju mu: ‘Neka Bog proslavi Salomonovo ime i neka on bude još veći kralj od tebe!’ Kralj se poklonio Bogu u svojim odajama
48. i rekao: ‘Neka je danas blagoslovljen Izraelov Bog koji mi je dopustio da vidim svog potomka kako sjedi na mome prijestolju.’«
49. Svi su se Adonijini uzvanici razišli uplašeni s gozbe.
50. Adonija, koji se sad bojao Salomona, sklonio se pokraj žrtvenika, uhvativši se za rogove žrtvenika.
51. Salomonu je rečeno: »Adonija se uplašio kralja Salomona. Drži se za rogove žrtvenika i govori: ‘Neka mi se kralj Salomon zakune da neće pogubiti svoga slugu.’«
52. Salomon je odgovorio: »Ako se pokaže poštenim čovjekom, neće mu pasti ni dlaka s glave. No ako se pokaže da je činio zlo, umrijet će.«
53. Kralj je Salomon poslao ljude da Adoniju odvoje od žrtvenika. Adonija je prišao kralju i poklonio se, a Salomon mu je rekao: »Idi kući.«

1 Kraljevima 2:1-46
1. Kad se Davidu približilo vrijeme smrti, zapovjedio je svome sinu Salomonu:
2. »Uskoro ću umrijeti«, rekao je. »Budi snažan i hrabar,
3. izvršavaj ono što je odredio BOG, drži se njegovih uredbi i zapovijedi, zakona i propisa koji su zapisani u Mojsijevom zakonu. Tako ćeš biti uspješan, što god radio i kamo god išao,
4. a BOG će ispuniti obećanje koje mi je dao: ‘Ako tvoji potomci budu pazili kako žive, ako svim svojim srcem i dušom budu vjerno činili što tražim, uvijek će jedan od njih sjediti na izraelskom prijestolju.’
5. Sâm znaš što je učinio Serujin sin Joab s dvojicom zapovjednika izraelske vojske. Ubio je Abnera, Nerovog sina, i Amasu, Jeterovog sina. Prolio je njihovu krv u vrijeme mira, kao da je rat. Tom je krvlju umazao svoj pojas i obuću na nogama.
6. Postupi s njim kako misliš da je najbolje i ne dopusti da umre nekažnjen.
7. Sinovima Barzilaja iz Gileada uzvrati dobrotom jer su je iskazali i meni kad sam bježao pred tvojim bratom Abšalomom. Stoga, neka uvijek budu među onima koji jedu za tvojim stolom.
8. Ne zaboravi ni Šimeja, Gerinog sina, Benjaminovca iz Bahurima, koji me teškim kletvama proklinjao dok sam bježao u Mahanaim. Kad mi je kasnije izašao ususret na rijeci Jordan, zakleo sam mu se BOGOM da ga neću pogubiti.
9. No ti ga nemoj ostaviti nekažnjenog. Mudar si čovjek i znat ćeš kako postupiti. Pogubi ga sijedog i staroga.«
10. Potom je David umro. Sahranjen je u Davidovom gradu.
11. Vladao je Izraelom četrdeset godina — sedam godina u Hebronu i trideset tri godine u Jeruzalemu.
12. Salomon je naslijedio prijestolje svoga oca Davida i zadobio potpunu vlast u kraljevstvu.
13. Adonija, Hagitin sin, otišao je kod Salomonove majke Bat Šebe. Ona ga je upitala: »Dolaziš li u miru?« »Da, dolazim u miru«, odgovorio je
14. i upitao: »Mogu li te nešto zamoliti?« »Reci«, odgovori mu ona.
15. »Kao što znaš«, rekao je Adonija, »kraljevstvo je trebalo pripasti meni i cijeli je Izrael očekivao da ću ja biti kralj. No ono je pripalo mome bratu jer je tako odredio BOG.
16. Sad imam jednu molbu. Nemoj me odbiti!« »Nastavi«, rekla je Bat Šeba.
17. »Molim te, reci kralju Salomonu«, nastavi Adonija, »jer on tebe neće odbiti, neka mi dodijeli Abišagu iz Šunama za ženu.«
18. »Dobro«, odgovori Bat Šeba. »Razgovarat ću s kraljem u tvoje ime.«
19. Potom je Bat Šeba otišla kod kralja Salomona da se zauzme za Adoniju. Kralj je ustao i prišao majci, poklonio joj se i zatim sjeo na svoje prijestolje. Zapovjedio je da se donese prijestolje i za kraljevu majku pa je ona sjela s njegove desne strane.
