A A A A A

Brojeva 13:1-33
1. BOG je rekao Mojsiju:
2. »Pošalji ljude da izvide zemlju Kanaan koju dajem Izraelcima. Iz svakog plemena pošalji jednoga glavara.«
3. I Mojsije ih je, na BOŽJU zapovijed, poslao u izvidnicu iz pustinje Paran. Svi su oni bili vođe Izraelaca,
4. a ovo su njihova imena: Iz Rubenovog plemena: Šamua, Zakurov sin.
5. Iz Šimunovog plemena: Šafat, Horijev sin.
6. Iz Judinog plemena: Kaleb, Jefuneov sin.
7. Iz Isakarovog plemena: Igal, Josipov sin.
8. Iz Efrajimovog plemena: Hošea , Nunov sin.
9. Iz Benjaminovog plemena: Palti, Rafuov sin.
10. Iz Zebulunovog plemena: Gadiel, Sodijev sin.
11. Iz Josipovog, to jest Manašeovog plemena: Gadi, Susijev sin.
12. Iz Danovog plemena: Amiel, Gemalijev sin.
13. Iz Ašerovog plemena: Setur, Mikaelov sin.
14. Iz Naftalijevog plemena: Nahbi, Vofsijev sin.
15. Iz Gadovog plemena: Geuel, Makijev sin.
16. Imena su to ljudi koje je Mojsije poslao da izvide zemlju, a Hošei, Nunovom sinu, Mojsije je dao ime Jošua.
17. Kad ih je Mojsije poslao da izvide zemlju Kanaan, rekao im je: »Idite kroz kraj Negev pa dalje u gorski kraj.
18. Pogledajte kakva je zemlja i kakvi su ljudi koji u njoj žive. Jesu li jaki ili slabi? Ima li ih malo ili mnogo?
19. Je li zemlja u kojoj žive dobra ili loša? Jesu li gradovi u kojima žive bez zidina ili utvrđeni?
20. Je li tlo plodno ili neplodno? Ima li drveća ili nema? Potrudite se donijeti plodove te zemlje.« (A bilo je vrijeme sazrijevanja prvoga grožđa.)
21. Tako su otišli i izvidjeli zemlju od pustinje Cin sve do grada Rehoba, prema Hamatu.
22. Otišli su kroz kraj Negev i stigli do grada Hebrona, gdje su živjeli Anakovi potomci Ahiman, Šešaj i Talmaj. (Hebron je izgrađen sedam godina prije Soana u Egiptu.)
23. Kad su došli u klanac Eškol, odrezali su lozu na kojoj je bio jedan jedini grozd pa ga stavili na motku koju su nosila dvojica. Ponijeli su sa sobom i šipka i smokava.
24. (Taj je klanac prozvan Eškol upravo zbog grozda koji su Izraelci ondje odrezali.)
25. Nakon četrdeset dana, vratili su se iz izviđanja zemlje.
26. Došli su Mojsiju i Aronu te cijeloj izraelskoj zajednici u Kadešu, u pustinji Paran, pa im podnijeli izvještaj i pokazali plodove zemlje.
27. Rekli su Mojsiju: »Bili smo u zemlji u koju si nas poslao. Njome zaista teče med i mlijeko. Evo njezinih plodova.
28. No narod koji ondje živi je jak, a gradovi utvrđeni i vrlo veliki. Čak smo vidjeli i Anakove potomke divovskog stasa.
29. Amalečani žive u kraju Negevu, Hetiti, Jebusejci i Amorejci u gorskom kraju, a Kanaanci uz more i duž rijeke Jordan.«
30. Tada je Kaleb utišao ljude oko Mojsija i rekao: »Trebamo odmah krenuti i zauzeti zemlju. Sigurno ih možemo nadvladati.«
31. No ljudi koji su bili s njim u izvidnici rekli su: »Ne možemo ići na te ljude jer su jači od nas.«
32. Proširili su među Izraelcima nepovoljan izvještaj o zemlji koju su bili izviđali. Govorili su: »Zemlja koju smo izviđali proždire svoje stanovnike. Svi ljudi koje smo ondje vidjeli vrlo su visoki.
33. Vidjeli smo i divove — Anakovce koji potječu od divova. Sami smo sebi izgledali kao skakavci, a tako smo izgledali i njima.«

