A A A A A
Biblija u jednoj godini
Travanj 18

Sucima 1:1-36
1. Nakon Jošuine smrti, Izraelci su pitali BOGA: »Koje naše pleme treba krenuti prvo i boriti se protiv Kanaanaca?«
2. BOG je odgovorio: »Neka ide Judino pleme. Njima ću dati ovu zemlju.«
3. Judejci su zvali svoju braću iz Šimunovog plemena: »Pođite s nama, na područje koje nam je dodijeljeno. Borite se zajedno s nama protiv Kanaanaca. A kad se vi budete borili za svoju zemlju, mi ćemo vama pomagati.« Tako su ljudi iz Šimunovog plemena otišli s Judejcima.
4. Judejci su napali, a BOG im je dao pobjedu nad Kanaancima i Perižanima. Pobili su deset tisuća ljudi kod grada Bezeka.
5. U gradu su zatekli vladara Bezeka. Borili su se protiv njega i porazili Kanaanace i Perižane.
6. Vladar Bezeka je pobjegao, ali krenuli su za njim u potjeru. Uhvatili su ga i odsjekli mu palčeve na rukama i nogama.
7. Rekao je: »Sedamdeset kraljeva s odsječenim palčevima na rukama i nogama skupljalo je ostatke hrane pod mojim stolom. Bog mi je učinio ono što sam ja učinio njima.« Judejci su vladara Bezeka doveli u Jeruzalem, gdje je i umro.
8. Judejci su napali Jeruzalem i zauzeli grad. Stanovnike su pobili mačevima, a grad zapalili.
9. Poslije su se borili protiv Kanaanaca koji su živjeli u planinama, u pustinji Negev, te u dolinama prema zapadu.
10. Napali su i Kanaanace u gradu Hebronu, koji se prije zvao Kirjat Arba. Porazili su Šešaja, Ahimana i Talmaja .
11. Odatle su krenuli protiv stanovnika grada Debira, koji se prije zvao Kirjat Sefer.
12. Kaleb je rekao: »Tko napadne i zauzme Kirjat Sefer, dat ću mu svoju kćer Aksu za ženu.«
13. To je učinio Otniel, sin Kalebovog mlađega brata Kenaza, a Kaleb mu je dao svoju kćer Aksu za ženu.
14. Nakon što su se vjenčali, Aksa je nagovarala Otniela da traže od njezinog oca zemlju. Tako je jednom otišla k svome ocu. Dok je silazila s magarca, Kaleb ju je upitao: »Što želiš?«
15. Odgovorila je: »Blagoslovi me. Dao si mi suhu zemlju u pustinji. Daruj mi i izvore vode.« Tako je Kaleb svojoj kćeri darovao gornje i donje izvore.
16. Kenijevci, potomci Mojsijevog tasta, krenuli su s Judejcima iz Grada Palmi u judejsku pustinju. Nastanili su se među tamošnjim narodom u Negevu, blizu grada Arada.
17. Judejci su sa svojom braćom iz Šimunovog plemena porazili Kanaanace koji su živjeli u Sefatu. Grad su potpuno uništili te se i danas zove Horma .
18. Judejci su zauzeli i Gazu, Aškelon i Ekron, s okolnim područjima.
19. BOG je bio s Judejcima pa su zauzeli planinska područja. Nisu uspjeli protjerati stanovnike iz ravnica jer su ovi imali željezna bojna kola.
20. Područje Hebrona dodijeljeno je Kalebu, kao što je Mojsije bio obećao. Odatle je protjerao trojicu Anakovih sinova .
21. Ljudi iz Benjaminovog plemena nisu uspjeli protjerati Jebusejce iz Jeruzalema. Jebusejci sve do danas žive ondje zajedno s ljudima iz Benjaminovog plemena.
22. Ljudi iz Josipovog plemena napali su Betel, a BOG je bio uz njih.
23. Poslali su uhode u Betel, grad koji se prije zvao Luz.
24. Vidjeli su čovjeka kako izlazi iz grada i rekli mu: »Molim te, pokaži nam kako da uđemo u grad i nećemo ti nauditi.«
25. Pokazao im je kako da uđu u grad. Pobili su mačem stanovnike grada, a toga čovjeka i cijelu njegovu obitelj pustili su da slobodno odu.
26. On je otišao u zemlju Hetita i izgradio grad. Nazvao ga je Luz. Grad se i danas tako zove.
27. Pripadnici plemena Manaše nisu uspjeli protjerati stanovnike iz gradova Bet Šean, Taanak, Dor, Ibleam i Megido, kao ni stanovnike koji su živjeli u okolnim selima. Kanaanci su odlučili ostati u zemlji.
28. Kad su Izraelci ojačali, prisilili su Kanaance na robovski rad. No nisu ih mogli prisiliti da odu iz zemlje.
29. Ljudi iz plemena Efrajim nisu uspjeli protjerati Kanaanace koji su živjeli u Gezeru. Ostali su ondje živjeti zajedno.
