A A A A A
Biblija u jednoj godini
Travanj 12

Jošua 13:1-33
1. Kad je Jošua ostario, BOG mu je rekao: »Iako si zašao u duboku starost, moraš osvojiti još dosta zemlje.
2. Zauzmi područja Filistejaca i Gešuraca.
3. Njihova zemlja počinje istočno od Egipta, od rijeke Šihor, a na sjeveru doseže do granice Ekrona koji pripada Kanaancima. Na tome su području i petorica filistejskih vladara, i to u Gazi, Ašdodu, Aškelonu, Gatu i Ekronu. Zauzmi i zemlju Avijaca,
4. koji žive na jugu Kanaana, te Mearu koja pripada Sidoncima. Nakon toga otiđi čak do Afeka na amorejskoj granici.
5. Osvoji i zemlju Giblijaca te cijeli Libanon istočno od Baal Gada pod brdom Hermon, sve do Lebo Hamata.
6. Sidonci žive u gorju od Libanona do Misrefot Maima, ali ja ću ih istjerati pred Izraelcima. Ti samo vodi računa o tome da zemlju raspodijeliš Izraelu, kao što sam ti i zapovjedio.
7. Podijeli zemlju između devet plemena i polovine Manašeovog plemena.«
8. Druga polovina Manašeovog plemena, Rubenovci i Gadovci već su bili dobili zemlju koju im je dao BOŽJI sluga Mojsije, s istočne strane rijeke Jordan.
9. Zemlja se prostirala od Aroera, koji je na rubu klanca Arnona, do grada što se nalazi usred klanca. Uključivala je i cijelu visoravan od Medebe do Dibona,
10. kao i sve gradove Sihona, kralja Amorejaca, koji je vladao u Hešbonu. Zemlja je sezala do granice Amonaca,
11. a obuhvaćala je i grad Gilead. U njoj su živjeli još i Gešurci i Maakovci, a uključivala je čitavo brdo Hermon i cijeli Bašan, sve do Salke.
12. Sadržavala je i čitavo kraljevstvo kralja Oga, koji je bio jedan od zadnjih Refaimaca, a nekad je stolovao u Aštarotu i Edreju. Mojsije ih je sve porazio i zauzeo njihovu zemlju.
13. No Izraelci nisu istjerali Gešurce i Maakovce, tako da oni i danas žive s njima.
14. Jedino Levijevom plemenu Mojsije nije dao nikakvu zemlju. Njima su dane sve životinje koje se pale na vatri kao žrtve izraelskome BOGU. BOG je obećao da će to biti njihovo nasljedstvo.
15. Ovo je zemlja koju je Mojsije podijelio svim obiteljima Rubenovog plemena:
16. Dobili su područje od Aroera, koji je na rubu klanca Arnona, do Medebe. Ono je uključivalo grad na sredini klanca i cijelu visoravan.
17. Zemlja se protezala do Hešbona, a na visoravni su bili gradovi Dibon, Bamot Baal, Bet Baal Meon,
18. Jahas, Kedemot, Mefaat,
19. Kirjataim, Sibma, Seret Šahar na brdu u dolini,
20. Bet Peor i Bet Ješimot te obronci Pisge.
21. Ta je zemlja obuhvaćala sve gradove na visoravni i cijelo kraljevstvo Sihona, kralja Amorejaca, koji je vladao u Hešbonu. Mojsije je porazio njega i midjanske poglavare Evija, Rekema, Sura, Hura i Rebu koji su ondje živjeli i s njim se borili.
22. Osim onih ubijenih u bitci, Izraelci su mačem pogubili i vrača Bileama, Beorovog sina.
23. Granica je Rubenovaca bila obala rijeke Jordan. Ti gradovi, zajedno s okolnim selima, bili su nasljedstvo svih obitelji iz Rubenovog plemena.
24. Ovo je zemlja koju je Mojsije podijelio svim obiteljima Gadovog plemena:
25. Dobili su područje Jazera, sve gileadske gradove i pola zemlje Amonaca koja se prostirala sve do Aroera blizu Rabe.
26. Imali su zemlju od Hešbona do Ramat Mispe i Betonima te od Mahanaima do granice Debira.
27. Njihova je bila dolina Bet Haram te Bet Nimra, Sukot i Safon s preostalim dijelom kraljevstva hešbonskoga kralja Sihona. Zapadna im je granica bila rijeka Jordan, sve do Galilejskog mora.
28. Ti su gradovi, zajedno s okolnim selima, bili nasljedstvo svih obitelji iz Gadovog plemena.
29. Ovo je zemlja koju je Mojsije podijelio svim obiteljima polovine Manašeovog plemena, a koje su živjele na istoku:
30. Njihovo je područje započinjalo od Mahanaima. Uključivalo je čitavo kraljevstvo bašanskoga kralja Oga i svih šezdeset Jairovih naselja u Bašanu.
31. Ondje se još nalazila polovina Gileada, Aštarot i Edrej koji su bili Ogovi kraljevski gradovi. Sve je to pripalo obiteljima Makira, koji je bio Manašeov potomak. Tu je zemlju dobilo pola njegovih sinova.
32. Tako je Mojsije podijelio zemlju dok je još bio na Moapskim poljanama, s druge strane rijeke Jordan, istočno od Jerihona.
33. Levijevom plemenu Mojsije nije dao zemlju u nasljedstvo. Izraelov im je BOG obećao da će on sâm biti njihovo nasljedstvo.

