A A A A A

Brojeva 9:1-23
1. Prvog mjeseca druge godine nakon što su izašli iz Egipta, BOG je rekao Mojsiju u Sinajskoj pustinji:
2. »Neka Izraelci slave Pashu u određeno vrijeme.
3. Slavite je u suton četrnaestog dana ovog mjeseca, u određeno vrijeme, u skladu sa svim pashalnim uredbama i običajima.«
4. Tako je Mojsije rekao Izraelcima da proslave Pashu
5. i oni su je proslavili u Sinajskoj pustinji u suton četrnaestog dana prvoga mjeseca. Izraelci su učinili sve kao što je BOG zapovjedio Mojsiju.
6. No neki od njih nisu mogli slaviti Pashu tog dana jer su bili nečisti zbog dodira s mrtvacem. Zato su toga istog dana došli Mojsiju i Aronu
7. pa im rekli: »Postali smo nečisti zbog dodira s mrtvacem, ali zašto bi nam se branilo da s ostalim Izraelcima prinesemo žrtvu BOGU u vrijeme koje je određeno za to?«
8. Mojsije im je rekao: »Pričekajte ovdje dok ne saznam što BOG kaže da morate činiti.«
9. Tada je BOG rekao Mojsiju:
10. »Reci Izraelcima: Ako vi ili vaši potomci budete nečisti zbog dodira s mrtvacem, ili ako budete na putu, ipak možete slaviti Pashu u čast BOGU.
11. Slavite je u suton četrnaestog dana drugoga mjeseca. Jedite pashalnu životinju s beskvasnim kruhom i gorkim biljem.
12. Njezino meso ne smijete ostaviti do jutra i ne smijete joj slomiti nijednu kost. Držite do svih pashalnih uredbi.
13. Ako je osoba čista i nije na putu pa ne proslavi Pashu, neka se odstrani iz svog naroda jer nije prinijela BOGU žrtvu u određeno vrijeme. Mora snositi posljedice svoga grijeha.
14. Ako stranac, koji živi s vama, želi slaviti Pashu u čast BOGA, neka to čini prema pashalnim uredbama i običajima. Ista uredba vrijedi za stranca i za rođenog Izraelca.«
15. Onoga dana kad je podignut Sveti šator, to jest Šator saveza, prekrio ga je oblak. Od večeri do jutra oblak je nad Svetim šatorom izgledao kao vatra.
16. Tako je bilo stalno: preko dana ga je prekrivao oblak koji je noću izgledao kao vatra.
17. Kad god bi se oblak podigao sa Šatora, Izraelci su kretali na put. Gdje god bi se oblak spustio, ondje su se utaborili Izraelci.
18. Na BOŽJU su zapovijed Izraelci kretali na put i na njegovu su zapovijed postavljali tabor. Dokle god bi oblak stajao nad Svetim šatorom, ostajali su u taboru.
19. Ako bi oblak dugo vremena stajao nad Svetim šatorom, Izraelci su se držali BOŽJEG naloga i nisu kretali na put.
20. Ponekad bi oblak bio nad Svetim šatorom samo nekoliko dana. U skladu s BOŽJOM zapovijedi, ostajali su u taboru, a zatim su na njegovu zapovijed kretali na put.
21. Ponekad bi oblak stajao samo od večeri do jutra, a kad bi se ujutro podigao, kretali su na put. Ako bi oblak stajao samo jedan dan i jednu noć, čim bi se podigao, kretali su na put.
22. Bez obzira na to je li oblak stajao nad Svetim šatorom dva dana ili mjesec dana ili godinu dana, Izraelci su ostajali utaboreni i nisu kretali na put. No čim bi se podigao, kretali su na put.
23. Na BOŽJU su zapovijed postavljali tabor i na BOŽJU su zapovijed kretali na put. Držali su se BOŽJEG naloga, onako kako im ga je Bog dao preko Mojsija.