30. Zebulunovi potomci nisu protjerali stanovnike Kitrona i Nahalola. Kanaanci su ostali živjeti s njima, ali su im postali robovi.
31. Ašerovi potomci nisu protjerali stanovnike iz gradova Aka, Sidona, Ahlaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba.
32. Ašerovci su tako živjeli među Kanaancima starosjediocima jer ih nisu uspjeli protjerati.
33. Ljudi iz plemena Naftali nisu protjerali stanovnike gradova Bet Šemeša i Bet Anata. Živjeli su među Kanaancima, stanovnicima toga kraja. Stanovnike su Bet Šemeša i Bet Anata prisilili na ropstvo.
34. Amorejci su potisnuli pripadnike plemena Dan u planine. Nisu im dopuštali silazak u nizinu.
35. Amorejci su odbili napustiti područje planine Heres te gradove Ajalon i Šaalbim. Kasnije su Josipovi potomci ojačali i prisilili Amorejce na robovski rad.
36. Područje Amorejaca pruža se između prijevoja Akrabim i mjesta Sela, pa gore u brda.
Sucima 2:1-23
1. BOŽJI je anđeo došao iz grada Gilgala u grad Bokim. Rekao je Izraelcima: »Izveo sam vas iz Egipta i doveo u zemlju koju sam pod zakletvom predao vašim precima. Obećao sam da nikad neću raskinuti svoj savez s vama.
2. No vi zauzvrat niste smjeli ulaziti u savez sa stanovnicima ove zemlje, već ste trebali porušiti njihove žrtvenike. Niste poslušali što sam govorio. Što ste to učinili?
3. Zato vam sad kažem da više neću prisiljavati Kanaance da napuste vašu zemlju. Oni će vam uvijek stvarati probleme, a njihovi lažni bogovi bit će vam zamka, da ih štujete.«
4. Kad je BOŽJI anđeo izgovorio ove riječi pred svim Izraelcima, narod je glasno zaplakao.
5. Zato su ono mjesto nazvali Bokim . Ondje su prinijeli žrtve BOGU.
6. Jošua je otpustio narod. Izraelci su krenuli na svoju zemlju, da svatko od njih preuzme ostavštinu koja im je dodijeljena u nasljedstvo.
7. Sve dok je Jošua bio živ, narod je štovao BOGA. Bilo je tako i nakon njegove smrti, sve dok su bili živi stari ljudi koji su svojim očima gledali sva velika djela koja je BOG učinio za Izrael.
8. Jošua, Nunov sin i BOŽJI sluga, umro je u starosti od sto deset godina.
9. Sahranili su ga na njegovoj zemlji u Timnat Heresu, u brdima Efrajima, sjeverno od planine Gaaš.
10. Nakon što je cijeli taj naraštaj ljudi poumirao, uslijedio je novi koji nije poznavao BOGA i koji nije znao što je on sve učinio za Izrael.
11. Izraelci su činili zlo pred BOGOM. Štovali su kanaanskog idola Baala.
12. Zapostavili su BOGA svojih predaka, koji ih je izveo iz Egipta, i štovali bogove okolnih naroda. Klanjali su se pred njima i tako izazivali BOŽJI bijes.
13. Zapostavili su BOGA i štovali Baala i Aštartu .
14. BOG se razljutio na Izraelce. Prepustio ih je razbojnicima i dopustio je da ih pljačkaju. Predao ih je okolnim neprijateljima kojima se nisu mogli suprotstaviti.
15. Kad god su kretali u bitku, BOG je bio protiv njih. Kao što ih je BOG bio upozorio, našli su se usred velikih nevolja.
16. Tada je BOG među njima odabirao vođe koje su zvali sucima, a koji su ih spašavali od neprijatelja i otimačine.
17. No narod nije slušao svoje suce. Prepuštali su se štovanju drugih bogova. Klanjali su im se i ubrzo zanemarili običaje svojih predaka. Njihovi su preci poštovali BOŽJE zapovijedi, no oni to nisu činili.
18. Kad bi narodu postavio nekog od sudaca, BOG je bio uz njega. Sudac bi spasio narod od neprijatelja i mir bi potrajao sve dok je on bio živ. BOG se sažalio na patnje naroda koje su im nanosili njihovi tlačitelji i mučitelji.
19. No kad bi sudac umro, narod se vraćao na staro i ponašao gore od svojih prethodnika. Slijedili su, služili i štovali druge bogove. U svojoj tvrdoglavosti, Izraelci nisu odustajali od svojih zlih postupaka.
20. BOG se jako razljutio na Izrael. Rekao je: »Ovaj je narod prekršio savez koji sam bio zapovjedio njihovim precima. Ne slušaju me.
21. Zato neću više tjerati druge narode pred Izraelcima. Bili su ovdje kad je Jošua umro, a ja ću im dopustiti i da ostanu.
