A A A A A
Biblija u jednoj godini
Travanj 27

Sucima 20:1-48
1. Skupila se cijela zajednica izraelskog naroda. Ljudi su došli iz svih područja Izraela, od Dana do Beer Šebe i iz zemlje Gilead . Udružili su se pred BOGOM u Mispi.
2. Vođe cijeloga naroda, svih Izraelovih plemena, zauzeli su svoja mjesta na saboru Božjeg naroda. Bilo je četiristo tisuća ljudi naoružanih mačevima.
3. Benjaminovci su čuli da se Izraelci okupljaju u Mispi. Izraelci su rekli: »Želimo čuti kako se dogodio ovaj strašni zločin.«
4. Levit, muž ubijene žene, odgovorio je: »Došao sam sa svojom ženom ropkinjom u grad Gibeu u Benjaminovoj zemlji. Ondje smo prenoćili.
5. Tijekom noći došli su građani Gibee i opkolili kuću u kojoj sam odsjeo. Htjeli su me ubiti. Silovali su moju ženu ropkinju i ona je umrla.
6. Uzeo sam njezino tijelo i isjekao ga. Komade tijela razaslao sam u sve krajeve Izraela jer je ovaj strašan zločin počinjen u Izraelu.
7. Govorite sad, Izraelci! Donesite odluku što trebamo učiniti.«
8. Cijeli je narod složno ustao i rekao: »Nitko od nas neće otići u svoj šator. Nitko se neće vratiti svojoj kući.
9. Ovako ćemo učiniti s Gibeom. Bacit ćemo kocku i odabrati ljude.
10. Iz svakoga izraelskog plemena uzet ćemo desetoricu iz svake postrojbe od sto, sto ljudi iz svake postrojbe od tisuću te tisuću ljudi iz svake postrojbe od deset tisuća. Oni će biti zaduženi za nabavu hrane za vojsku, a vojska će kazniti građane Gibee u Benjaminovoj zemlji za zločin koji su počinili u Izraelu.«
11. Svi su se Izraelci okupili u Gibei, složni u namjeri da kazne građane Gibee.
12. Izraelska su plemena poslala glasnike širom Benjaminovog plemena. Pitali su: »Kakav se to zločin dogodio među vama?
13. Izručite nam te propalice iz Gibee. Pogubit ćemo ih i ukloniti zlo iz Izraela.« No Benjaminovci nisu htjeli poslušati svoju braću Izraelce,
14. nego su iz svih gradova došli u Gibeu, spremni za borbu protiv Izraelaca.
15. Tog se dana iz gradova Benjaminovaca okupilo dvadeset i šest tisuća ljudi naoružanih mačevima. Od stanovnika Gibee postrojilo se sedamsto najboljih ratnika.
16. Među cijelom je vojskom bilo sedamsto najboljih ljevorukih ratnika, od kojih je svaki mogao kamenom iz praćke pogoditi muhu .
17. A sva izraelska plemena, osim Benjaminovaca, okupila su četiristo tisuća vrsnih ratnika naoružanih mačevima.
18. Izraelci su otišli u Betel. Ondje su uputili pitanje Bogu: »Tko od nas treba prvi krenuti u bitku protiv Benjaminovaca?« BOG je odgovorio: »Neka prvo ide Judino pleme.«
19. Sljedećeg su jutra Izraelci ustali i utaborili se pored Gibee.
20. Krenuli su u bitku protiv Benjaminovaca, rasporedivši se ispred grada.
21. Benjaminovci su izašli iz grada. Tog je dana na bojnom polju palo dvadeset i dvije tisuće Izraelaca.
22. Izraelci su ipak skupili hrabrost i još jednom se rasporedili za bitku, na istome mjestu kao i prvog dana.
23. Otišli su k BOGU i plakali pred njim do večeri. Pitali su BOGA: »Trebamo li opet krenuti u bitku protiv naše braće Benjaminovaca?« A BOG je odgovorio: »Krenite na njih.«
24. I tako su se Izraelci i drugi dan sukobili s Benjaminovcima,
25. a oni su i drugi dan izišli iz Gibee, spremni za bitku. Pobili su osamnaest tisuća Izraelaca, sve samih vrsnih ratnika vičnih maču.
26. Tada su se svi Izraelci, cijela vojska, okupili u Betelu. Sjedili su i plakali pred BOGOM. Postili su cijeli taj dan do večeri i prinosili BOGU žrtve paljenice i slavljenice.
