A A A A A
Biblija u jednoj godini
Travanj 23

Sucima 11:1-40
1. Jeftah iz Gileada bio je veliki ratnik, ali je bio sin prostitutke. Otac mu se zvao Gilead.
2. Gileadova je prava žena također rodila nekoliko sinova. Kad su oni odrasli, otjerali su Jeftaha. Rekli su mu: »Nemaš pravo na nasljedstvo u našoj obitelji. Ti si sin druge žene.«
3. Jeftah je pobjegao od svoje braće i nastanio se u zemlji Tob, a oko njega su se okupili odmetnici i slijedili ga.
4. Poslije nekog vremena Amonci su zaratili s Izraelom.
5. Kad je rat počeo, starješine iz Gileada otišli su po Jeftaha u zemlju Tob.
6. Rekli su mu: »Dođi i budi nam vođa, da se možemo suprotstaviti Amoncima.«
7. A Jeftah je odgovorio starješinama iz Gileada: »Zar me niste prije mrzili i protjerali iz kuće mog oca? Zašto onda sad, kad ste u nevolji, dolazite k meni?«
8. Starješine Gileada su mu odgovorili: »Upravo zato sad dolazimo k tebi. Vrati se s nama i povedi nas u rat protiv Amonaca. Budi nam vođa i glavar svih stanovnika Gileada.«
9. Jeftah ih je tada upitao: »Ako me povedete natrag, da ratujem protiv Amonaca, a BOG mi omogući pobjedu, hoću li stvarno biti vaš vođa?«
10. »BOG nam je svjedok«, odgovorili su starješine Gileada, »sigurno će biti tako kako si rekao.«
11. Jeftah je otišao sa starješinama Gileada. Narod ga je proglasio vođom i glavnim zapovjednikom. Sve što je rekao, Jeftah je ponovio pred BOGOM u Mispi.
12. Potom je Jeftah preko glasnika poručio amonskom kralju: »Što imaš protiv nas da ideš u rat s mojom zemljom?«
13. Amonski je kralj poručio Jeftahu preko glasnika: »Kad su Izraelci dolazili iz Egipta, oteli su moju zemlju, područje od rijeke Arnon do rijeke Jabok, pa sve do rijeke Jordan. Tražim da mi sad to mirno vratiš.«
14. Jeftah je tada ponovo poslao glasnike kralju Amonaca.
15. Poručio je: »Ovako kaže Jeftah: ‘Izrael nije oteo zemlju Moapcima i Amoncima.
16. Kad su Izraelci dolazili iz Egipta, prešli su pustinju i Crveno more te stigli u Kadeš.
17. Poslali su glasnike kralju Edoma. Molili su ga da im dopusti prolaz kroz njegovu zemlju, ali on im to nije dopustio. Zatim su poslali glasnike kralju Moaba, ali ni on ih nije htio propustiti. Izraelci su zato ostali u Kadešu.
18. Zatim su putovali kroz pustinju i zaobilazili Edom i Moab. Stigli su na istočnu granicu Moaba i utaborili se na drugoj obali rijeke Arnon. Nisu ulazili na područje Moaba zato što tok rijeke Arnon prolazi granicom.
19. Izraelci su tada poslali glasnike Sihonu, kralju Amorejaca koji je vladao u gradu Hešbonu. Molili su da ih propusti kroz svoju zemlju, na putu do njihove.
20. No Sihon im nije vjerovao i nije ih pustio da prijeđu preko njegovog područja. Okupio je cijelu svoju vojsku, utaborio se u Jahasu i zaratio protiv Izraela.
21. Ali Izraelov je BOG omogućio Izraelcima da poraze Sihona i njegovu vojsku. Oni su tada zaposjeli cijelu zemlju u kojoj su živjeli Amorejci.
22. Zauzeli su cijelo njihovo područje, od rijeke Arnon do rijeke Jabok, te od pustinje do rijeke Jordan.
23. Izraelov je BOG oduzeo tada zemlju Amorejcima i predao je svome narodu Izraelu. Misliš li da je sad ti možeš ponovo zauzeti?
24. Zar ne posjeduješ ono što ti je dao tvoj bog Kemoš? Tako i mi posjedujemo sve ono što nam je dao naš BOG.
25. Zar si ti bolji od Balaka, Siporovog sina , kralja Moaba? Je li se on ikad sporio s Izraelom ili ratovao protiv njega?
26. Već tristo godina Izraelci žive u Hešbonu i okolnim naseljima, Aroeru i okolici, u svim gradovima duž obala rijeke Arnon. Zašto sve to vrijeme niste pokušali vratiti ta područja pod svoju vlast?
27. Izraelci ti nisu učinili ništa nažao, a ti ipak krećeš u rat protiv njih. BOG je jedini pravi sudac. Neka on danas presudi između Izraelaca i Amonaca.’«
28. No amonski je kralj zanemario poruku koju je bio poslao Jeftah.
29. Tada je BOŽJI duh obuzeo Jeftaha. Prošao je kroz Gilead i Manašeovu zemlju te se uputio u Mispu, u Gileadu. Odatle je krenuo na Amonce.
30. Zakleo se BOGU: »Ako mi daš pobjedu nad Amoncima,
31. prvo što izađe iz moje kuće kad se budem vraćao kao pobjednik, neka pripadne BOGU. Prinijet ću to kao žrtvu paljenicu.«
32. Tako je Jeftah otišao u rat protiv Amonaca i BOG mu je dao pobjedu.
33. Porazio ih je na području od grada Aroera do okolice grada Minita. Zauzeo je dvadeset gradova. Borio se protiv Amonaca i za grad Abel Keramim. Izraelci su porazili i pokorili Amonce.
34. Potom je Jeftah otišao kući u Mispu. Njegova mu je kći izašla ususret. Plesala je uz ritam tamburina. Bila je njegovo jedino dijete. Jeftah nije imao drugih kćeri ni sinova.
35. Kad ju je ugledao, razderao je svoju odjeću. Rekao je: »Jao, kćeri moja! Uništila si me. Uvalila si me u nevolju. Dao sam BOGU obećanje i ne mogu ga poništiti.«
36. »Oče moj«, odgovorila je ona, »ako si dao obećanje BOGU, postupi sa mnom kao što si obećao. Trebao bi održati svoje obećanje zato što se BOG osvetio tvojim neprijateljima Amoncima.«
37. Zatim je rekla svome ocu: »Imam samo jednu želju. Pusti me da odem na dva mjeseca u planine, da budem sa svojim prijateljicama i oplakujem to što se nikad neću udati i imati djecu.«
38. »Idi«, rekao je. Poslao ju je da ode na dva mjeseca. Ona je otišla u planine s prijateljicama. Plakale su jer se ona nikad neće udati niti imati djecu.
39. Kad su prošla dva mjeseca, vratila se svome ocu. On je postupio u skladu sa svojom zakletvom. Bila je djevica. Poslije je u Izraelu postao običaj
40. da mlade Izraelke svake godine odlaze na četiri dana negdje u prirodu i oplakuju kćer Jeftaha iz Gileada.