Brojeva 10:1-36
1. BOG je rekao Mojsiju:
2. »Napravi dvije trube od kovanog srebra. Služit će ti za sazivanje zajednice i pokretanje tabora na put.
3. Kad obje zatrube, cijela zajednica mora se okupiti pred tobom na ulazu u Šator sastanka.
4. Ako zatrubi samo jedna, pred tobom se moraju okupiti samo glavari, vođe Izraelovih plemena.
5. Kad zatrube na uzbunu, neka na put krenu tabori na istoku.
6. Kad drugi put zatrube na uzbunu, neka krenu tabori na jugu. Trubljenje na uzbunu bit će znak za pokret.
7. Kad okupljate zajednicu, zatrubite, ali ne na uzbunu.
8. U trube će trubiti svećenici, Aronovi sinovi. Trajna je to uredba za vas, iz naraštaja u naraštaj.
9. Kad se u svojoj zemlji budete branili od neprijatelja koji vas napada, zatrubite na uzbunu. Tada će vas se sjetiti BOG i spasiti od neprijatelja.
10. Isto tako, kad se radujete, u vrijeme određenih blagdana i svetkovina mladog mjeseca, zatrubite nad žrtvama paljenicama i žrtvama slavljenicama, i to će Boga podsjećati na vas. Ja sam vaš BOG.«
11. Dvadesetog dana drugog mjeseca druge godine od izlaska iz Egipta, oblak se podigao sa Svetog šatora saveza.
12. Tada su Izraelci krenuli iz Sinajske pustinje pa putovali od mjesta do mjesta, sve dok se oblak nije zaustavio u pustinji Paran.
13. Tako su prvi put krenuli na zapovijed koju je BOG dao preko Mojsija.
14. Prva je krenula divizija predvođena Judinim postrojbama. Njihovom je vojskom zapovijedao Nahšon, Aminadabov sin.
15. Netanel, Suarov sin, zapovijedao je vojskom Isakarovog plemena,
16. a Eliab, Helonov sin, vojskom Zebulunovog plemena.
17. Zatim je rastavljen Sveti šator pa su krenuli Geršonovci i Merarijevci, koji su ga nosili. Ljudi iz njihovih obitelji bili su sljedeći po redu.
18. Potom je krenula divizija predvođena Rubenovim postrojbama. Njihovom je vojskom zapovijedao Elisur, Šedeurov sin.
19. Šelumiel, Surišadajev sin, zapovijedao je vojskom Šimunovog plemena,
20. a Eliasaf, Deuelov sin, vojskom Gadovog plemena.
21. Tada su krenuli Kehatovci, koji nose najsvetije predmete, kako bi Sveti šator u sljedećem taboru mogao biti postavljen prije njihovog dolaska.
22. Zatim je krenula divizija predvođena Efrajimovim postrojbama. Njihovom je vojskom zapovijedao Elišama, Amihudov sin.
23. Gamliel, Pedahsurov sin, zapovijedao je vojskom Manašeovog plemena,
24. a Abidan, Gidonijev sin, vojskom Benjaminovog plemena.
25. Na kraju je krenula divizija predvođena Danovim postrojbama, kao zaštitnica koja čuva zaleđe svim divizijama. Njihovom je vojskom zapovijedao Ahiezer, Amišadajev sin.
26. Pagiel, Okranov sin, zapovijedao je vojskom Ašerovog plemena,
27. a Ahira, Enanov sin, vojskom Naftalijevog plemena.
28. Bio je to redoslijed izraelskih postrojbi kad su Izraelci kretali na put.
29. Mojsije je rekao Hobabu, sinu svog tasta Midjanca Reuela: »Krećemo prema mjestu koje nam je BOG obećao. Dođi s nama i bit ćemo ti dobri jer je BOG Izraelu obećao dobro.«
30. »Neću ići s vama«, odgovorio je, »nego ću se vratiti u svoju zemlju, svome rodu.«
31. No Mojsije je rekao: »Molim te, ne odlazi od nas. Ti znaš gdje su dobra mjesta za taborovanje u pustinji pa nam možeš biti vodič.
32. Ako budeš išao s nama, dijelit ćemo s tobom sve dobro što nam čini BOG.«
33. Tako su krenuli s BOŽJE planine i putovali tri dana. Svećenici su ta tri dana nosili kovčeg BOŽJEG saveza pred njima, da im pronađu mjesto za odmor.
34. Preko dana BOŽJI je oblak bio nad njima kad su iz tabora kretali na put.
35. Kad god bi podizali Kovčeg i kretali, Mojsije je govorio: »Ustani, BOŽE! Neka se rasprše tvoji neprijatelji! Neka se razbježe tvoji mrzitelji!«
36. A kad bi stali s Kovčegom, govorio je: »Vrati se, BOŽE, tisućama Izraelovih postrojbi.«