27. Izraelci su ponovo uputili pitanje BOGU. (U to se vrijeme Božji kovčeg saveza nalazio u Betelu.
28. Opsluživao ga je Pinhas, Eleazarov sin i Aronov unuk.) Izraelci su pitali: »Trebamo li ponovo poći u bitku protiv naše braće Benjaminovaca ili da odustanemo?« BOG je odgovorio: »Idite! Sutra ću vam dati pobjedu.«
29. Izraelci su postavili ljude u zasjedu svuda oko Gibee.
30. Krenuli su i treći dan protiv Benjaminovaca. Kao i prije, rasporedili su se ispred grada.
31. Benjaminovci su izašli u napad. Povlačeći se, Izraelci su ih mamili dalje od grada. Kao i prije, vojska Benjaminovaca počela je nanositi gubitke izraelskoj vojsci. Na otvorenom polju, na putovima za Betel i za Gibeu, ubijeno je tridesetak Izraelaca.
32. Dok su Benjaminovci mislili da pobjeđuju kao i prije, Izraelci su se naizgled povlačili. Tako su ih pokušavali namamiti dalje od grada, na otvoreni prostor.
33. Svi su Izraelci napustili svoje položaje i rasporedili se kod mjesta zvanog Baal Tamar. Tada su, skriveni u zasjedi zapadno od Gibee, krenuli u napad.
34. Deset je tisuća najboljih izraelskih ratnika napalo grad. Bitka je bila teška. Benjaminovci nisu slutili da ih čeka propast.
35. BOG je porazio Benjaminovce pred Izraelcima. Izraelci su tog dana pobili dvadeset i pet tisuća i sto ratnika iz Benjaminovog plemena.
36. Tada su Benjaminovci shvatili da su poraženi. Izraelci su se povlačili pred Benjaminovcima, pouzdavajući se u zasjedu koju su postavili pored Gibee.
37. Vojnici su iz zasjede krenuli u napad na Gibeu. Upali su u grad i mačevima pobili sve stanovnike.
38. S ljudima, koji su ostali u zasjedi pored grada, bio je dogovoren znak. Izraelska je vojska čekala da ugleda veliki oblak dima koji se diže iz grada.
39. Na taj znak Izraelci su trebali krenuti u bitku. Benjaminovci su počeli nanositi gubitke izraelskoj vojsci. Pobili su tridesetak ljudi, misleći da pobjeđuju kao i u prvoj bitci.
40. Tada se iz grada počeo dizati veliki oblak dima. Benjaminovci su se osvrnuli i vidjeli da je cijeli grad u plamenu.
41. Zatim su Izraelci krenuli u napad. Benjaminovce je obuzeo užas. Znali su da ih čeka propast.
42. Bježali su pred Izraelcima u pustinju. No našli su se usred bitke, među ubojitom vojskom iz izraelskih gradova.
43. Izraelci su opkolili Benjaminovce. Bespoštedno su ih progonili. Istočno od Gibee, konačno su ih i porazili.
44. Poginulo je osamnaest tisuća vrsnih ratnika iz Benjaminovog plemena.
45. Benjaminovci su se tada okrenuli i pobjegli prema pustinji, do mjesta zvanog Rimonska stijena. No Izraelci su duž putova pobili pet tisuća Benjaminovih vojnika. I dalje su ih progonili, sve do mjesta zvanog Gidom. Tu su Izraelci pobili još dvije tisuće ljudi.
46. Tog je dana poginulo ukupno dvadeset i pet tisuća Benjaminovih hrabrih ratnika.
47. Šesto je ljudi uspjelo pobjeći u pustinju. Sklonili su se kod Rimonske stijene i ostali ondje četiri mjeseca.
48. Izraelci su se zatim vratili u Benjaminovu zemlju. Po svim su gradovima mačevima poubijali i ljude i životinje. Uništili su sve što su našli i spalili svaki grad u koji su ušli.

Sucima 21:1-25
1. Kad su Izraelci bili u gradu Mispi, zakleli su se: »Nitko od nas neće udati svoju kćer za Benjaminovca.«
2. Nakon toga su otišli u Betel. Sjedili su ondje pred Bogom do večeri, glasno naričući i gorko plačući.
3. »O, BOŽE Izraelov«, govorili su, »zašto se nešto ovako strašno moralo dogoditi? Zašto je jedno čitavo izraelsko pleme trebalo nestati?«
4. Sutradan su rano ujutro ljudi ustali i ondje napravili žrtvenik. Na njemu su prinijeli žrtve paljenice i slavljenice.
5. Potom su Izraelci pitali: »Koje Izraelovo pleme nije došlo na skup pred BOGOM?« Bili su se, naime, čvrsto zakleli da će svatko tko ne dođe na skup u Mispu biti pogubljen.