Jošua 14:1-15
1. Ovo su područja koja su Izraelci dobili u Kanaanu. Dodijelili su im ih svećenik Eleazar, Jošua i glavari Izraelovih plemenskih obitelji.
2. Njihovo je nasljedstvo podijeljeno kockom između devet plemena i polovine Manašeovog plemena, kao što je BOG bio zapovjedio preko Mojsija.
3. Dva i pol plemena dobila su od Mojsija u nasljedstvo zemlju istočno od Jordana. Leviti nisu dobili zemlju kao ostala plemena.
4. Od Josipovih su sinova nastala dva plemena: Manaše i Efrajim. Leviti nisu dobili ni jedan dio zemlje, već samo gradove u kojima će živjeti, s pašnjacima za svoju stoku i krda.
5. Tako su Izraelci podijelili zemlju baš onako kako je BOG bio zapovjedio Mojsiju.
6. Jošui su u Gilgal došli ljudi iz Judinog plemena, a među njima je bio i Kaleb, sin Kenižanina Jefunea. Kaleb je rekao Jošui: »Ti znaš što je BOG rekao Božjem čovjeku Mojsiju o tebi i meni u Kadeš Barnei.
7. Imao sam četrdeset godina kad me BOŽJI sluga Mojsije poslao iz Kadeš Barnee da izvidim zemlju, a ja sam mu donio točan izvještaj.
8. Moji suputnici utjerali su narodu strah u kosti, ali ja sam vjerno slušao BOGA, svojeg Boga.
9. Zato mi je Mojsije toga dana obećao: ‘Budući da si vjerovao mojem BOGU, zemlja kojom si hodao bit će tvoja, a tvoji će je potomci dobiti zauvijek u nasljedstvo.’
10. Kao što je i obećao, BOG me održao u životu. Četrdeset i pet godina je prošlo otkad je to obećao Mojsiju, dok je još Izrael lutao po pustinji. I evo me tu: imam osamdeset i pet godina,
11. a još sam snažan kao i onda kad me Mojsije poslao u izviđanje. Sposoban sam za borbu kao i tada.
12. Zato mi sad daj gorski kraj o kojem je BOG govorio onoga dana. I sam si tada čuo da su ondje Anakovci i da su im gradovi veliki i utvrđeni. Ali, bude li BOG sa mnom, istjerat ću ih odande, kao što je i obećao.«
13. Tada je Jošua blagoslovio Jefuneovog sina Kaleba i dao mu Hebron.
14. Otad Hebron pripada Kalebu, sinu Kenižanina Jefunea, jer je vjerno slušao Izraelovog BOGA.
15. Hebron se nekada zvao Kirjat Arba, po Arbi, najvećem od svih Anakovaca. Tada se zemlja odmorila od rata.

Psalmi 44:20-26
20. Da smo ime svog Boga zaboravili ili se tuđem bogu molili,
21. Bog bi to otkrio jer zna naše najdublje tajne.
22. Zbog tebe nas neprestano ubijaju, smatraju nas ovcama za klanje.
23. Probudi se! Zašto spavaš, Gospodaru? Ustani! Nemoj nas zauvijek odbaciti.
24. Zašto se skrivaš od nas? Zašto zaboravljaš našu patnju i jad?
25. Duše nam tonu u prašinu, ležimo potrbuške na zemlji.
26. Ustani, u pomoć nam dođi! Izbavi nas zbog svoje vjerne ljubavi.