Sucima 12:1-15
1. Efrajimovci su se okupili i prešli rijeku Jordan. Došli su u grad Safon i rekli Jeftahu: »Zašto si nas prevario i otišao u rat protiv Amonaca, a nas nisi zvao sa sobom? Spalit ćemo ti kuću i tebe u njoj.«
2. Jeftah je odgovorio: »Ja i moji ljudi imali smo veliki sukob s Amoncima. Kad sam vas zvao, niste došli u pomoć.
3. Kako sam vidio da na vas ne mogu računati, odlučio sam sâm krenuti protiv Amonaca, a BOG mi je dao pobjedu. Zašto ste me danas došli napadati?«
4. Tada je Jeftah okupio sve ljude iz Gileada i zaratio protiv Efrajimovaca jer su ih oni vrijeđali. Govorili su im: »Vi iz Gileada otpadnici ste iz plemena Efrajim. Ni Manašeovo pleme vas ne prihvaća.« No Gileađani su porazili Efrajimovce.
5. Zauzeli su plićake na kojima su ljudi prelazili rijeku Jordan. Ti su putevi vodili prema Efrajimovom području. Kad god bi naišao neki prebjeg iz Efrajima i tražio da ga propuste, Gileađani bi ga pitali: »Jesi li Efrajimovac?« Ako bi odgovorio: »Nisam«,
6. rekli bi: »Dobro, onda reci ‘šibolet’ .« A on bi rekao »sibolet« jer tako govore Efrajimovci. Gileđani su po tome znali da je Efrajimovac pa bi ga uhvatili i ubili ondje na prijelazu rijeke Jordan. Tako je ubijeno četrdeset i dvije tisuće Efrajimovaca.
7. Gileađanin Jeftah bio je sudac u Izraelu šest godina. Zatim je umro. Pokopan je u svome gradu u Gileadu.
8. Nakon Jeftaha, sudac u Izraelu bio je Ibsan iz Betlehema.
9. Imao je tridesetoricu sinova i trideset kćeri. Kćeri je poudavao za ljude koji nisu bili iz njegovog klana. I sinovima je doveo žene izvana. Ibsan je bio sudac u Izraelu sedam godina.
10. Potom je umro. Pokopan je u gradu Betlehemu.
11. Nakon Ibsana, sudac u Izraelu bio je Elon iz plemena Zebulun. Sudio je deset godina.
12. Zatim je umro. Pokopan je u gradu Ajalonu, u zemlji koja pripada plemenu Zebulun.
13. Nakon Elona, sudac u Izraelu bio je Abdon, Hilelov sin iz grada Piratona.
14. Imao je četrdesetoricu sinova i tridesetoricu unuka koji su jahali na sedamdeset magaraca . Sudio je u Izraelu osam godina.
15. Zatim je Abdon, Hilelov sin iz Piratona, umro. Pokopan je u gradu Piratonu na području plemena Efrajim, u planinskoj zemlji gdje žive Amalečani.