20. »Imam jednu malu molbu«, rekla je. »Nemoj me odbiti.« »Reci majko«, odgovorio je kralj, »tebe ne odbijam.«
21. Rekla je: »Neka se Abišaga iz Šunama dodijeli tvome bratu Adoniji za ženu.«
22. Kralj je Salomon odgovorio majci: »Zašto tražiš Abišagu iz Šunama za Adoniju? Mogla si isto tako tražiti i kraljevstvo za njega jer je on moj stariji brat! Mogla si tako tražiti i položaje za svećenika Abjatara i Serujinog sina Joaba!«
23. Tada se kralj Salomon zakleo Bogom: »Neka me BOG kazni ako Adoniji ne oduzmem život zbog ove molbe!
24. Zaklinjem se BOGU koji me učvrstio na prijestolju mog oca Davida i dao mi kraljevstvo, kao što je obećao, Adonija će danas biti pogubljen!«
25. Poslao je Jojadinog sina Benaju, a on je pogubio Adoniju.
26. Poslije je kralj rekao svećeniku Abjataru: »Vrati se na svoja polja u Anatot. Zaslužio si smrt, ali neću te pogubiti jer si pred mojim ocem Davidom nosio BOŽJI kovčeg i s njim dijelio sve nevolje.«
27. Tako je Salomon isključio Abjatara iz BOŽJEG svećenstva, ispunivši ono što je BOG objavio u Šilu o Elijevoj obitelji.
28. Kad je sve to čuo Joab, pobjegao je u BOŽJI šator i uhvatio se za rogove žrtvenika. On je podržavao Adoniju, ali ne i Abšaloma.
29. Kralju je Salomonu dojavljeno gdje se sklonio Joab, a on je poslao Jojadinog sina Benaju, rekavši mu: »Idi i ubij ga!«
30. Benaja je ušao u Božji šator i rekao Joabu: »Kralj ti zapovijeda da izađeš!« No Joab je odgovorio: »Ne, umrijet ću ovdje.« Benaja je to dojavio kralju.
31. Tada je kralj zapovjedio Benaji: »Učini kako je rekao. Ubij ga i sahrani! Tako ćeš s mene i s obitelji moga oca ukloniti krivnju zbog nevine krvi koju je prolio Joab.
32. BOG ga sad kažnjava za tu krv. Bez znanja moga oca Davida, ubio je dvojicu ljudi koji su bili bolji i pravedniji od njega: Abnera, Nerovog sina, zapovjednika izraelske vojske, i Amasu, Jeterovog sina, zapovjednika judejske vojske.
33. Neka krivnja za prolijevanje njihove krvi zauvijek padne na Joaba i njegovu obitelj. A nad Davidom i njegovim potomcima, nad njegovom vladarskom kućom i kraljevstvom, neka zauvijek vlada BOŽJI mir.«
34. Tako je Benaja, Jojadin sin, ubio Joaba i pokopao ga blizu njegovog doma na rubu pustinje.
35. Kralj je zatim postavio Benaju za vojnog zapovjednika umjesto Joaba, a Sadoka za svećenika umjesto Abjatara.
36. Kralj je potom poslao po Šimeja i rekao mu: »Sagradi si kuću u Jeruzalemu i živi u njoj, ali ne odlazi iz grada.
37. Onoga dana kad izađeš iz grada i prijeđeš potok Kidron, budi siguran da ćeš umrijeti i sâm biti kriv za svoju smrt.«
38. Šimej je odgovorio kralju: »Dobro si odredio. Učinit ću kako mi zapovijeda moj gospodar kralj.« Tako je Šimej dugo živio u Jeruzalemu.
39. No tri godine kasnije, dogodilo se da su dvojica Šimejevih robova pobjegla k Maakinom sinu Akišu, kralju Gata. Šimeju su javili da su mu robovi u Gatu.