Izreka 14:3-3
3. Riječi budala zavređuju im batine, a riječi mudrih pružaju im zaštitu.

Luki 11:1-28
1. Jednom je Isus molio na nekome mjestu. Kad je završio s molitvom, jedan od učenika mu je rekao: »Gospodine, nauči nas kako moliti! I Ivan je naučio svoje učenike.«
2. Stoga, Isus im je rekao: »Kad molite, ovako molite: ‘Oče, neka se sveti tvoje ime! Neka dođe tvoje Kraljevstvo!
3. Kruh naš svagdašnji daj nam svaki dan!
4. I oprosti nam naše grijehe, jer i mi opraštamo svim svojim dužnicima! I ne daj da budemo kušani!’«
5. Zatim im je rekao: »Uzmimo da netko od vas ima prijatelja koji dođe k njemu usred noći i kaže: ‘Prijatelju, daj mi tri kruha!
6. Svratio mi je jedan prijatelj, a ja mu nemam što ponuditi.’
7. A čovjek mu iznutra odgovori: ‘Nemoj me gnjaviti! Vrata su već zaključana. Djeca i ja smo u krevetu. Ne mogu ustati da ti išta dam.’
8. Kažem vam, ako taj čovjek i ne ustane zbog prijateljstva i dâ vam što tražite, ustat će zbog vaše upornosti i dati vam koliko vam je potrebno.
9. I zato vam kažem: molite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!
10. Jer, svatko tko moli — prima, tko traži — nalazi, a tko kuca — otvara mu se.
11. Ima li tko od vas sina? Što bi otac učinio kad bi ga sin zamolio ribu? Bi li mu dao zmiju?
12. A ako bi ga sin zamolio jaje, bi li mu otac dao škorpiona?
13. Znači, ako vi, zli kakvi jeste, znate davati dobre darove svojoj djeci, to više nebeski Otac daje Svetog Duha onima koji ga mole.«
14. Jednom je Isus istjerivao zloga duha iz nijemog čovjeka. Čim je zao duh izašao, čovjek je progovorio. Ljudi su ostali zadivljeni.
15. No neki su rekli: »On istjeruje zle duhove uz pomoć Sotone , vladara zlih duhova.«
16. Drugi su ga opet željeli iskušati i zatražili su od njega znak s Neba.
17. Ali Isus je znao što misle pa im je rekao: »Svako će kraljevstvo, koje je podijeljeno unutar sebe, propasti. I podijeljena će se obitelj raspasti.
18. Ako je Sotona podijeljen u sebi, kako se njegovo kraljevstvo može održati? Vi kažete da ja istjerujem zle duhove uz pomoć Sotone.
19. No ako ja istjerujem zle duhove uz njegovu pomoć, uz čiju ih pomoć istjeruju vaši učenici? Tako oni sami dokazuju da imate krivo.
20. Ipak, ako ja Božjom silom istjerujem zle duhove, onda je jasno da je Božje kraljevstvo stiglo k vama.
21. Dok snažan čovjek, potpuno naoružan, čuva svoju kuću, njegov je imetak siguran.
22. Ali ako ga tko jači od njega napadne i svlada, oduzet će mu oružje u koje se uzdao, a plijen će razdijeliti.
23. Tko nije uz mene, taj je protiv mene. A onaj tko je sa mnom, ne skuplja, taj rasipa.«
24. »Kad nečisti duh izađe iz čovjeka, luta bezvodnim predjelima tražeći mir. A kad ga ne nađe, kaže: ‘Vratit ću se kući iz koje sam otišao.’
25. Vrati se i nađe kuću pometenu i uređenu.
26. Onda ode i dovede sedam zlih duhova, još gorih od sebe, i svi uđu u čovjeka i tamo se nastane. Tako čovjekovo konačno stanje postane gore od prijašnjega.«
27. Dok je Isus ovako govorio, javila se neka žena iz gomile i rekla mu: »Blagoslovljena utroba majke koja te nosila i prsa koja su te dojila!«
28. A on joj je odvratio: »Blagoslovljeniji su oni koji slušaju Božje učenje i izvršavaju ga!«