A A A A A

Ponovljeni Zakon 33:1-29
1. Ovo je blagoslov kojim je Božji čovjek Mojsije blagoslovio Izraelce prije svoje smrti.
2. Rekao je: »BOG je došao sa Sinaja, osvanuo kao zora sa Seira, zasjao kao sunce s Parana. Došao je s mnoštvima svetih; sa svojom vojskom uz sebe.
3. On zaista voli svoj narod; u ruci mu svi njegovi sveti. Slijede njegove korake i primaju njegove upute,
4. zakon koji nam je dao Mojsije, dragocjeni posjed Jakovljeve zajednice.
5. BOG je postao kralj nad Izraelom kad su se okupili vođe Izraela zajedno sa svojim plemenima.«
6. »Neka Ruben živi i neka ne izumre, ali neka njegovih ljudi bude malo.«
7. Mojsije je rekao za Judu: »Čuj, BOŽE, vapaj Judin i dovedi ga njegovom narodu. Ojačaj ga i pomozi mu protiv njegovih neprijatelja.«
8. Za Levija je Mojsije rekao: »Tvoj Tumim i Urim pripadaju Leviju koji ti je vjeran. Iskušao si ga kod Mase, s njim se prepirao kod voda Meribe.
9. Više je pazio na tvoju riječ, nego na svog oca i majku. Više je pažnje posvetio tvom savezu, nego svojoj braći i djeci.
10. On Jakova uči tvojim uredbama, Izraela tvom zakonu. On pred tobom prinosi kâd i žrtve paljenice na tvom žrtveniku.
11. Blagoslovi ga napretkom, BOŽE, i neka ti je drago ono što čini. Zdrobi udove njegovih protivnika, one koji ga mrze, da više ne ustaju.«
12. Za Benjamina je rekao: »BOŽJI ljubimac spokojno počiva. Svevišnji ga neprestano štiti, dok mu on u naručju prebiva.«
13. Za Josipa je rekao: »Neka mu BOG blagoslovi zemlju rosom s neba odozgo, i vodama podzemnim odozdo,
14. najboljim plodovima pod suncem, i obiljem uroda svakog mjeseca,
15. najboljim rodom drevnih planina i obiljem s vječnih brda,
16. najboljim darovima zemlje i naklonošću onoga koji se pojavio u gorućem grmu. Neka sve to dođe na Josipovo pleme jer je bio princ među svojom braćom.
17. Moćan poput mladog bika, s rogovima poput divljeg bivola — njima će narode probadati i otjerati ih do krajeva zemlje. Jedan je rog Efrajimovo pleme s desecima tisuća, drugi Manašeovo pleme sa svojim tisućama.«
18. Za Zebuluna je rekao: »Raduj se, Zebulune, u svojim putovanjima i ti, Isakare, u svojim šatorima.
19. Na planinu svoju pozivat će narode, i ondje prinositi ispravne žrtve. Iz mora će crpiti bogatstvo, a iz pijeska skriveno blago.«
20. Za Gada je rekao: »Blagoslovljen Bog koji širi područje Gadovo! Na njemu Gad živi kao lav sposoban napasti i rastrgati.
21. Za sebe je najbolju zemlju izabrao; njemu je pripao vladarski dio, na skupu glavara naroda. On je izvršio pravdu BOŽJU i njegove odluke za Izrael.«
22. Za Dana je rekao: »Dan je kao mladi lav u Bašanu, što skače na neprijatelja.«
23. Za Naftalija je rekao: »Naftali je pun BOŽJE naklonosti i njegovih blagoslova. Neka zaposjedne područje južno do jezera.«
24. Za Ašera je rekao: »Ašer je najblagoslovljeniji među sinovima. Neka bude miljenik svoje braće i neka si pere noge u maslinovom ulju.
25. Zasuni tvojih vrata bit će od željeza i bronce, a snaga će ti trajati dok si živ.«
26. »Nitko nije kao Bog Izraelov, koji na oblacima jaše u svom veličanstvu i kroz nebo vam dolazi u pomoć.
27. Bog vječni vaše je sklonište, u svojim vas rukama nosi. Neprijatelja istjeruje pred vama, i govori vam: ‘Uništi ga!’
28. Tako će Izrael živjeti u sigurnosti, Jakovljevi potomci bit će u miru, u zemlji žita i mladog vina, gdje rosa kaplje s neba.
29. Blago tebi, Izraele! Tko je kao ti, narod koji je BOG spasio? On je štit koji te brani i mač koji ti donosi pobjedu. Neprijatelji će te moliti za milost, a ti ćeš gaziti po njima.«

Ponovljeni Zakon 34:1-12
1. Zatim se Mojsije s moapskih poljana popeo na planinu Nebo, na vrh Pisgu, nasuprot Jerihona. BOG mu je pokazao cijelu zemlju od Gileada do Dana,
2. čitavu Naftalijevu, Efrajimovu i Manašeovu zemlju, svu Judinu zemlju sve do Sredozemnog mora ,
3. kraj Negev i cijelu dolinu, koja se proteže od Jerihona, grada palmi, do Soara.
4. BOG mu je rekao: »Ovo je zemlja za koju sam se zakleo Abrahamu, Izaku i Jakovu rekavši: ‘Dat ću je vašim potomcima.’ Dopustio sam ti da je vidiš svojim očima, ali nećeš prijeći onamo.«
5. Zatim je BOŽJI sluga Mojsije umro ondje u Moabu, kao što je BOG i rekao.
6. Bog ga je sahranio u zemlji Moabu, u dolini nasuprot Bet Peora, ali ni do danas nitko ne zna gdje mu je grob.
7. Mojsije je imao sto dvadeset godina kad je umro, ali vid mu nije oslabio niti mu se iscrpjela snaga.
8. Izraelci su trideset dana oplakivali Mojsija na Moapskim poljanama, a zatim je završilo vrijeme žalosti.
9. Jošua, Nunov sin, bio je pun duha mudrosti jer je Mojsije na njega bio položio ruke. Izraelci su ga slušali i činili onako kako je BOG zapovjedio Mojsiju.
10. Nikad više u Izraelu nije bilo proroka poput Mojsija, kojeg je BOG poznavao licem u lice.
11. Nitko drugi nije učinio takva znamenja i čuda kao on, kad ga je BOG poslao u Egipat k faraonu, svim njegovim službenicima i cijeloj njegovoj zemlji.
12. Nijedan drugi prorok nije učinio tako silna i zastrašujuća djela kakva je Mojsije učinio naočigled cijeloga Izraela.