40. Osedlao je magarca, otišao kod Akiša u Gat i vratio svoje robove.
41. Kad su Salomonu javili da je Šimej izašao iz Jeruzalema i da se vratio iz Gata,
42. kralj ga je pozvao i rekao mu: »Zar se nisam zakleo BOGOM kad sam te upozorio da ćeš sigurno umrijeti onog dana kad izađeš iz grada? Tada si rekao da ćeš poslušati.
43. Zašto se onda nisi pokorio mojoj zapovjedi? Zašto si prekršio obećanje BOGU?«
44. Kralj je dalje govorio Šimeju: »Ti dobro znaš sve zlo koje si učinio mome ocu Davidu i znaš da će te za to kazniti BOG.
45. A mene će BOG blagosloviti i Davidovo će prijestolje zauvijek čvrsto stajati pred njim.«
46. Tada je kralj izdao zapovijed Benaji, Jojadinom sinu, i on je ubio Šimeja. I tako je Salomon preuzeo potpunu vlast nad svojim kraljevstvom.

Psalmi 68:11-14
11. Gospodar je zapovijed izdao, a veliko mnoštvo tu dobru vijest objavilo:
12. »Kraljevi i vojske bježe i bježe, a domaćice dijele ratni plijen;
13. dobit će ga i oni koji su ostali sa stadima; kipove golubica sa srebrnim krilima i zlatnim perima.«
14. Tada je Bog Svemoćni rasijao kraljeve po zemlji, kao što sipa snijeg na Salmonu.

Izreka 17:7-9
7. Pametne riječi ne pristaju ništarijama, a još manje lažljive riječi plemenitima.
8. Podmititelju je mito kao čarolija: kamo god se okrene, uspijeva.
9. Tko oprosti uvredu, osnažuje prijateljstvo, a tko je stalno spominje, prekida ga.

Ivanu 9:24-41
24. Tada su drugi put pozvali čovjeka, koji je bio slijep, i naredili mu: »Iskaži Bogu čast! Priznaj istinu! Znamo da je čovjek, koji ti je otvorio oči, grešnik.«
25. »Je li grešnik ili nije, ne znam«, odvratio im je. »Znam samo jedno: bio sam slijep, a sada vidim!«
26. »Što ti je učinio?« pitali su ga. »Kako ti je otvorio oči?«
27. Odgovorio im je: »Već sam vam ispričao, ali niste htjeli slušati. Zašto to želite ponovo čuti? Zar i vi želite postati njegovi učenici?«
28. Tada su ga počeli ismijavati i govoriti mu: »Ti si njegov učenik, a mi smo Mojsijevi učenici.
29. Znamo da se Bog obratio Mojsiju, ali ne znamo odakle dolazi ovaj čovjek.«
30. »Zaista je čudno«, odvratio im je, »da vi ne znate odakle on dolazi, a meni je otvorio oči!
31. Poznato je da Bog ne uslišava grešnike, nego onoga tko mu je odan i tko mu se pokorava.
32. Otkad je svijeta, još se nije čulo da je netko otvorio oči slijepcu od rođenja.
33. Da ovaj čovjek nije od Boga, ništa ne bi mogao učiniti.«
34. Odvratili su mu: »Pun si grijeha od rođenja i ti bi nas nečemu učio!« I izbacili su ga iz sinagoge.
35. Isus je čuo da su čovjeka izbacili iz sinagoge. Našao ga je i upitao: »Vjeruješ li u Sina Čovječjeg?«
36. »A tko je taj, gospodine?« odvratio je čovjek. »Kaži mi, pa ću povjerovati u njega.«
37. »Gledaš u njega«, rekao mu je Isus. »To je onaj koji sada razgovara s tobom.«
38. »Vjerujem, Gospodine!« rekao je i poklonio se pred Isusom.
39. A Isus je rekao: »Ja sam došao na ovaj svijet da bi se svijetu moglo suditi. Došao sam da progledaju oni koji ne vide, a oslijepe oni koji vide.«
40. Neki farizeji, koji su bili s Isusom, čuli su to i rekli mu: »Zar smo i mi slijepi?«
41. »Kad biste bili slijepi«, odvratio im je Isus, »ne biste imali grijeha, ali sada kažete: ‘Vidimo’. Time vaš grijeh ostaje.«