22. Poslužit će mi da provjeravam žive li Izraelci kako BOG hoće, kao što su to činili njihovi preci.«
23. Tako je BOG ostavio u zemlji narode koje su Izraelci ondje zatekli. Nije ih odmah protjerao i nije ih prepustio Jošuinoj vojsci.
Psalmi 48:1-8
1. Pjesma hvale Korahovih potomaka. Velik je BOG, dostojan da ga slave, u gradu Boga našega, na Svetoj gori njegovoj.
2. Lijepo je smještena, na radost je svim ljudima svijeta. Gora Sion je poput visova Safona , ona je grad Kralja velikoga.
3. Bog se u njenim kulama pokazao kao sigurna obrana.
4. Kad su se kraljevi udružili, kad su zajedno na nju krenuli,
5. zaprepastili su se čim su je vidjeli pa su panično pobjegli.
6. Obuzeo ih je drhtaj, kao muke kod porođaja,
7. kao kad istočni vjetar lađe iz Taršiša razbija.
8. Čuli smo priče, a sada smo vidjeli, grad BOGA Svevladara, grad Boga našega: Bog ga je učvrstio dovijeka.
Izreka 14:15-17
15. Naivan čovjek svašta povjeruje, a pametan promišlja svoje korake.
16. Mudri su oprezni i klone se zla, a budale su neoprezne i raspuštene.
17. Nagli ljudi čine gluposti i spletkari su omraženi.
Luki 14:1-24
1. Jednog je šabata Isus došao na objed k jednom od istaknutijih farizeja i svi su ga pomno promatrali.
2. Ispred njega je bio neki čovjek koji je patio od vodene bolesti.
3. Isus se obratio učiteljima Zakona i farizejima te ih upitao: »Je li po Zakonu izliječiti nekoga na šabat ili nije?«
4. Oni su šutjeli. A on je uzeo bolesnoga, izliječio ga i otpustio.
5. Zatim im je rekao: »Ako kome od vas sin ili vol padne u bunar, nećete li ga smjesta izvući, čak i na šabat?«
6. Na to nisu ništa mogli odgovoriti.
7. Zatim je gostima, vidjevši ih kako za sebe biraju počasna mjesta za stolom, ispričao usporedbu. Rekao je:
8. »Kada te tko pozove na svadbu, nemoj sjesti na počasno mjesto, jer je možda pozvan netko važniji od tebe!
9. Tada će ti prići onaj koji vas je obojicu pozvao i reći ti: ‘Ustupi svoje mjesto ovom čovjeku!’ Ti ćeš onda, posramljen, morati sjesti na posljednje mjesto.
10. Kada te pozovu, radije zauzmi posljednje mjesto pa će ti domaćin, kada dođe, reći: ‘Prijatelju, sjedni na bolje mjesto!’ Tako će ti biti iskazana čast pred svima koji budu sjedili za stolom.
11. Jer, svatko tko se uzvisuje, bit će ponižen, a onaj tko se ponizi, bit će uzvišen.«
12. Zatim je rekao onome koji ga je pozvao: »Kad priređuješ ručak ili večeru, nemoj pozvati svoje prijatelje, braću, rođake ili bogate susjede, da ti ne bi uzvratili pozivom i na taj te način nagradili.
13. Kad priređuješ gozbu, radije pozovi siromašne, invalide, hrome i slijepe.
14. Tako ćeš biti blagoslovljen. Oni ti ni sa čim neće moći uzvratiti, ali primit ćeš nagradu u vrijeme uskrsnuća pravednih.«
15. Kad je ovo čuo jedan od onih što su sjedili s njim za stolom, rekao je Isusu: »Blago onome tko bude jeo na gozbi u Božjem kraljevstvu!«
16. A Isus mu je rekao: »Neki je čovjek pripremao veliku večeru pa je pozvao mnogo ljudi.
17. Kad je došlo vrijeme da večera počne, poslao je svoga slugu da poruči uzvanicima: ‘Dođite, sve je spremno!’
18. A oni su, svi odreda, počeli nalaziti isprike. Prvi mu je rekao: ‘Kupio sam njivu pa je moram otići vidjeti. Molim te, ispričaj me!’
19. Drugi je rekao: ‘Kupio sam pet pari volova pa ih idem iskušati. Molim te, ispričaj me!’
20. Jedan je pak rekao: ‘Oženio sam se pa ne mogu doći.’
21. Kad se sluga vratio, prenio je sve svome gospodaru. On se na to razljutio i rekao slugi: ‘Izađi brzo na gradske ulice i u uličice te dovedi ovamo siromašne, invalide, slijepe i hrome!’
22. Sluga je rekao: ‘Gospodaru, učinio sam što si zapovjedio, ali još uvijek ima mjesta.’
23. A gospodar je rekao slugi: ‘Izađi na putove i duž ograda pa natjeraj ljude da dođu, da se moja kuća napuni!
24. Jer, kažem ti, ni jedan od onih koji su bili pozvani neće okusiti ništa od moje večere.’«