6. No Izraelcima je bilo žao njihove braće Benjaminovaca. »Danas je jedno pleme odsječeno od Izraela«, rekli su.
7. »Zakleli smo se BOGOM da nećemo davati svoje kćeri Benjaminovcima za žene. Kako ćemo onda pronaći žene za preostale Benjaminovce?«
8. Pitali su se: »Koje Izraelovo pleme nije došlo pred BOGA u Mispu?« Pokazalo se da na skup plemena nije došao nitko iz grada Jabeš u Gileadu.
9. Kad se vršilo prebrojavanje, vidjelo se da nema ni jednog stanovnika odande.
10. Zato je zajednica poslala onamo dvanaest tisuća najhrabrijih ratnika. Bilo im je zapovjeđeno: »Idite u Jabeš u Gileadu i pobijte mačevima stanovnike grada, uključujući žene i djecu.
11. Ubijte svakog muškarca i svaku ženu koja je spavala s muškarcem, a djevice ostavite na životu.«
12. Među stanovnicima Jabeša u Gileadu pronašli su četiristo mladih žena koje nisu spavale s muškarcem. Doveli su ih u tabor kod grada Šila, u zemlji Kanaan.
13. Tada je cijela zajednica poručila Benjaminovcima, koji su bili na Rimonskoj stijeni, da proglašavaju mir s njima.
14. Benjaminovci su se tada vratili. Izraelci su im predali žene kojima je pošteđen život u pokolju u Jabešu u Gileadu. No nije ih bilo dovoljno za sve.
15. Izraelcima je bilo žao Benjaminovog plemena jer ih je BOG odcijepio od drugih izraelskih plemena.
16. Starješine zajednice su se pitali: »Žene iz Benjaminovog plemena pobijene su. Gdje da nađemo žene za preostale Benjaminovce?
17. Preživjelim Benjaminovcima treba osigurati nasljednike da pleme ne bi izumrlo.
18. Svoje im kćeri ne možemo i dati za žene jer smo se zakleli: ‘Proklet bio onaj tko Benjaminovcu dâ ženu.’
19. No svake godine u Šilu održava se svetkovina u čast BOGU. Taj grad nalazi se sjeverno od grada Betela, istočno od puta koji vodi iz Betela u Šekem, te južno od grada Lebone.«
20. Zato su zapovjedili Benjaminovcima: »Idite i sakrijte se u vinogradima.
21. Odande gledajte kad će djevojke iz Šila izaći na ples. Iskočite iz vinograda i svatko neka sebi ugrabi ženu od djevojaka iz Šila. Zatim se s njima vratite u Benjaminovu zemlju.
22. Kad njihovi očevi ili braća dođu kod nas žaliti se, reći ćemo im: ‘Budite ljubazni i ostavite im djevojke za žene. Tijekom rata nismo uspjeli za svakog od njih pribaviti ženu. Vi niste krivi za kršenje zakletve jer svoje kćeri niste dali svojevoljno.’«
23. Benjaminovci su učinili kako im je rečeno. Svaki je sebi ugrabio jednu od djevojaka koje su plesale. Potom su se vratili u svoju zemlju, obnovili gradove i nastanili se ondje.
24. Tada su se Izraelci razišli. Svaki se čovjek vratio u svoje pleme, u svoj rod, na svoju zemlju.
25. U to vrijeme nije bilo kralja u Izraelu pa je svatko činio što je mislio da je ispravno.

Psalmi 51:12-19
12. Vrati mi radost tvojeg spasenja, daj mi duh koji te želi slušati.
13. Tada ću prijestupnike tvojim zapovijedima poučavati i grešnici će ti se vraćati.
14. Oslobodi me krivnje za prolivenu krv, jer ti si Bog koji me može spasiti, pa ću o tvojoj dobroti pjevati.
15. Gospodaru, moje usne rastvori, iz mojih će ti usta hvalospjev poteći.
16. Jer, ti se ne raduješ žrtvama: kad bih ti paljenicu prinio, ti je ne bi prihvatio.
17. Žrtva Bogu je duh ponizni: srce meko i slomljeno, Bože, ti nećeš prezreti.