Brojeva 14:1-45
1. Te je noći čitava zajednica zapomagala i plakala u sav glas.
2. Svi su Izraelci gunđali protiv Mojsija i Arona. Cijela im je zajednica rekla: »Da smo bar umrli u Egiptu! Ili da smo barem umrli u ovoj pustinji!
3. Zašto nas BOG vodi u tu zemlju, da poginemo od mača, a naše žene i djeca da im budu plijen? Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat?«
4. Ljudi su govorili jedan drugome: »Izaberimo drugog vođu i vratimo se u Egipat.«
5. Tada su se Mojsije i Aron bacili ničice pred cijelom izraelskom zajednicom koja se ondje okupila.
6. Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin, koji su bili u izviđanju zemlje, razderali su svoju odjeću.
7. Zatim su rekli čitavoj izraelskoj zajednici: »Zemlja koju smo prošli i izvidjeli izuzetno je dobra.
8. Ako je BOG zadovoljan nama, uvest će nas u tu zemlju i dat će nam je. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko.
9. Samo se nemojte buniti protiv BOGA i ne bojte se naroda te zemlje jer su oni lak zalogaj za nas. Bez zaštite su, a s nama je BOG. Ne bojte ih se!«
10. Međutim, cijela im je zajednica zaprijetila da će ih kamenovati. I tada se svim Izraelcima kod Šatora sastanka pokazala BOŽJA slava.
11. BOG je rekao Mojsiju: »Dokle će me ovaj narod prezirati? Dokle će odbijati vjerovati u mene unatoč svim znamenjima koja sam učinio među njima?
12. Ubit ću ih pomorom i oduzeti im nasljedstvo. Zatim ću od tebe načiniti narod koji će biti veći i jači od njih.«
13. Tada je Mojsije rekao BOGU: »Ali, Egipćani, od kojih si svojom snagom izbavio ovaj narod, čut će za to
14. i ispričati stanovnicima ove zemlje. Oni su već čuli da si ti, BOG, s ovim narodom i da mu se ti, BOG, pokazuješ licem u lice. Znaju da tvoj oblak stoji nad njim. Znaju da ideš pred njim u stupu od oblaka danju i u stupu od vatre noću.
15. Ako pogubiš čitav narod odjednom, narodi, koji su čuli za tebe, reći će:
16. ‘BOG nije mogao dovesti ovaj narod u zemlju koju im je obećao pa ih je pobio u pustinji.’
17. Pokaži sad svoju snagu, Gospodaru moj, kao što si obećao:
18. ‘BOG se teško razljuti, pun je vjernosti i ljubavi, i oprašta grijeh i prijestup. No krivca ne ostavlja nekažnjenog. Kažnjava djecu za grijehe njihovih otaca do trećeg i četvrtog naraštaja.’
19. Zbog svoje velike vjernosti i ljubavi, oprosti grijeh ovome narodu, kao što si im praštao od Egipta dosad.«
20. »Opraštam im, kao što si tražio«, odgovori BOG.
21. »Ali, zaklinjem se svojim životom i BOŽJOM slavom, koja će ispuniti svu zemlju,
22. ni jedan od ljudi koji su vidjeli moju slavu i znakove koje sam učinio u Egiptu i u pustinji, a ipak me deset puta iskušavali,
23. neće vidjeti zemlju što sam je zakletvom obećao njihovim precima. Neće je vidjeti ni jedan od onih koji su me prezreli.
24. Jedino ću svoga slugu Kaleba, budući da ima drugačiji duh i slijedi me svim srcem, dovesti u zemlju koju je izvidio. Naslijedit će je on i njegovi potomci.
25. S obzirom na to da Amalečani i Kanaanci žive u dolinama, sutra se okrenite i idite u pustinju, putem prema Crvenome moru.«
26. BOG je rekao Mojsiju i Aronu:
27. »Dokle ću trpjeti tu zlu zajednicu koja gunđa protiv mene? Čuo sam pritužbe Izraelaca protiv mene.
28. Zato im reci: ‘Zaklinjem se svojim životom, kaže BOG, učinit ću s vama baš kao što ste govorili.
29. Po ovoj će pustinji popadati vaša trupla. Pomrijet ćete svi od dvadeset godina i stariji koji ste bili prebrojani tijekom popisa i koji ste gunđali protiv mene.
30. Ni jedan od vas neće ući u zemlju za koju sam se zakleo da ćete se u njoj nastaniti, osim Kaleba, Jefuneovog sina, i Jošue, Nunovog sina.
31. A vašu djecu, za koju ste rekli da će biti ratni plijen, uvest ću u zemlju koju ste odbacili i oni će uživati u njoj.
32. Što se vas tiče, vaša će trupla popadati po pustinji.
33. Vaša će djeca četrdeset godina biti pastiri u pustinji i ispaštati zbog vaše nevjernosti, sve dok ondje ne padne vaše posljednje truplo.
34. Četrdeset godina — jednu godinu za svaki od četrdeset dana izviđanja zemlje — ispaštat ćete za svoje grijehe i znat ćete kako je to kad sam protiv vas.’
35. Ja, BOG, rekao sam svoje. Sigurno ću to učiniti cijeloj ovoj zloj zajednici koja se udružila protiv mene. U ovoj ćete pustinji skončati. Ovdje ćete umrijeti.«
36. Ljudi, koje je Mojsije bio poslao u izviđanje zemlje, proširili su nepovoljan izvještaj nakon što su se vratili i naveli cijelu zajednicu da gunđa protiv njega.
37. Oni, koji su dali nepovoljan izvještaj o zemlji, poginuli su pred BOGOM.
38. Od ljudi koji su izviđali zemlju živi su ostali samo Jošua, Nunov sin, i Kaleb, Jefuneov sin.
39. Kad je Mojsije to prenio svim Izraelcima, bili su jako žalosni.
40. Rano su ujutro sljedećeg dana krenuli u gorski kraj. »Sagriješili smo«, rekli su. »Sad idemo gore do mjesta koje nam je BOG obećao.«
41. Mojsije im je rekao: »Zašto kršite BOŽJU zapovijed? Neće vam uspjeti.
42. Ne idite gore! BOG nije s vama. Neprijatelji će vas poraziti.
43. Ondje su Amalečani i Kanaanci. Poginut ćete od mača. Okrenuli ste se od BOGA i on neće biti s vama.«
44. No oni su u svojoj oholosti ipak otišli u gorski kraj iako ni Mojsije ni kovčeg BOŽJEG saveza nisu krenuli iz tabora.
45. Tada su odozgo došli Amalečani i Kanaanci, koji su živjeli u gorskom kraju, potukli ih i progonili sve do Horme.