Psalmi 50:7-17
7. Slušaj, narode moj, ja ću govoriti, Izraele, protiv tebe ću svjedočiti: Ja sam Bog, tvoj Bog.
8. Ne korim te zbog tvojih žrtava jer neprestano mi prinosiš paljenice.
9. Ne trebam junce iz tvoje štale, ni jarce iz tvojih torova,
10. jer moja je svaka šumska životinja i stoka na tisuću planina.
11. Znam svaku gorsku pticu, moje je sve što se kreće u polju.
12. Da ogladnim, ne bih te tražio hranu, jer moj je svijet i sve što je u njemu.
13. Jedem li ja meso bikova ili pijem krv jaraca?
14. Prinesi Bogu zahvalnost kao žrtvu, izvrši zavjete koje si dao Svevišnjemu.
15. Zatim me prizovi u dan nevolje, izbavit ću te, a ti ćeš me slaviti.
16. A zlom čovjeku Bog kaže: S kojim pravom moje zakone citiraš i o mom Savezu ustima pričaš,
17. ti, koji mrziš da te odgajam i moje riječi odbijaš?

Izreka 14:28-28
28. Kraljeva slava je brojan narod, a bez podanika vladar propada.

Luki 17:1-19
1. Isus je rekao svojim učenicima: »Neizbježno je da će se događati stvari koje navode ljude na grijeh, ali jao onome tko to čini!
2. Bilo bi bolje za njega da mu objese mlinski kamen oko vrata i bace ga u more nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih.
3. Čuvajte se! Ako tvoj brat griješi, ukori ga! Ako se pokaje, oprosti mu!
4. I ako sedam puta na dan sagriješi protiv tebe i sedam puta dođe k tebi i kaže ti: ‘Kajem se’, oprosti mu!«
5. Tada su apostoli rekli Gospodinu: »Daj nam više vjere!«
6. A Gospodin im je odgovorio: »Kad bi vam vjera bila velika kao gorušičino zrno, mogli biste reći ovom dudu: ‘Iščupaj se s korijenom i posadi u more’ i on bi vas poslušao.«
7. »Recimo da netko od vas ima slugu koji ore ili se brine za ovce. Kad se sluga vrati iz polja, hoće li mu reći: ‘Dođi sada, sjedni i jedi’?
8. Neće li mu, umjesto toga, reći ovako: ‘Priredi mi večeru! Stavi na sebe pregaču i posluži me jelom i pićem! A nakon toga, možeš i ti jesti i piti.’
9. Duguje li slugi zahvalnost zato što je učinio ono što mu je bilo zapovjeđeno?
10. Isto je i s vama: kad završite sve ono što vam je zapovjeđeno, trebali biste reći: ‘Sluge smo koje ne zaslužuju pohvale; učinili smo samo što nam je bila dužnost.’«
11. Dok je Isus išao prema Jeruzalemu, prolazio je uz granicu Samarije i Galileje.
12. Na ulazu u jedno selo sreo je desetoricu gubavaca.
13. Stojeći na udaljenosti, povikali su iz svega glasa: »Isuse, Gospodaru, smiluj nam se!«
14. Kad ih je Isus ugledao, rekao im je: »Pokažite se svećenicima!« Dok su išli prema svećenicima, bili su iscijeljeni.
15. Kad je jedan od njih vidio da je ozdravio, vratio se k Isusu i iz svega glasa slavio Boga.
16. Pao je pred Isusove noge i zahvalio mu. Taj je čovjek bio Samarijanac.
17. Isus mu je rekao: »Zar se nisu sva desetorica očistila od gube? Gdje su ostala devetorica?
18. Zar se ni jedan od njih, osim ovoga stranca, nije vratio da iskaže zahvalnost Bogu?«
19. Zatim mu je rekao: »Ustani i idi! Tvoja te vjera ozdravila.«