Psalmi 31:6-14
6. Ti mrziš ljude koji štuju bezvrijedne idole. Samo u tebe se uzdam, BOŽE.
7. Raduje me tvoja vjerna ljubav. Vidio si moju patnju, ti znaš kakve me brige muče.
8. Nisi me neprijateljima predao, već na sigurno mjesto postavio.
9. Smiluj mi se, BOŽE, u nevolji sam. Oči sam već isplakao, bole me i trbuh i grlo.
10. Život mi je pun tuge i nemira, godine prolaze u uzdisajima, snaga me izdaje od muke.
11. Moji neprijatelji izlažu me ruglu, preziru me susjedi. Poznanici bježe od mene, izbjegavaju me na ulici.
12. Žele me zaboraviti, kao da sam već mrtav, odbacuju me kao stari lonac.
13. Čujem, mnogi me kleveću, užasava me sve što govore. Udružuju se protiv mene, opasnost mi prijeti odasvud.
14. Ali ja tebi vjerujem, BOŽE, i govorim: »Ti si moj Bog.«

Izreka 11:7-11
7. Kad zli umre, propada mu nada; uzalud se uzdao u bogatstvo.
8. Pravednik je izbavljen iz nevolje, dok zlikovac u istu upada.
9. Bezbožnik riječima uništava bližnjega, a pravednik se znanjem spašava.
10. Kad napreduju pravedni, grad se veseli, i kad zli propadaju, ljudi kliču.
11. Zbog blagoslova čestitih, grad će biti izgrađen, a zbog riječi zlih ljudi, bit će razoren.

Marku 9:30-50
30. Zatim su Isus i njegovi učenici otišli iz toga mjesta i krenuli kroz Galileju. Isus nije želio da itko sazna gdje su jer je
31. želio u miru poučavati učenike. Rekao im je: »Sin će Čovječji uskoro biti predan ljudima i oni će ga ubiti, a tri dana nakon što ga ubiju, uskrsnut će.«
32. No oni nisu razumjeli što govori, a bojali su se pitati ga o tome.
33. Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: »O čemu ste među sobom raspravljali putem?«
34. Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći.
35. Isus je sjeo i pozvao Dvanaestoricu k sebi. Rekao im je: »Ako netko želi biti prvi, mora biti zadnji od svih i služiti svima.«
36. Zatim je uzeo malo dijete u naručje i postavio ga pred njih pa im rekao:
37. »Tko prihvati jedno ovakvo malo dijete u moje ime — mene prihvaća. A tko prihvaća mene — ne prihvaća samo mene nego i onoga koji me poslao.«
38. Ivan je rekao Isusu: »Učitelju, vidjeli smo nekog čovjeka kako istjeruje zle duhove u tvoje ime. Pokušali smo ga spriječiti jer nije jedan od nas.«
39. Ali Isus je na to rekao: »Nemojte mu braniti, jer tko god čini čuda u moje ime, neće govoriti loše o meni.
40. Tko nije protiv nas, taj je za nas.
41. Govorim vam istinu. Tko god vam pruži čašu vode zato što pripadate Kristu — dobit će svoju nagradu.«
42. »Ako netko navede na grijeh jednoga od ovih malenih, koji vjeruju u mene, bilo bi mu bolje da mu objese mlinski kamen oko vrata i bace ga u more.
43. Ako vas ruka navodi na grijeh — odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije ruke i otići u pakao, gdje gori neugasiva vatra.
44. ***
45. Ako vas noga navodi na grijeh — odsijecite je! Bolje je ući u život osakaćen nego imati dvije noge i biti bačen u pakao.
46. ***
47. Ako vas oko navodi na grijeh, iskopajte ga! Bolje je ući u Božje kraljevstvo s jednim okom nego imati oba i biti bačen u pakao.
48. Ondje ‘crvi koji ih jedu nikada ne ugibaju, a vatra se nikada ne gasi.’
49. Jer, svi će biti zasoljeni vatrom.
50. Sol je dobra. Ako sol postane bljutava, kako ćete joj povratiti slanost? Budite poput soli i živite u miru jedni s drugima.«