Psalmi 31:19-24
19. O, kako je velika tvoja dobrota prema tvojim vjernima. Pred svima je iskazuješ, onima koji se k tebi sklanjaju.
20. Sklanjaš ih od ljudskih spletki u skrovište svoje prisutnosti. U tvom su zaklonu sigurni od svih ružnih optužbi.
21. Slavljen neka je BOG! Bio sam kao grad pod opsadom, a on mi je svoju ljubav čudesno pokazao.
22. U strahu sam rekao: »Ne vidiš me i ne možeš mi pomoći.« Ali molitvu sam ti uputio, čuo si me kad sam upomoć zavapio.
23. Ljubite BOGA, svi njegovi sljedbenici! BOG vjerne čuva, a drznike kažnjava.
24. Snažni i hrabri budite, svi koji na BOŽJU pomoć čekate.

Izreka 11:15-15
15. Tko jamči za drugoga, loše prolazi, a tko ne jamči, bezbrižan će biti.

Marku 10:32-52
32. Bili su na putu u Jeruzalem, a Isus je hodao ispred njih. Njegovi su učenici bili zapanjeni, dok su ljudi što su ih slijedili bili prestrašeni. Isus je ponovo poveo Dvanaestoricu na stranu i počeo im govoriti što će mu se dogoditi.
33. »Slušajte, sada idemo u Jeruzalem. Sin će Čovječji biti predan vodećim svećenicima i učiteljima Zakona. Ovi će ga osuditi na smrt i predati nežidovima. Oni će ga ismijavati,
34. pljuvati, bičevati i ubiti. A tri dana nakon toga on će uskrsnuti.«
35. Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, došli su Isusu i rekli: »Učitelju, želimo da nam učiniš ono što te budemo tražili.«
36. Isus im je rekao: »Što želite da učinim za vas?«
37. Oni su odgovorili: »Dopusti nam da sjedimo s tobom u tvojoj slavi, jedan s tvoje desne strane, a drugi s lijeve.«
38. Isus im je odgovorio: »Vi ne znate što tražite. Možete li piti istu čašu koju ja pijem? Možete li biti kršteni istim krštenjem kojim ću ja biti kršten?«
39. Oni su odgovorili: »Možemo.« Na to im je Isus rekao: »Da, pit ćete iz iste čaše iz koje ja pijem. Bit ćete kršteni istim krštenjem koje ja primam.
40. No hoćete li sjediti meni zdesna ili slijeva, to ne odlučujem ja. Ta će mjesta dobiti oni za koje su pripremljena.«
41. Kad su ostala desetorica učenika čula ovo, naljutili su se na Jakova i Ivana.
42. Isus ih je pozvao k sebi i rekao: »Vi znate da oni koji vladaju nežidovskim narodima iskazuju svoju moć nad njima, a njihovi velikaši vole gospodariti njima.
43. Ali s vama ne bi smjelo biti tako. Onaj tko želi postati velik među vama, mora svima biti sluga.
44. I tko god želi biti prvi među vama, mora svima biti rob.
45. Jer, ni Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dâ svoj život kao otkupninu za mnoge.«
46. Zatim su stigli u Jerihon. Kad su Isus, njegovi učenici i mnoštvo naroda odlazili iz Jerihona, pokraj ceste je sjedio slijepi prosjak. Zvao se Bartimej, što znači »Timejev sin«.
47. Kad je čuo da je to Isus iz Nazareta, počeo je glasno vikati: »Isuse, Davidov Sine, smiluj mi se!«
48. Mnoštvo ga je korilo i ušutkivalo. No on je vikao još glasnije: »Davidov Sine, smiluj mi se!«
49. Isus je zastao i rekao: »Pozovite ga!« Pozvali su slijepca i rekli mu: »Ne gubi nadu, ustani! Isus te zove.«
50. Slijepac je odbacio svoj kaput, poskočio i prišao Isusu.
51. Isus ga je upitao: »Što želiš da učinim za tebe?« Slijepac mu je odgovorio: »Učitelju, učini da progledam.«
52. Isus mu je rekao: »Idi! Tvoja te vjera ozdravila.« I slijepac je odmah progledao te pošao za Isusom.