Psalmi 40:13-17
13. Molim te, BOŽE, spasi me! BOŽE, požuri i pomozi mi!
14. Ljudi me žele ubiti. Zbuni ih i ponizi! Neka posramljeni bježe, svi koji mi žele zlo.
15. Neka oni koji mi se rugaju, budu užasno osramoćeni.
16. A oni koji tebe prate, neka se raduju i vesele. Svi, koji žele tvoje spasenje, neka uvijek govore: »Velik je BOG!«
17. Gospodaru, siromašan sam i jadan, molim te, misli na mene. Ti mi pomažeš i spašavaš me. Bože moj, nemoj zakasniti!

Izreka 13:13-14
13. Tko prezire pouku, propada, a tko poštuje zapovijed, nagradu prima.
14. Pouka mudrih je izvor životni — izbavlja od smrtonosnih zamki.

Luki 8:1-25
1. Nakon toga Isus je išao po gradovima i selima propovijedajući i navješćujući Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu. S njim su bila i Dvanaestorica.
2. Bile su tu i neke žene koje je izliječio od zlih duhova i raznih bolesti: Marija zvana Magdalena, iz koje je istjerao sedam zlih duhova;
3. Ivana, žena Herodovog upravitelja Kuza; Suzana i mnoge druge. Te su žene vlastitim dobrima pomagale Isusu i njegovim apostolima.
4. Dok se još okupljala gomila ljudi iz raznih gradova, Isus je počeo govoriti služeći se usporedbom:
5. »Sijač je krenuo sijati sjeme. Kako je sijao, neko je sjeme palo duž puta. Ljudi su ga zgazili, a ptice pozobale.
6. Drugo je sjeme palo na kamen. Kad je izniknulo, osušilo se jer nije imalo vlage.
7. Neko je pak sjeme palo u trnje, a trnje je naraslo skupa s njim i ugušilo ga.
8. Neko je sjeme palo na plodno tlo, naraslo i donijelo stostruki urod.« Dok je ovo govorio, pozivao je ljude: »Tko sluša, neka shvati!«
9. Njegovi su ga učenici pitali što ta usporedba znači
10. pa im je rekao: »Vama je dano da saznate tajne Božjega kraljevstva, a ostalima se govori u usporedbama, tako da ‘gledajući ne vide i slušajući ne razumiju.’«
11. »Ovo je značenje usporedbe: sjeme je Božja riječ.
12. Ono koje je palo duž puta, predstavlja one koji čuju, ali dolazi đavao i uzima im riječ iz srca, tako da ne povjeruju u nju i ne budu spašeni.
13. Sjeme, koje je palo na kamen, predstavlja one koji radosno prihvaćaju riječ čim je čuju, ali nemaju korijena. Oni kratko vrijeme vjeruju, ali kad dođu iskušenja, otpadnu.
14. Sjeme, koje je palo među trnje, predstavlja one koji čuju riječ, ali oni nikada ne donesu ploda jer je zaguše brigama, bogatstvom i raznim životnim užicima.
15. A sjeme koje je palo na dobru zemlju, predstavlja ljude dobrog i poštenog srca koji zadrže riječ koju čuju i svojom ustrajnošću donose plodove.«
16. »Nitko ne pali svjetiljku da je stavi pod posudu ili pod krevet. Svjetiljka se stavlja na postolje, tako da oni koji ulaze mogu vidjeti svjetlo.
17. Jer, nema ništa skriveno što neće biti otkriveno niti išta tajno što neće biti obznanjeno i ugledati svjetlo dana.
18. Dakle, slušajte pozorno, jer onaj tko ima dobit će još više, a onome koji nema uzet će se i ono što misli da ima.«
19. Isusova majka i braća došli su k njemu, ali mu se zbog gomile nisu mogli približiti.
20. Netko je javio Isusu: »Tvoja majka i braća stoje vani i žele te vidjeti.«
21. A on im je odgovorio: »Moja majka i moja braća su oni koji slušaju Božju riječ i izvršavaju je.«
22. Jednog je dana Isus ušao u lađicu sa svojim učenicima i rekao im: »Pođimo na drugu stranu jezera!« I isplovili su.
23. Dok su plovili, Isus je zaspao. Na jezero se spustila oluja. Lađica se počela puniti vodom i oni su se našli u opasnosti.
24. Učenici su došli k Isusu i probudili ga: »Gospodaru, Gospodaru, tonemo!« Isus je na to ustao, zapovjedio vjetru i valovima da se stišaju i sve se smirilo.
25. Zatim je rekao učenicima: »Gdje vam je vjera?« A oni su bili zapanjeni i zastrašeni te su govorili jedan drugome: »Tko je ovaj čovjek da zapovijeda čak i vjetru i vodi, a oni mu se pokoravaju?«