18. U svojoj naklonosti budi dobar Sionu, ponovo izgradi zidine Jeruzalemu.
19. Tada ćeš se radovati pravim žrtvama . Bit će to čitave žrtve paljenice, na tvom žrtveniku prinosit će junce.

Izreka 15:1-3
1. Blag odgovor ljutnju smiruje, a gruba riječ je raspiruje.
2. Jezik mudrih čini znanje privlačnim, a usta glupana sipaju gluposti.
3. BOŽJE oči su posvuda, motre i zle i dobre.

Luki 19:1-27
1. Isus je ušao u Jerihon i prolazio gradom.
2. U njemu je živio neki čovjek koji se zvao Zakej. On je bio glavni poreznik i vrlo bogat čovjek.
3. Želio je vidjeti tko je Isus, ali je bio niskog rasta pa od silnoga naroda nije mogao ništa vidjeti.
4. Stoga je otrčao naprijed do mjesta kuda je Isus trebao proći i popeo se na divlju smokvu da bi bolje vidio.
5. Kad je Isus došao do tog mjesta, pogledao je prema gore i rekao Zakeju: »Siđi brzo, Zakeju! Danas ću biti tvoj gost.«
6. Zakej je brzo sišao i sav sretan srdačno ga primio u kuću.
7. Svi su to vidjeli i počeli mrmljati: »Otišao je u goste grešniku.«
8. A Zakej je ustao i rekao Gospodinu: »Gledaj, Gospodine, polovicu svega što imam dat ću siromašnima. A ako sam ikoga u čemu prevario, vratit ću mu četverostruko.«
9. Isus mu je rekao: »Danas je spasenje došlo u ovu kuću jer je i ovaj čovjek Abrahamov sin.
10. Sin je Čovječji došao potražiti i spasiti izgubljene.«
11. Kako se Isus približavao Jeruzalemu, ljudi su mislili da će odmah nastupiti Božje kraljevstvo.
12. Isus je znao što misle pa im je ispričao sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek plemenitog roda otišao u daleku zemlju da ga proglase kraljem i da se zatim vrati kući.
13. Pozvao je deset slugu, dao svakomu popriličan iznos novca i rekao: ‘Ulažite novac u poslove dok se ne vratim!’
14. No njegovi su ga sugrađani mrzili pa su poslali za njim svoje predstavnike da prenesu ljudima te zemlje: ‘Ne želimo da nam ovaj čovjek bude kralj!’
15. No on je ipak postao kraljem i vratio se kući. Zatim je poslao po sluge kojima je dao novac da vidi kakvu su ostvarili zaradu.
16. Prvi je sluga pristupio i rekao: ‘Gospodaru, tvojim sam novcem zaradio još deset puta toliko.’
17. Gospodar mu je rekao: ‘Dobro si napravio, dobri slugo! Zato što si bio vjeran u malome, vladat ćeš nad deset gradova.’
18. Zatim mu je pristupio drugi sluga i rekao: ‘Gospodaru, tvojim sam novcem zaradio još pet puta toliko.’
19. Tom je slugi rekao: ‘A ti ćeš vladati nad pet gradova.’
20. Tada mu je i treći sluga rekao: ‘Gospodaru, evo ti tvoj novac, koji sam zamotao u tkaninu i čuvao!
21. Bojao sam te se jer si tvrd čovjek. Uzimaš što nisi uložio i žanješ što nisi posijao.’
22. A Gospodar mu je rekao: ‘Sudit ću ti na osnovi tvojih vlastitih riječi, zli slugo! Znao si da sam tvrd čovjek i da uzimam što nisam uložio i žanjem što nisam sijao.
23. Pa zašto onda nisi položio moj novac u banku, da ga, kada dođem, podignem s kamatama?’
24. A onima što su stajali pokraj njega je rekao: ‘Uzmite mu novac i dajte ga onomu koji ima deset puta toliko!’
25. Oni su mu rekli: ‘Gospodaru, pa on već ima deset puta više.’
26. ‘Kažem vam’, odgovorio im je gospodar, ‘svakome koji ima, dat će se još, a onome koji nema, oduzet će se i ono što ima.
27. A što se tiče mojih neprijatelja, koji me nisu htjeli za kralja, dovedite ih ovamo i pogubite preda mnom!’«